Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-5675/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Drage Klasnića i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AJ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 85/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 9. svibnja 2023., broj: 40. Pp-1079/2023, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. AJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela prekršaja i odluci o kazni, na način da je okr. AJ činjenično opisanim radnjama u točkama I i III izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) i na temelju citiranog propisa okr. AJ se izriče novčana kazna u iznosu 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura) u koju kaznu se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem 7. studenoga 2022. u 23,30 sati do 8. studenoga 2022. do 09,30 sati, kao 2 (dva) dana zatvora, odnosno 79,64 EUR (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa je okrivljeniku ostalo za platiti 1.240,36 EUR (tisućudvjestočetrdeset eura i tridesetšest centi), koji iznos kazne je dužan platiti u roku devedeset dana od dana primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine ostalog dijela kazne za uplatu, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

II

Žalba okr. AJ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. AJ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 60 EUR (šezdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru okr. AJ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 2. i 8. i članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koja djela je na temelju citiranih propisa kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.654,56 eura.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima uračunato u izrečenu kaznu kao 2 dana zatvora, odnosno 79,64 eura novčane kazne.

1.2. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

1.3. Istom presudom okrivljenik je. oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj u bitnome ističe da je kazna prestrogo odmjerena i predlaže da mu se kazna ublaži ili omogući rad za opće dobro.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, međutim da je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz čanka 196. točke 4. Prekršajnog zakona.

4.1. Povreda materijalnog prekršajnog prava iz citirane zakonske odredbe očituje se u tome što je prvostupanjski sud radnju okrivljenika činjenično opisanu u točki I izreke pobijane presude pravno ocijenio kao samostalno djelo prekršaja i proglasio ga krivim za realni stjecaj prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, umjesto samo za prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4.2. Naime, radnja okrivljenika činjenično opisana u točki I izreke pobijane presude ne predstavlja samostalni prekršaj predmetnog događaja, budući da je policijski službenik obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama podvrgnuo vozača - okrivljenika ispitivanju pomoću odgovarajućih uređaja radi utvrđivanja prisustva alkohola u organizmu, koji rezultat je okrivljenik porekao i zahtijevao stručni pregled i uzimanje krvi i urina, pa se cijelo postupanje odvijalo u cilju utvrđenja koncentracije alkohola zbog čega je i odveden na vađenje krvi i urina, međutim koji postupak je (odveden u Dom zdravlja) odbio. U tako opisanoj situaciji ocjenjuje se konkretan događaj u vrijednosnom smislu, odnosno, stvarno značenje i smisao prekršaja, jer radnja opisana u točki III u sebi sadrži i činjenični opis u točki I. Kod takvog stanja stvari, prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama isključuje prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. istog Zakona, te je njime u cijelosti iscrpljeno nepravo predmetnog događaja.

4.3. Stoga je okrivljenika trebalo proglasiti krivim samo za prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog čega je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, kako je to navedeno u izreci ove odluke u točki I.

5. Uslijed navedene odluke, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio i odluku o kazni, tako da je za to djelo izrekao i novčanu kaznu, na temelju citirane odredbe. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje okrivljenika zadržava pravni kontinuitet. Novi Zakon zbog konverzije novčane valute za predmetno djelo propisuje nešto nižu novčanu kaznu te u jednakim okvirima alternativno propisanu kaznu zatvora do 60 dana, pa je sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju trebalo primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

5.1. U izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme koje mu je bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajem, kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 eura.

6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu djela i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za kaznu, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena, budući da je izrečena u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu blaže vrste kazne. Mišljenje je i ovog suda da je izrečena kazna pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja i da će se njome djelovati na buduće ponašanje okrivljenika odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Budući da prvostupanjski sud na strani okrivljenika nije utvrdio postojanje nikakvih naročito olakotnih okolnosti, niti ih žalitelj ističe i dokumentira u svojoj žalbi, to nema uvjeta za ublažavanje kazne, kako to neosnovano predlaže žalitelj.

7. Prijedlog žalitelja da se kazna zamjeni radom za opće dobro je preuranjen jer se, sukladno odredbe članka 34. Prekršajnog zakona, o tome odlučuje u postupku izvršenja prekršajne sankcije, pod zakonom propisanim uvjetima. Međutim, osuđenik ne može sam tražiti niti zahtijevati da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.