REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7405/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Drage Klasnića i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog JZ, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 7. i 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 8. srpnja 2025., broj: Pp-9503/2025, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. JZ kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. JZ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu okr. JZ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 286. stavka 7. i 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 dana.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme uhićenja 7. srpnja 2025. u 17,40 sati do 8. srpnja 2025. u 13,00 sati uračunato u izrečenu kaznu zatvora, kao dva dana zatvora, tako da ima za izdržati 10 dana zatvora.

1.2. Prvostupanjskom presudom odlučeno je da se privremeno oduzeto vozilo ragistarske oznake [registarska oznaka] sa pripadajućim ključem i prometnom dozvolom ser. broja [serijski broj], po pravomoćnosti presude, imaju vratiti okrivljeniku.

1.3. Istom presudom, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu i dopunu žalbe, putem branitelja Feliksa Dukana, odvjetnika u Solinu, zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je izrečena kazna zatvora pravilna i zakonita, primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je kod odmjeravanja vrste i mjere kazne očito imao na umu da je postupao s izravnom namjerom, budući da njegova volja za počinjenje prekršaja proizlazi iz poduzetog upravljanja vozilom u prometu na cesti, iako zna da nije stekao pravo na samostalno upravljanje vozilom u prometu na cesti, kao i da zbog pravne posljedice osude ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole, na vrijeme od dvije godine (dakle, iako je svjestan prekršaja hoće njegovo počinjenje). Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno cijenio i ukupnost njegovog ranijeg ponašanja, jer je ispravno vrednovao otegotnim dvostruku pravomoćnu osuđivanost za prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3., kao jedan od najtežih prekršaja iz Zakona o sigurnosti o sigurnosti prometa u cestama, izrazite pogibeljnosti, kao i osuđivanost zbog drugih lakših prometnih prekršaja u stjecaju, pa je i ovaj sud mišljenja da nisu ostvareni uvjeti za preinačenje odluke o kazni na blažu vrstu kazne. Prethodno su prema žalitelju izricane blaže vrste kazne - novčane kazne, kojima se očito nije ostvarila svrha kažnjavanja i u dovoljnoj mjeri utjecalo na počinitelja da se kloni činjenja najtežih prometnih prekršaja, pa budući da kao osoba mlađe životne dobi i dalje pokazuje ustrajnost i drskost u činjenju, to je i ovaj sud mišljenja da je okrivljeniku pravilno izrečena stroža vrsta kazne, u kraće zakonom propisanom vremenu trajanja (s obzirom da je za predmetno djelo alternativno propisana kazna zatvora do 60 dana), smatrajući da je potrebno uputiti takvu vrstu prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok žalitelj ne ističe nikakve okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, kako u vrsti tako i u mjeri kazne.

5.1. Bez uspjeha žalitelj ističe dijagnosticiranu bolest, upirući da bi kazna zatvora mogla pogoršati njegovo zdravstveno stanje, budući da se radi o paušalnoj i proizvoljnoj konstataciji. Međutim, treba istaknuti da je Zakonom o izvršavanju kazne zatvora propisan obavezan liječnički pregled prigodom prijma kažnjenika na izdržavanje kazne zatvora, poduzimanje potrebnih mjera i usklađivanje programa izvršavanja sa zdravstvenim stanjem kažnjenika. U tom smislu se osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja, dok je u slučaju težih ili dugotrajnijih bolesti za čije liječenje ne postoje uvjeti u kaznionici, odnosno zatvoru, propisano da će se zatvorenika na prijedlog liječnika premjestiti u kaznionicu, odnosno zatvor u kojem postoje uvjeti za takvo liječenje ili u zatvorsku bolnicu.

5.2. Mišljenje je i ovog suda da se u predmetnom slučaju bez izvršenja kazne ne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja (iz članka 6. Prekršajnog zakona). Stoga, nema uvjeta za preinačenje odluke o kazni zatvora.

5.3. U izrečenu kaznu zatvora pravilno je uračunato vrijeme koje je okrivljeniku bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajem, tako da je preostalo za izdržati 10 dana zatvora.

6. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.

7. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.