Poslovni broj: Usž-3901/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CA, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri d.o.o., Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, radi statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3226/2021-34 od 17. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3226/2021-34 od 17. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/21-01/208, URBROJ: 522-4/1-1-2-21-4 od 1. rujna 2021. (točka I. izreke), poništeno je rješenje Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, KLASA: UP/I-562-02/18- 01/00418, URBROJ: 2181/1-07/548-21-0011 od 12. siječnja 2021. (točka II. izreke) te je tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s 50% oštećenja organizma za stalno uslijed bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (točka III. izreke).

2. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 7.000,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 12. siječnja 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP-a i psorijaze.

4. Tuženik žalbom pobija presudu i rješenje zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Ističe da je pobijana presuda donesena protivno članku 12., članku 179. i članku 181. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17. i 98/19. – dalje: ZOHBDR). Ponavljajući utvrđenja iz upravnog postupka, navodi da je sud tužbeni zahtjev usvojio isključivo na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka, koji je u suprotnosti s vještačenjima provedenima u upravnom postupku, a u odnosu na koji je isticao primjedbe koje sudski vještak prilikom očitovanja nije otklonio. Citira članak 12. i članak 180. ZOHBDR-a te navodi da je sudski vještak ocijenio postojanje uzročno-posljedične veze između bolesti psorijaze i sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, iako navedeno nije potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom. Smatra da bolest psorijaza nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu i ista se ne može uzeti u obzir prilikom priznavanja predmetnog statusa jer je tužitej u ratu sudjelovao od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., a od psorijaze se liječio od 1999. godine. Osporava i rješenje prvostupanjskog suda jer, iako je na snagu stupila Izmjena i dopuna Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, 126/22.) i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, 138/23. – dalje: Tarifa), u vrijeme poduzimanja pravnih radnji na snazi je bila Tarifa koja je propisivala vrijednost boda od 10,00 kuna, a za sastav tužbe i pristup na ročišta u upravnim sporovima je bila propisana nagrada od 250 bodova. Smatra da se nova Tarifa može primijeniti samo na one radnje koje su poduzete za vrijeme njezina važenja bez obzira na to što je propisano da sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Navodeći članak 18. stavak 4. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine”, 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11. i 126/21.) i elaborirajući o predvidivosti visine odvjetničkih troškova, smatra da ga se ne može osnovano dovesti u teži materijalni položaj samo zato što je Tarifom neosnovano retroaktivno uvećan trošak pravnih radnji, odnosno ne može mu biti naloženo plaćanje troškova u visini u kojoj oni nisu postojali u vrijeme poduzimanja pojedinih radnji u sporu. Ističe da bi svako drugo tumačenje bilo protivno duhu prava i pravnom poretku. S obzirom na navedeno, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

8. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je zahtjevom tužitelja od 8. studenoga 2018. za priznanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti – PTSP (dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1) i psorijaza (dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: L40), na temelju članka 179. stavka 1. točke f) ZOHBDR-a.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je u smislu članka 181. stavka 2. ZOHBDR-a obavljena stručna procjena bolesti za koje tužitelj traži utvrđivanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida u Kliničkom bolničkom centru Split, te je na temelju medicinske dokumentacije utvrđeno da u vezi s bolestima F43.1 (kronični PTSP) i F62.0 (Trajne promjene osobnosti) postoji uzročno-posljedična veza sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, dok je za bolest L40 (Psorijaza) utvrđeno da nije u uzročno- posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

10. Vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Split, Izdvojenog mjesta rada [adresa] u svom nalazu i mišljenju od 2. rujna 2020., na temelju uvida u ratni put i priloženu medicinsku dokumentaciju, zaključuje da se bolest PTSP, unatoč broju provedenih dana u borbenom sektoru, ne može uzeti u obzir za ocjenu postojanja uzročno-posljedične veze sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske jer se tužitelj psihijatru prvi put javio u kolovozu 2013. zbog posttraumatskog anksioznog sindroma (F41.3) nakon ozljede na radnom mjestu, dok bolest psorijaza nije u uzročno-posljedičnoj vezi s njegovim sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

11. Revizijsko vijeće, postupajući na temelju članka 182. ZOHBDR-a, u nalazu i mišljenju od 23. prosinca 2020. navodi da je suglasno sa stručnom procjenom i nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka u odnosu na bolest psorijazu, posebno uvažavajući vrijeme njezine pojavnosti izvan okolnosti sudioništva u Domovinskom ratu. Vezano za bolest PTSP, navedeno je da se, iako je prvi put dijagnosticirana 2018. godine, ali uzimajući u obzir ratni put i cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, radi o lakšem stupnju oštećenja organizma koje cijeni po T238b Liste postotka oštećenja organizma koja čini sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine”, 67/17. i 56/18. – dalje: Uredba), s manje od 20% stalno.

12. Vijeće viših vještaka je uvidom u medicinsku dokumentaciju i ratni put, osobnim pregledom tužitelja te uzimajući u obzir stručnu procjenu, u nalazu i mišljenju od 19. srpnja 2021. navelo da bolest psorijaza nije dovela do oštećenja organizma koje se može uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Pri tome je istaknuto da tužitelj psorijazu redovito liječi od 1999. godine, da je zbog komplikacija obolio i od psorijatičnog artritisa te da je bolest uzrokovana brojnim etiološkim i genetskim čimbenicima zbog čega se ne može povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. U odnosu na bolest PTSP je ocijenjeno da ista uzrokuje oštećenje organizma lakog stupnja koje se cijeni po T238a Liste s manje od 20% privremeno s obzirom na dinamiku i modalitete njezina liječenja.

13. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. sc. Josipu Zekiću, sub. spec. dermatovenerologu. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je opravdano bolest psorijazu uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u ratnim zbivanjima kao branitelja jer su ista bila okidač za razvoj psorijaze i psorijatičnog artritisa, posebno uzimajući u obzir razdoblje u kojem se navedene bolesti javljaju zajedno s promjena psihološke naravi koje su kod tužitelja prisutne. S obzirom na navedeno, sudski vještak je ocijenio da su posljedice psorijaze i psorijatičnog artritisa, kao i s njima povezani terapijski postupci i liječenje, doveli do oštećenja tužiteljevog organizma od 50% prema Listi II Uredbe.

14. Sudski vještak je podneskom od 2. svibnja 2024. otklonio sve prigovore tuženika, na koje tuženik upire u ovdje podnesenoj žalbi. Ostajući u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 23. veljače 2024., posebno je naveo da prigovori koje tuženik ističe nisu medicinski osnovani niti imaju uporište u referentnoj znanstvenoj i stručnoj literaturi, kako u odnosu na prirodu navedene bolesti tako niti u odnosu na etiološke razloge njezina pojavljivanja u konkretnom slučaju.

15. Prvostupanjski sud je u citiranoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja spisa upravnog postupka, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave, te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji, te je dan u skladu s pravilima struke, valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio u presudi citirani članak 12. i članak 180. ZOHBDR-a te je usvojio tužbeni zahtjev i tužitelju priznao zatraženi status.

16. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje na izjavljene prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Naime, tuženik je uredno 6. ožujka 2024. zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 23. veljače 2024. te je podneskom od 13. ožujka 2024. u cijelosti detaljno prigovorio ocjeni vještaka. Povodom iznesenih prigovora sudski vještak se pisano očitovao podneskom od 2. svibnja 2024., dok na navedeni podnesak tuženik nije iznio prigovore niti je pristupio na ročišta zakazana nakon provedenog sudskog vještačenja održana 5. travnja 2024. i 7. lipnja 2024.

17. Tuženik je, u skladu s člankom 34. ZUS-a, imao mogućnost tijekom prvostupanjskog upravnog spora iznijeti svoje prijedloge i prigovore u pogledu nalaza i mišljenja sudskog vještaka. S obzirom na to da je navedeno pravo iskoristio u podnesku od 13. ožujka 2024., zatraživši dodatno očitovanje sudskog vještaka na njegove prigovore, koji prijedlog je sud usvojio i vještak je na osnovi medicinske dokumentacije potvrdio svoj nalaz i mišljenje, to proizlazi da tuženik nije s uspjehom osporio utvrđeno činjenično stanje te je u nastavku upravnog spora ostao pasivan, iz kojeg razloga u žalbi izneseni prigovori ne mogu biti prihvaćeni.

18. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude detaljno iznio tijek upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, ocijenio dokaze provedene tijekom upravnog postupka i spora te je naveo mjerodavne odredbe ZOHBDR-a koje su primijenjene u konkretnom slučaju. Ocjenjujući osporena rješenja javnopravnih tijela nezakonitima, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev usvojio i sam riješio stvar na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a.

19. Tuženik razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

20. Prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i priznao je tužitelju status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, pa je time tužitelj u cijelosti uspio u sporu koji je time dovršen odnosno pravomoćno okončan, pa ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova upravnog spora u skladu s člankom 79. stavkom 1. ZUS-a.

21. S tim u vezi, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelju, kojeg u sporu zastupa odvjetnik, pravilno je dosuđen trošak za sastav tužbe, sastav podneska od 8. veljače 2023. i pristup na ročišta od 2. ožujka 2023., 5. travnja 2024. i 7. lipnja 2024. u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost, odnosno ukupno 6.250,00 eura, prema Tbr. 27. stavku 1. i stavku 2. Tarife. Uz taj trošak, tužitelju je odmjeren i trošak plaćenog predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 750,00 eura, tako da sveukupno opravdani trošak upravnog spora iznosi 7.000,00 eura.

22. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na primjenu Tbr. 52. stavka 3. Tarife kod donošenja odluke o troškovima upravnog spora, napominje se da je u točki II. izreke ovosudne presude, poslovni broj: Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025. odbijen zahtjev za ocjenu zakonitosti navedenog tarifnog broja jer je ocijenjeno da je navedena odredba prijelazne naravi, što znači da sama po sebi ne može imati povratno djelovanje koje zabranjuje članak 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) i da prije nego što sud ili drugo tijelo donese odluku o troškovima postupka niti jedna stranka nije stekla neko pravo niti joj je naređena bilo kakva obveza, da bi se uopće moglo raditi o njezinom povratnom djelovanju.

23. S obzirom na navedeno, ovaj Sud ocjenjuje da je o troškovima provedenog upravnog spora pravilno odlučeno u skladu s mjerodavnim odredbama ZUS-a i primjenom Tarife (koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima) te je odluka obrazložena u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a zbog čega žalbene navode u odnosu na osporeno rješenje prvostupanjskog suda smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku.

24. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan