Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-164/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E Nj E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, koju kao punomoćnici zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Owens i Houška u Zagrebu, protiv tuženice ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi novčane tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, broj Povrv-454/2022-3 od 2. siječnja 2023. godine, dana 21. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava rješenje Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. Povrv-454/2022-3 od 2. siječnja 2023. godine u točkama I i II izreke tako da sada one preinačene glase:

1. Smatra se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u dijelu koji se odnosi na glavnicu i kamate, te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Rijeci, Vesne Ćuzele poslovni broj OVRV- 559/2020, od 27. studenog 2020. godine u dijelu kojim se nalaže tuženici PK, da tužitelju Hrvatska radio televizija, namiri novčanu tražbinu u iznosu od 314,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na:

- iznos od 74,00 kuna teku od 21.03. 2020. g,

- iznos od 80,00 kuna teku od 21.04. 2020. g,

- iznos od 80,00 kuna teku od 21.05. 2020. g,

- iznos od 80,00 kuna teku od 22.06. 2020. g, pa do isplate, zajedno s odmjerenim nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kn i predvidivih troškova postupka u iznosu od 506,25 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi, pa do isplate, kojim se nalagala isplata u roku od 8 dana od dostave tog rješenja o ovrsi.

2. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 235,37 eura (dvjesto trideset i pet eura i trideset sedam euro centa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U izreci žalbom pobijanog prvostupanjskog rješenja Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. Povrv-454/2022-3 od 2. siječnja 2023. godine, odlučeno je doslovce:

" I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka."

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravodobnu žalbu izjavila je tužiteljica (prvostupanjska pobijana odluka joj je uručena 3. siječnja 2023. godine, a ona je žalbu podnijela 18. siječnja 2023. godine u roku od 15 dana), navodeći da pobija rješenje Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. Povrv-454/2022-3 od 2. siječnja 2023. godine u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u bitnome da je prvostupanjski sud ignorira utvrđenje žalbenog suda iz ranijeg žalbenog postupka i da ponavlja istu odluku, iako je ranije žalbeni sud u svojoj ukidnoj odluci naveo „kako iz stanja spisa ne proizlazi da je tužiteljica dala izjavu o povlačenju tužbe“. Žalitelj navodi da je on podneskom od 29. listopada 2021. godine samo specificirao preostali neplaćeni dug u iznosu od 218,79 kn, a da je trošak postupka nastao isključivom krivnjom tuženice, koja nije u roku dospijeća podmirila cjelokupan iznos potraživanja, kao što je izjavljujući neosnovan prigovor uzrokovala ovu parnicu. Stoga predlaže da sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsko rješenje na način da usvoji tužbeni zahtjev postavljen u podnesku tužitelja od 29. listopada 2021. godine (očitom greškom u žalbi navedeno 2022. godine) i da mu naknadi parnične troškove kako ih je on specificirao u žalbi.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Razmatranjem spisa utvrđeno je da je postupak započeo prijedlogom za ovrhu koji je tada ovrhovoditeljica podnijela javnom bilježniku radi donošenja rješenja o ovrsi i određivanju ovrhe općenito na imovini sada tuženice. Iz spisa proizlazi da je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi, da je tuženica kao ovršenica na rješenje o ovrsi izjavila pravovremeni prigovor, te je prvostupanjski sud donio rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kome je određena ovrha i postupak se nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga (parnični). U periodu između podnošenja prigovora na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i donošenja rješenja o stavljanu izvan snage istog rješenja, tuženica je u više navrata vršila uplate, te time djelomično podmirila tražbinu, a pri tome nije odredila redoslijed ispunjenja, onda se obveze namiruju redom kako su dospjele za ispunjenje (čl. 171, st. 2 ZOO) i to glavnica s pripadajućim kamatama, trošak dostave javnog bilježnika, javnobilježnička nagrada,

5. Odredbom iz članka 191. st. 3 ZPP-a je propisano da tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev.

6. U podnesku tužitelja od 29. listopada 2021. godine (l.s. 18) nedvosmisleno se navodi da tužitelj obavještava sud o uplatama tuženice tijekom ovog postupka („tužena je na ime predmetnog dugovanja uplatila iznos od 401,20 kn čime je podmirila glavnicu u iznosu od 314,00 kn, kamatu na glavnicu u iznosu od 5,99 kn, trošak dostave javnog bilježnika u iznosu od 37,50 kn, te dio javnobilježničke nagrade u iznosu od 43,71 kn“). Nadalje tužitelj u podnesku ističe da je tužena dužna tužitelju naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za ovrhu, budući je dio podmiren a preostalo je za podmiriti trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 150,00 kn uvećan za 25% PDV-a, te preostali iznos troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 31,29 kn.

Nakon toga predlaže (uređuje svoj tužbeni zahtjev) da unatoč tome sud donese presudu kojom održava platni nalog na snazi (samo) u dijelu u kome se nalaže tuženici da namiri preostali trošak ovršnog postupka u iznosu od 218,79 kn ( 31,29 + 150,00 kn s PDV-om /187,50 kn/) , sa zakonskom zateznom kamatom…, kao i da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka. Stoga sud smatra da je tužiteljica očito smanjila svoj tužbeni zahtjev (unatoč tome što je navodno podmiren samo dio troškova javnog bilježnika) samo na troškove ovog postupka, te je samo o njima potrebno i odlučiti u ovom postupku jer je to jedini preostali zahtjev tužitelja kojeg je tužitelj sam specificirao, a sud odlučuje u granicama zahtjeva tužitelja (čl. 2, st. 1 ZPP-a). Sud smatra da djelomično smanjenje tužbenog zahtjeva ima pravni značaj djelomičnog povlačenja tužbe ( tako i ŽS u Bjelovaru Gž- 1658/99 od 25. studenog 1999. godine – Izbor odluka 1/00-157). Međutim, to je povlačenje tužbe „sui generis“ do kojeg je došlo zbog toga što je tuženica tijekom postupka podmirila dio duga (a ne zato što se tužitelj iz nekog razloga predomislio), pa je normalno da tužitelj smanji tužbeni zahtjev za podmireni iznos kako ne bi nepotrebno gubio troškove postupka s obzirom na uspjeh u sporu, u konačnoj odluci o trošku, te kako se o tome više ne bi nepotrebno raspravljalo u parnici. Nadalje, kod takvog smanjenja tužbenog zahtjeva, koje ima pravni značaj djelomičnog povlačenja tužbe, tuženik se takvom smanjenju tužbenog zahtjeva ne može protiviti jer je tužitelj taj koji disponira svojim tužbenim zahtjevom, a smanjenje tužbenog zahtjeva se na smatra preinakom tužbe (čl. 191, st. 3 ZPP-a), te se tužbeni zahtjev može smanjiti tijekom cijelog postupka bez pristanka tuženika, pa stoga nije potrebno ni dostavljati tuženiku obavijest o povlačenju tužbe s upozorenjem u smislu čl. 193, st. 2 ZPP-a, jer se on tome smanjenju ne može protiviti. Tu se radi o jednoj pravnoj procesnoj praznini koju je ispunila sudska praksa i pravna logika.

Sud smatra da je u tom dijelu u kome postoji pravni značaj povlačenja tužbe u namirenom dijelu zbog smanjenja tužbenog zahtjeva nužno donijeti odluku o djelomičnom povlačenju tužbe, temeljem analogne primjene čl. 456, st. 1 ZPP-a u vezi s čl. 193, st. 1 ZPP-a, kako bi se ukinuo preostali dio platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi koji još uvijek egzistira ( još uvijek u dijelu na snazi jer ga je sud izdao, pa ga je potrebno ukinuti). Stoga je sud odlučio kao u točki I izreke ove presude, te je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku odluku temeljem čl. 373, točka 2 ZPP-a, budući je prvostupanjski sud iz činjenica koje je utvrdio, izveo nepravilan zaključak da je tužitelj u cijelosti povukao svoj tužbeni zahtjev, a stvarno je tužitelj ustrajao i dalje u odnosu na preostale troškove postupka, pa je tužbeni zahtjev samo djelomično smanjio ( s pravnim značajem povlačenja), te je odlučio kao u točki I izreke ove presude.

7. S obzirom da je preostao tužbeni zahtjev tužitelja vezano za parnične troškove to je ovaj sud o tome odlučio temeljem čl. 158, st. 2 ZPP-a, te je smatrao da parnični troškovi pripadaju tužitelju jer je tuženica svoje dugovanje dijelom podmirila tijekom postupka, pa je tužitelj „smanjio za taj iznos svoj tužbeni zahtjev“ (s pravnim značajem djelomičnog povlačenja tužbe u tom dijelu), te je stoga parnične troškove dužna podmiriti tuženica, tužitelju, jer je izazvala ovu parnicu. Sud je tužitelju priznao parnične troškove na ime jednokratne odvjetničke nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u sporu male vrijednosti, u granicama postavljenog zahtjeva tužitelja (l.s. 68), jer je to sada jedinstveni parnični postupak, u visini od 82,95 eura ( 50 bod x 2 eura +25% PDV-a =125,00 eura, tbr. 7, točka 9 važeće odvjetničke tarife NN 138/23; u daljem tekstu OT), za sastav dvije žalbe na prvostupanjsko rješenje u sporu male vrijednosti (žalbe od 28. srpnja 2022. g. i od 18. siječnja 2023. g.) jednokratnu odvjetničku nagradu u iznosu od 135,00 eura ( 30 bod x 2 eura +25% PDV-a, tbr. 10, točka 3 OT), preostali dio javnobilježničke nagrade koji nije podmiren od 4,15 eura (31,29 kn) jer se radi o materijalnom trošku iz ovrhe, trošak sudske pristojbe na žalbu od 18. siječnja 2023. godine u iznosu od 13,27 eura, dakle, ukupno 235,37 eura, te je naložio tuženici da taj iznos isplati tužitelju u paricijskom roku od 15 dana (čl. 328, st. 1 ZPP- a).

8. Sud nije priznao tužiteljici troškove sastava ovršnog prijedloga jer je to sada jedinstveni postupak, te se dosuđuje jednokratna odvjetnička nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u sporu male vrijednosti (tbr. 7, točka 9 važeće OT), troškove pristojbe na drugu žalbu i „presudu“ jer nisu plaćeni (plaćena samo sudska pristojba na žalbu od 18. siječnja 2023. godine i to 19. siječnja 2023. godine; l.s. 70), kao ni odvjetničku nagradu za sastav dvije žalbe jer ga pripada samo jednokratna odvjetničku nagrada za sastav svih pravnih lijekova u sporu male vrijednosti (što mu je i priznato) temeljem tbr. 10, točka 3 OT. Stoga je odlučeno kao u toči I. 2) izreke ove presude.

Dubrovnik, 21. kolovoza 2025.

Sudac:

Zoran Nikolić