Broj: Ppž-7681/2025

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TS, kojeg brani Zajednički odvjetnički ured Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16, 52/25) rješavajući o žalbi okrivljenika TS, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 22. svibnja 2025. godine, Klasa: 413-01/21-26/1802, Urbroj: 513-02-7002/20-25-21, na sjednici vijeća održanoj dana 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika TS, te se preinačuje pobijano rješenje u odluci o kazni na način da se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan i pravno označen u izreci pobijanog rješenja izriče novčana kazna u iznosu od 5.000,00 eura (pettisuća eura) koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 8 dana po primitku ove presude.

II U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika te se prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

III Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 8 dana po primitku ove presude, smatrat će se da je novčanu kaznu platio u cijelosti.

IV Okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka nastale pred ovim žalbenim sudom u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 8 dana po primitku ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Rješenjem Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, okrivljenik ŽS proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.850,00 eura (pettisućaosamstopedeset eura), zbog prekršaja iz članka 61. stavka 4.u svezi stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura (trinaest eura i dvadesetsedam centa).

3. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga, navodeći u bitnom da smatra da činjenično opisano djelo nije prekršaj. Istaknuo je da nije kriv za djelo koje mu se stavlja na teret, jer je učinio sve potrebne radnje kako bi se uvjerio da je s carinskim užetom sve u redu, a da se niti u izreci prvostupanjskog rješenja a niti u obrazloženju istog ne navodi koje je to radnje trebao poduzeti da bi spriječio oštećenje carinskog užeta. Istaknuo je da mu je tijekom postupka povrijeđeno pravo da se služi svojim jezikom, a slijedom toga da je Zapisnik o obavljenom očevidu od 9. rujna 2021. nezakoniti dokaz, jer sadrži očitovanje okrivljenika da nema primjedbi na utvrđene činjenice tijekom nadzora, a da mu prethodno sadržaj Zapisnika nije preveden na jezik kojeg razumije. Istaknuo je da nije proveden niti jedan dokaz kojeg je tijekom prvostupanjskog postupka predlagao, slijedom čega smatra da činjenično stanje nije potpuno i točno utvrđeno, a uslijed toga pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Prigovorio je i visini izrečene novčane kazne.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je tijekom prvostupanjskog postupka činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno, da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, te da je djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa. Isto tako ovaj sud je našao da nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a uz to nije našao da bi bile počinjene povrede na koje upire žalitelj.

7. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju pisane obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključilo da je okrivljenik ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka neprijeporno je utvrđeno iz dokumentacije koja prileži spisu, a naročito Zapisnika o obavljenom očevidu od 9. rujna 2021., te iskaza saslušanog svjedoka NS, carinskog službenika koji je u cijelosti ostao kod svojih navoda Zapisnika o obavljenom očevidu, da je na RGP Bajakovo 9. rujna 2021. godine utvrđeno da je carinsko uže bilo presječeno i spojeno bakrenim obručem na desnom dijelu prikolice iza kabine vozača, čime je omogućen pristup tovarnom prostoru bez skidanja carinske plombe, te je u tovarnom prostoru zatečena jedna osoba koja je na ilegalan način pokušala ući u carinsko područje Europske unije.

9. Naime, okrivljenik se prekršajnim nalogom kao optužnim aktom tereti za prekršaj iz članka 61. stavak 1. točka 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, da nije spriječio oštećenje sredstva za prepoznavanje robe. Okrivljenik je kao vozač kamiona u smislu članka 31. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije bio dužan primjereno zaštititi od oštećenja odnosno uništenja stavljeno sredstvo za prepoznavanje robe a to je propustio učiniti, tako da su u činjeničnom opisu djela navedena sva bitna obilježja inkriminiranog djela prekršaja. Naime, usporedbom činjeničnog opisa djela iz prekršajnog naloga i izreke pobijanog rješenja o prekršaju, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prekoračilo optužbu, na što upire žalitelj, a na što ovaj sud pazi ujedno i po službenoj dužnosti.

10. Zbog svega naprijed iznesenog, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak osnovano je proglasilo okrivljenika krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, jer ga okolnosti koje je iznosio u obrani, ne ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti. Naime okrivljenik kao profesionalni vozač odgovara za carinsko obilježje, a što svakako podrazumijeva i carinsko uže, od preuzimanja robe na prijevoz pa sve do predaje robe krajnjem kupcu, tako da je dužan stalno pratiti stanje carinskog obilježja detaljnim pregledom istog, te isto zaštititi od oštećenja ili uništenja ili uklanjanja. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u obrazloženju pobijanog rješenja dalo je valjane i dostatne razloge zbog čega smatra da obrana okrivljenika istog ne može ekskulpirati od prekršajne odgovornosti za djelo koje mu se stavlja na teret, konkretno zašto na nastali događaj nije primjenjiva odredba članka 305. Provedbene Uredbe Komisije br. 2015/2447. Vezano za stupanj krivnje okrivljenika, ovaj sud ističe da se optužnim aktom tužitelja okrivljeniku ne stavlja na teret da bi predmetni prekršaj počinio s namjerom, a kako je člankom 25. Prekršajnog zakona propisano da je za počinjenje prekršaja dovoljan nehaj kao stupanj krivnje, to je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak i utvrdilo na strani okrivljenika nehajno postupanje, koje nije potrebno posebno niti obrazlagati u odluci o prekršaju. Stoga izostanak obrazloženja stupnja krivnje okrivljenika nije uzrokovalo bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, na koju upire žalitelj.

11. Uz to ovaj sud smatra da je izvođenje dokaza saslušanjem ilegalne osobe zatečene u tovarnom prostoru čije saslušanje u svojstvu svjedoka predlaže okrivljenik, nepotrebno jer se okrivljeniku niti ne stavlja na teret suradnja s ilegalnom osobom zatečenom kritične zgode u tovarnom prostoru kamiona kojim je upravljao okrivljenik. Slijedom toga njegov iskaz u svojstvu svjedoka ne bi doveo do drugačijeg činjeničnog stanja od onog koje je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno.

12. Vezano za žalbene navode potrebno je istaknuti da ovaj sud smatra da je tužitelj pravilno opisao djelo prekršaja. Naime, okrivljenik je tijekom prvostupanjskog postupka dosljedno poricao počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, a isto ponavlja i u žalbi, navodeći da je učinio sve potrebne radnje kako bi se uvjerio da je s carinskim užetom sve u redu, te da u provjeri nije uočio oštećenje carinskog užeta.

13. Što se tiče žalbenih navoda okrivljenika da mu nije osigurano na graničnom prijelazu a niti od strane prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak praćenje postupka na jeziku koji razumije, ovaj sud ističe da je evidentno, prema sadržaju spisa, da su u ponovljenom postupku prekršajni nalog broj 1708/2021 kao optužni akt temeljem kojeg se vodi ovaj prekršajni postupak protiv okrivljenika, te Zapisnik o obavljenom očevidu od 9. rujna 2021. na kojem se temelji u konačnici pobijano rješenje, prevedeni okrivljeniku na jezik koji razumije, te su mu uz prevedeni poziv za glavnu raspravu određenu za dan 22. svibnja 2025. dostavljeni na njegovu adresu u Sjevernoj Makedoniji, Tabanovce bb, 1300 Kumanovo. Ovaj sud smatra da sama činjenica da se pobijano rješenje o prekršaju temelji između ostalog i na Zapisniku o obavljenom očevidu od 9. rujna 2021. kojeg je okrivljenik potpisao navodeći da nema primjedbi na isti, a da mu prethodno taj Zapisnik nije bio preveden na jezik koji razumije, nije utjecala na zakonitost pobijanog rješenja o prekršaju iz razloga što i tijekom prekršajnog postupka okrivljenik nije osporavao da bi tijekom carinskog nadzora bilo utvrđeno da je došlo do oštećenja carinskog užeta, a to je upravo i konstatirano predmetnim Zapisnikom već je samo osporavao svoju odgovornost za to. Uz to je tijekom dokaznog postupka saslušan i carinski službenik NS u svojstvu svjedoka koji je u svojem iskazu naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda Zapisnika o obavljenom očevidu od 9. rujna 2021. Ovaj sud stoga smatra da je okrivljeniku omogućeno praćenje postupka na jeziku koji on razumije, konkretno prevođenjem relevantne dokumentacije potrebne za njegovu učinkovitu obranu na makedonski jezik, s obzirom da nije osobno došao na ročište već je dostavio pisanu obranu, tako da nije bilo potrebe za angažiranjem tumača za makedonski jezik na samom ročištu glavne rasprave. Međutim, kako je tijekom postupka neprijeporno utvrđeno da je okrivljenik makedonski državljanin, a što je navedeno i u samoj pisanoj obrani okrivljenika danoj u ranijem prekršajnom postupku, ostaju nejasni navodi žalbe u dijelu u kojem se ističe da je okrivljenik strani državljanin, T, koji govori i razumije samo bugarski jezik.

14. Ispitujući pobijano rješenje u odluci o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno na okrivljenika primijenilo za njega najblaži propis, konkretno odredbu članka 61. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16, 52/25) pri čemu je okrivljeniku izreklo novčanu kaznu u iznosu od 5.850,00 eura, dakle bliže propisanom maksimumu novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja. Iz obrazloženja pobijanog rješenja vidljivo je da je prilikom odmjere visine kazne prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno olakotnim cijenilo dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, dok je otegotnim pogrešno cijenilo samo bitno obilježje prekršaja, konkretno činjenicu da je carinsko uže bilo presječeno i spojeno bakrenim obručem na desnom dijelu poluprikolice iza kabine vozača, pa da je time omogućen pristup tovarnom prostoru bez skidanja carinske plombe. Kako se u konkretnom slučaju radi o zabranjenom dvostrukom vrednovanju iste činjenice, u prvom redu kod obrazlaganja krivnje za počinjenje prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, a u konačnici je ista činjenica cijenjena i otegotnom kod odmjere visine kazne, to ovaj sud smatra da je okrivljeniku izrečena prestroga novčana kazna. Stoga je ovaj sud imajući u vidu pravilno, od strane Vijeća za prekršaje, cijenjenu olakotnu okolnost dosadašnje nekažnjavanosti, te otegotnu činjenicu da je u tovarnom prostoru zatečen migrant koji je ilegalno pokušao ući u carinsko područje Europske unije, te protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda koji se ne može pripisati zlouporabi procesnih ovlaštenja okrivljenika i njegovog branitelja, preinačio odluku o kazni iz prvostupanjskog rješenja, te je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu kako u točki I izreke ove presude. Kako okrivljenik uz žalbu nije dostavio dokaze o lošem imovnom stanju, ovaj sud prilikom odlučivanja o kazni takve žalbene navode nije mogao niti cijeniti. Stoga ovaj sud smatra da je tako izrečena novčana kazna u cijelosti primjerena sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.

15. Ovaj sud smatra da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno specijalna i generalna prevencija, te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

16. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenik u roku od 8 dana po primitku ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom. Ovaj sud ističe da iz obrazloženja pobijanog rješenja, kao i iz sadržaja spisa predmeta, proizlazi da je okrivljenik već platio dvije trećine izrečene novčane kazne po izdanom prekršajnom nalogu, tako da nije dužan platiti izrečenu novčanu kaznu po ovoj presudi no svakako može koristiti pogodnost propisanu člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona.

17. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka na zakonu je utemeljena i valjano obrazložena u pobijanom rješenju o prekršaju. Uz to, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu koji se temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (“Narodne novine” broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka pred ovim sudom.

18. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

19. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak,v.r.

Mladen Genc,v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.