REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-193/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Majić-gradnja d.o.o. Sesvete, K. Hegedušića 30, OIB 23456539303, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Martić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1783/2021-2 od 16. studenog 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 5329/11-115 od 4. ožujka 2021., na sjednici održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od tuženika isplatu iznosa od 633.480,00 kuna sa zateznim kamatama na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci (toč. I) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 633.290,62 kn (toč. II).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I izreke, a preinačena u toč. II izreke za iznos parničnih troškova, tako da je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 401.728,12 kn.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1625/2023-2 od 24. svibnja 2023. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Da li se visina troškova pojedine parnične radnje poduzete u postupku u kojem tužbeni zahtjev glasi na isplatu i koja visina tužbenog zahtjeva je u nekoliko navrata tijekom postupka mijenjana dosuđuje prema vrijednosti predmeta spora (visini tužbenog zahtjeva) koja je vrijedila u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje ili se troškovi dosuđuju samo s obzirom na visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva?“

4. Postupajući po predmetnom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači, podredno ukine drugostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Preinačujući odluku o troškovima postupka drugostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, utvrdio kako parnične troškove za zastupanje po odvjetniku treba priznati prema visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 633.480,00 kn/84.077,24 EUR.

9. U ovosudnim odlukama broj Revr 1426/10-2 od 2. veljače 2011., Rev-x 940/11-4 od 7. prosinca 2011., Rev-x 949/13-2 od 21. siječnja 2014., Rev 573/10 od 3. studenoga 2010. i Rev-x 108/10 od 10. ožujka 2010. izražena su shvaćanja:

- smanjenje tužbenog zahtjeva ima značaj samo djelomičnog povlačenja tužbe pa se procesne aktivnosti stranaka nastavljaju tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i uspjeh stranaka još nisu poznati, slijedom čega o naknadi pojedinačnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, a naknadu tih troškova tuženik može ostvariti zajedno s naknadom ostalih troškova obračunatih prema smanjenom zahtjevu, pri čemu visinu tuženikovih troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva treba utvrditi prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, a ne prema vrijednosti sniženog tužbenog zahtjeva,

- o tom dijelu troškova potrebno je odlučiti primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP.

10. Novelom Zakona o parničnom postupku (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj 70/19), koja se u pogledu troškova postupka primjenjuje na sve postupke u tijeku na temelju odredbe čl. 117. st. 3. istoga, u čl. 154. st. 2. ZPP propisano je da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Jedina iznimka je, u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva, određivanje naknade troškova za poduzete radnje prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihova poduzimanja i to samo za odluku o zahtjevu za naknadu troškova postupka tuženiku (čl. 158. st. 1. ZPP), odnosno tužitelju koji je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku (čl. 158. st. 2. ZPP).

11. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP. Stoga o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe (u tom smislu i u odluci Rev 216/2021-2 od 25. svibnja 2021.).

12. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (čl. 158. st. 2. ZPP).

13. U konkretnom slučaju, tužitelj je tijekom postupka mijenjao tužbeni zahtjev po njegovoj visini (obzirom da u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP visina novčane svote iz tužbenog zahtjeva označava vrijednost predmeta spora) pa se stoga mijenjala i vrijednost predmeta spora odlučna za obračun parničnih troškova. Tužbeni zahtjev tužitelj je uredio podneskom od 17. siječnja 2020. i od tog trenutka vrijednost predmeta spora iznosi 633.490,00 kn, a do tada je vrijednost predmeta spora iznosila 2.937.000,00 kn.

14. Tuženik nije određeno potraživao troškove zbog smanjenja tužbenog zahtjeva sa iznosa od 2.937.000,00 kn na iznos od 633.490,00 kn, a nije se protivio djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska od 17. siječnja 2020. već je nakon zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari troškove potraživao kao da do djelomičnog povlačenja nije došlo.

15. U svjetlu navedenog, revizijske odluke na koje se tuženik u reviziji pozivao, ne korespondiraju sa okolnostima konkretnog predmeta.

16. Tako je u odluci poslovni broj Rev-2382/11 od 18.08.2015. godine izneseno sljedeće shvaćanje:

„U odnosu na prvo postavljeno pitanje vezano za određivanje parničnog troška prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake radnje i razmjerno uspjehu stranaka u sporu u konkretnoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su postupili protivno pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u gore navedenim odlukama poslovni broj Revt-35/04 od 14. lipnja 2005., Rev-1090/92 od 14. listopada 1992. i Rev- 521/01 od 5. travnja 2001., da pri odlučivanju o troškovima postupka treba parnični trošak odrediti s obzirom na vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje, a ne prema vrijednosti spora u trenutku zaključenja glavne rasprave. Polazeći od navedenog, te s obzirom da u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP visina novčane svote tužbenog zahtjeva označava vrijednost predmeta spora, znači da u predmetu u kojem je tijekom postupka došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva se vrijednost predmeta tog spora mijenja, pri čemu će za određivanje naknade za pojedine poduzete radnje tijekom postupka biti odlučna ona vrijednost predmeta spora koja je egzistirala u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.“

17. U odluci poslovni broj Revt 35/04 od 14.06.2005. godine izneseno je shvaćanje:

„Nadalje, valja istaknuti da kada je tužitelj tijekom postupka mijenjao tužbeni zahtjev po njegovoj visini, time se mijenjala u sporu i vrijednost predmeta spora odlučna za obračun parničnih troškova strankama. Prema tome, visina se parničnih troškova u takvoj situaciji utvrđuje glede svake parnične radnje prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njenog poduzimanja. I po stavu ovog revizijskog suda, valjano je prvostupanjski sud nagradu i troškove odvjetnika tuženika odredio ovisno o vrijednosti predmeta spora, tj. visine tužbenog zahtjeva, koja se mijenjala tijekom trajanja parničnog postupka, jer je visina njegovog troška ovisila o visini tužbenog zahtjeva u vremenu kada je bila poduzimana određena radnja od strane njegovog punomoćnika.“

18. Prvenstveno, ostvarivanje prava na naknadu troškova zavisi od dispozicije stranaka. O dužnosti naknade troškova sud u pravilu odlučuje samo na određeni zahtjev stranke (čl. 164.st.1. ZPP), a u svom zahtjevu stranka je dužna određeno navesti troškove za koje traži naknadu (čl. 164.st.2. ZPP) i to za svaku radnju, po osnovi i visini.

19. U konkretnoj procesnoj situaciji, tužitelj je podneskom od 17. siječnja 2020. smanjio tužbeni zahtjev, na način da umjesto iznosa od 2.937.000,00 kn od tuženika potražuje isplatu iznosa od 633.490,00 kn. Taj podnesak dostavljen je tuženiku 28. siječnja 2020. a na isti se tuženik očitovao podneskom od 18. ožujka 2020. u kojem je naveo da, obzirom da je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 633.480,00 kn, a što predstavlja djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva za iznos od 2.303.887,95 (za 78,43% ukupnog tužbenog zahtjeva) te je da je stoga tuženik već uspio u parnici s odbijanjem najmanje 78,43% ukupnog tužbenog zahtjeva i tim iznosom parničnih troškova. Uz taj podnesak nije dostavljen troškovnik, niti su u podnesku popisani traženi troškovi.

20. Prema tome, tuženik je pravo na naknadu parničnih troškova mogao ostvariti nakon što je tužitelj podneskom od 17. siječnja 2020. smanjio tužbeni zahtjev, što je predstavljalo djelomično povlačenje tužbe, na način da za taj smanjeni dio zahtjeva zatraži naknadu parničnih troškova te specificira radnje i iznose koji bi se odnosili na smanjeni dio tužbenog zahtjeva (prema vrijednosti predmeta spora prije smanjenja), a što tuženik nije učinio. Tuženiku je na dispoziciji bila i mogućnost da sudu predloži donošenje rješenja kojim se utvrđuje da je tužba djelomično povučena (za iznos smanjenog tužbenog zahtjeva), kao i da sud odluči o naknadi troškova postupka, u sklopu čega bi sud raspravio i o troškovima postupka za smanjeni tužbeni zahtjev, ako bi ga tuženik zatražio.

21. Nastavno, tuženik nije određeno u zahtjevu za naknadu troškova postupka specificirao radnje i iznose koji bi se odnosili na smanjeni dio tužbenog zahtjeva već je na ročištu 21. siječnja 2021. kada je glavna rasprava zaključena, predao zahtjev za naknadu troškova kao da nije došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva. Zbog navedenog, a uz sve prethodno iznesene razloge, nije osnovan njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev slijedom čega u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP (u tom smislu odluka broj Rev 36/2022-3 od 15. prosinca 2022.).

22. Nižestupanjski sudovi su se prilikom donošenja odluke o troškovima pozvali na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, time da je drugostupanjski sud odluku o troškovima preinačio, pravilno utvrđujući vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (633.480,00 kn), i na taj način odlučio u skladu sa gore iznesenim stavovima.

23. Stoga je odgovor na postavljeno pitanje načelno dan u odluci ovog suda Rev- 2382/11 od 18.08.2015., međutim u konačnici ovisi i o okolnostima svakog pojedinog slučaja, posebice o procesnoj poziciji stranke te njezinim dispozicijama od kojih također ovisi odluka o troškovima postupka, kao u konkretnom slučaju.

24. Iz svih iznijetih razloga, valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek