REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10165/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Concettino d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŽS, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 16. i stavka 2., članka 229. stavka 1. točke 1. i 23. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.) i članka 10. stavka 1. točke b i 2. Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“ broj: 118/18. i 120/21.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Concettino d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŽS, podnesenoj po branitelju iz Odvjetničkog društva Šulina, Stanković, Jurcan, Jabuka, u Rijeci, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-2582/2022-11 od 11. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljene pravne osobe Concettino d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŽS te se ukida prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaje opisane pod točkama 1. i 2. izreke i predmet u tom dijelu dostavlja sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

p r e s u d i o  j e

II. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe pravne osobe Concettino d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŽS, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba Concettino d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ŽS (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađaju od optužbe

da bi protivno odredbi članka 5. stavka 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.), a u svezi odredbi članka 8. i 9. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima („Narodne novine“ broj: 73/17.) okrivljeni u svojstvu poslodavca za radnicu ZS, rođena **.**.1979., s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je za okrivljene počela s radom 10. prosinca 2021. na poslovima pomoćnog prodavača temeljem ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme za rad u punom radnom vremenu, neuredno vodili evidencije o radnom vremenu radnice, čiji je sadržaj i način vođenja propisan Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima („Narodne novine“ broj 73/17) i to iz razloga što evidencije okrivljenika o radnom vremenu radnice ZS za mjesec prosinac 2021. i siječanj 2022. ne odgovaraju izjavi radnice koju je imenovana dala tijekom inspekcijskog nadzora dana 21. veljače 2022. godine na okolnost rasporeda radnog vremena u kojem je radila kod okrivljenih u svojstvu poslodavca tijekom navedenog razdoblja, kao i podacima o ostvarenim satima rada na ugovorenim poslovima tijekom mjeseca prosinca 2021. i siječnja 2022. koje podatke tj. evidencije o radnom vremenu je osobno vodila imenovana radnica, obzirom da je u evidencijama o radnom vremenu za navedene mjesece, koje je osobno vodila radnica ZS razvidno da je ista radila duže od ugovorenog punog radnog vremena tj. u prekovremenom radu, u radnom vremenu raspoređenom u smjenama, šest dana u tjednu i to jutarnja smjena u pravilu počev od 06:10-06:20 do 14:00 sati, povremeno od 09:00 sati do 17:00 sati i popodnevna smjena u pravilu od 13:30-13:45 sati do 21:00 ili 22:00 sata; dok je u evidencijama o radnom vremenu iste radnice za gore označene mjesece, dostavljene po okrivljenicima u tijeku inspekcijskog nadzora iskazano radno vrijeme radnice raspoređeno u smjenama, šest dana u tjednu i to jutarnja smjena od 07:00 sati do 14:00 sati povremeno od 09:00 do 16:00 sati i popodnevna smjena u pravilu od 14:00-15:00 sati do 21:00-22:00 sata, odnosno u evidencijama okrivljenika za navedene mjesece iskazan je raspored radnog vremena oprečan iskazu radnice na okolnost rasporeda radnog vremena, smjenskog rada i ostvarenih prekovremenih sati tijekom rada za okrivljene u mjesecu prosincu 2021. i siječnju 2022. i osobnim evidencijama radnice o ostvarenoj satnici i rasporedu radnog vremena tijekom predmetnog razdoblja, te u evidenciji okrivljenika o radnom vremenu imenovane radnice za mjesec prosinac 2021. okrivljeni u svojstvu poslodavca nisu posebno iskazali sate s osnova kojih radnica ostvaruje naknadu plaće za dane blagdana/praznika, a isti sati (5 sati) su posebno prikazani i obračunati u obračunu plaće za isti mjesec; dakle, kao poslodavac nisu vodili evidenciju o radnicima i o radnom vremenu na propisan način

čime bi okrivljeni počinili prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke b. i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći.

III. Uslijed odluke iz točke II. izreke, žalba okrivljene pravne osobe Concettino d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŽS je u tom dijelu bespredmetna.

IV. Uslijed odluke iz točaka I. i II. preinačuje se odluka o prekršajno pravnim sankcijama, tako da se okrivljenoj pravnoj osobi Concettino d.o.o., na temelju članka 10. stavka 1. točke b i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 3.984,00 (tritisućedevetstoosamdesetčetiri) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi ŽS u iznosu od 465,00 (četiristošezdesetpet) eura, koje su dužni platiti u roku od 90 (devedeset) dana računajući od primitka ove presude s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), novčane kazne smatrati u cijelosti plaćenima ako u navedenom roku okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.

V. U ostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe Concettino d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŽS te se u pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

V. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 (šezdeset) eura, svaki, u roku od 90 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba Concettino d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ŽS proglašeni su krivima i uz primjenu članka 37. prekršajnog zakona kažnjeni ukupnim novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba Concettino d.o.o. u iznosu od 15.036,00 (petnaesttisućetridesetšest) eura, a okrivljena odgovorna osoba ŽS u iznosu od 1.965,00 (tisućudevetstošezdesetpet) eura, zbog četiri prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 16. i stavka 2., članka 229. stavka 1. točke 1. i 23. i stavka 2. Zakona o radu i članka 10. stavka 1. i 2. Zakona o minimalnoj plaći, pobliže opisanih u izreci, te su, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, upozoreni da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku dodijeljenom za plaćanje, smatrati da su kazne u cijelosti plaćene.

2. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 (šezdeset) eura, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih žalbenih osnova.

4. Žalba je dijelom bespredmetna, dijelom osnovana.

5. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio da u odnosu na djela opisana pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude, u provedenom postupku nije potpuno utvrđeno činjenično stanje, a što osnovano ističu žalitelji.

6. Naime, kako su okrivljenici u postupku negirali počinjenje predmetnih prekršaja, a njihova obrana potkrijepljena je iskazom radnice NS, ispitane kao svjedokinje, te navode svoje obrane izričito ponavljaju i u žalbi, ističući kako je nejasno zašto prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz svjedokinje NS, nego je poklonio vjeru iskazu koji se dala radnica ZS, ispitana kao svjedokinja, s obzirom da se ti iskazi u bitnim okolnostima razlikuju, bez provođenja detaljnijeg dokaznog postupka, odnosno daljnjih dokaza, a prvenstveno suočenja svjedoka s okrivljenicima, prvostupanjski sud nije mogao donijeti zaključak o krivnji okrivljenika, za djela opisana pod točkama 1. i 2. izreke.

7. Stoga je, u tom dijelu, trebalo prihvatiti kao osnovanu žalbu okrivljenika i prvostupanjsku presudu u tom dijelu ukinuti te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje na kojem će provesti sve potrebne dokaze na osnovu kojih će utvrditi sporne činjenice, odnosno jesu li okrivljenici počinili prekršaje koji im se navedenim točkama stavljaju na teret te će, vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, u ukinutom dijelu donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

8. Rješavajući dalje predmet u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je u odnosu na djelo opisano pod točkom 3. izreke pobijane presude, prvostupanjski sud povrijedio na štetu okrivljenika odredbu prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, kao i u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.

9. Međutim, činjenični opis tog prekršaja kojim je ovaj Sud vezan, nije koncipiran na valjan način, budući iz istog proizlazi da se okrivljenicima stavlja na teret što su "neuredno vodili evidencije o radnom vremenu radnice, čiji je sadržaj i način vođenja propisan Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" broj: 73/17.) i to iz razloga što evidencije okrivljenika o radnom vremenu radnice ZS za mjesec prosinac 2021. i siječanj 2022., ne odgovaraju izjavi radnice koju je imenovana dala tijekom inspekcijskog nadzora dana 21. veljače 2022." Naime, inkriminirani prekršaj čine poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba pravne osobe, ako ne vode evidencije o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vode na propisan način, pri čemu se u smislu citirane zakonske odredbe smatra kako je način vođenja tih evidencija propisan odredbama Zakona o radu te odredbama predmetnog pravilnika, dok iz citiranog činjeničnog opisa zapravo proizlazi kako su okrivljenici vodili evidencije, ali iste nisu odgovarale izjavi radnice koju je dala tijekom inspekcijskog nadzora, koje postupanje nije međutim, propisano kao prekršaj. Naime, u činjeničnom opisu sadržanom u izreci bilo kojeg prekršaja, mora biti nedvosmisleno i jasno navedeno da je utvrđeno kako su okrivljenici svojim propustom ili radnjom, ostvarili sva zakonska obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, a koji činjenični navodi moraju biti utemeljeni na dokazima koji su provedeni tijekom postupka nadzora, koji je prethodi pokretanju prekršajnog postupka.

10. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

11. S obzirom da, poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, tužitelj, a ni sud, više ne mogu mijenjati činjenični opis prekršaja navođenjem potpunog činjeničnog opisa radnje prekršaja iz kojeg proistječe zakonsko obilježje prekršaja, ovaj je Sud, po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, preinačio pobijanu odluku, u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona, i okrivljenike za navedeno djelo oslobodio od optužbe, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, kako je to navedeno u točki II. izreke ove, drugostupanjske presude.

12. Rješavajući dalje predmet, ovaj sud je ocijenio da je, u odnosu na djelo opisano pod točkom 4. izreke pobijane presude, prvostupanjski sud, na temelju provedenog dokaznog postupka, a prvenstveno materijalne dokumentacije, imao dovoljno osnova za zaključak da su okrivljenici počinili navedeni prekršaj, dajući za svoju odluku razloge s kojima se slaže i ovaj sud, dok žalbeni navodi okrivljenika nisu doveli u sumnju rezultat dokaznog postupka.

13. Naime, okrivljenici u žalbi niti ne osporavaju da je plaća u ugovorima o radu bila iskazana u neto iznosu, međutim, neosnovano ističu kako nije ostvaren prekršaj jer su sporni ugovori o radu s radnicama sklopljeni prije stupanja na snagu zakonske obveze da se minimalna plaća mora ugovoriti ili utvrditi u bruto iznosu, pa djelo ranije nije bilo predviđeno kao prekršaj, jer iz činjeničnog opisa navedenog djela u izreci pobijane presude proizlazi da se okrivljenici terete za ugovor o radu sklopljen 23. prosinca 2021., dakle nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopuni Zakona minimalnoj plaći („Narodne novine“ broj: 120/21.), 1. prosinca 2021., kojim je propisana obveza da minimalna plaća mora biti ugovorena ili utvrđena u bruto iznosu, a kako je to valjano u svojoj presudi obrazložio i prvostupanjski sud.

14. Također, odnosu na navedeni prekršaj, opisan pod točkom 4. izreke pobijane presude, treba naglasiti da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“ broj: 152/24.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025. zadržava pravni kontinuitet inkriminiranog prekršaja, ali iako je povoljniji propis za okrivljenike, jer za predmetni prekršaj propisuje blaže novčane kazne u eurima, od Zakona o minimalnoj plaći koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i propisivao za taj prekršaj nešto strože novčane kazne u kunama, kao tada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj, u rasponu od 60.000,00 kuna do 100.000,00 kuna za poslodavca pravnu osobu i u rasponu od 10.000,00 kuna do 25.000 kuna odgovornu osobu, a skladu s načelom primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela opisanog u izreci pobijane presude i primijenio taj, novi Zakon, kao blaži propis, budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčane kazne za navedeno djelo i okrivljenicima ublažio novčane kazne ispod iznosa kazni propisanih za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koje ujedno predstavljaju ublažene novčane kaznu i prema novom Zakonu. Stoga, prema načelu konkretnosti, nema mjesta primjeni tog, blažeg propisa jer primjena novog Zakona, u konkretnom slučaju, ne bi dovela do povoljnijeg rezultata za okrivljenike, budući da ovaj sud, uzimajući u obzir ničim potkrijepljene navode iz žalbe okrivljenika, smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta za daljnje ublažavanje novčanih kazni.

15. Slijedom navedenog, ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama izrečenim okrivljenicima, ovaj sud je ocijenio da su im kazne za djelo opisano pod točkom 4. izreke pobijane presude odmjerene razmjerno težini djela koje su počinili i stupnju njihove odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud na njihovoj strani našao olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti te im je, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kazne za navedeno djelo odmjerio ispod iznosa Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o minimalnoj plaći propisanog minimuma novčane kazne za tu vrstu prekršaja, koji sada za počinitelje propisuje novčane kazne u rasponu od 7.960,00 eura do 13.270,00 eura za poslodavca pravnu osobu i u rasponu od 920,00 eura do 1.320,00 eura za odgovornu osobu, u nešto blažim iznosima nego što je bilo propisano u kunama, kao službenoj valuti Republike Hrvatske u vrijeme počinjenja djela, te iste ovaj sud ne smatra prestrogima i nije našao razloge, koje već nije cijenio prvostupanjski sud, za daljnje ublažavanje kazni izrečenih okrivljenicima, već smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.

16. Također, žaliteljima je ostavljena mogućnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je valjalo, na temelju članka 139. stavka 3. i 5 Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenike na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj. 18/13).

18. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 6 (šest) otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i ovlaštenog tužitelja.