Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4907/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. LGL, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okr. LG LGL podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 18. travnja 2025., broj: Pp-1504/2024-17, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. LGL i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. LGL je obvezna naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 100,00 (sto) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici od 18. travnja 2025., broj: Pp-1504/2024-17 proglašena je krivom okr. LGL da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je na temelju tog zakonskog propisa, a primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana 200,00 eura, koju je dužna platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema BG u trajanju 12 mjeseci, na udaljenosti manjoj od 100 metara, gdje god se ona nalazila, u koju se uračunava mjera opreza određena naredbom PU i rješenjem suda.

1.2. Istom presudom, okrivljenica je obvezna naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 20,00 eura.

2. Protiv te presude okr. LGL je osobno podnijela žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o kazni, zaštitnoj mjeri i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica oslobodi optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Iako se žalbom navode sve zakonske žalbene osnove, iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenica iznosi svoje neslaganje sa ocjenom dokaza i zaključcima prvostupanjskog suda, što predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi okrivljenica ponavlja svoju obranu pred prvostupanjskim sudom i iznosi tijek događaja kako ga je i iznijela pred sudom, ne navodeći nikakve nove okolnosti koje već nisu bile poznate prvostupanjskom sudu.

5.1. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenica osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenicu krivom za počinjeni prekršaj.

5.2. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje BG i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Neosnovano okrivljenica osporava iskaz navedene svjedokinje, jer je dan jasno i okolnosno, pred sudom je detaljno opisala događaj sa suprugom koji je prethodio spornom događaju, razloge zbog kojeg je došla u kuću njegovih roditelja i ponašanje okrivljenice, njene šogorice. Prvostupanjski sud nije našao da bi ošt. BG iskazivala neobjektivno s isključivom svrhom da lažno tereti i našteti okrivljenici te istinitost njezinog iskaza u postupku nije dovedena u sumnju nikakvim činjenicama koje bi upućivale na razloge i motive radi kojih bi bezrazložno neistinito teretila okrivljenicu, a niti ovaj sud ne nalazi motive zbog kojih bi oštećenica lažno prijavila policiji okrivljenicu i inicirala ovaj prekršajni postupak. Ni navodima žalbe kojima okrivljenica umanjuje i relativizira svoje ponašanje, optužujući oštećenicu za neosnovano prijavljivanje ne iznose se nikakvi motivi i razlozi za takvo postupanje oštećenice, već se osvrće na ponašanje oštećenice nakon ovog događaja, ali ne prema okrivljenici, nego prema suprugu, bratu okrivljenice.

5.3. Po ocjeni ovog suda, nasuprot tvrdnjama žaliteljice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i valjano i argumentirano obrazložio zašto je iskaz oštećenice cijenio vjerodostojnim, a zašto nije prihvatio istinitom obranu okrivljenicu u kojoj poriče prekršaj i iskaze svjedoka L i UG, majke i brata okrivljenice.

6. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenice zbog počinjenog tjelesnog i psihičkog nasilja u obitelji na štetu šogorice, a u prisutnosti maloljetne djece. Razloge prvostupanjske odluke prihvaća i ovaj sud, pa kako žaliteljica nije navela nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepila svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji joj se pobijanom presudom stavlja na teret, nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

7. Žalbom se osporava nazočnost djece događaju i navodi da iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da su djeca bila prisutna prilikom ulaska u kuću kada se navodno dogodio incident. Prvenstveno, treba navesti da je ošt. BG svoj iskaz dala u PP Slatina 18. srpnja 2024., dakle, dan nakon samog događaja u kojem je jasno navela da su se u trenutku ulaska i udarca zadanog od strane šogorice LGL tu nalazili Martinina majka, suprug UG, njihovo zajedničko dijete B (rođ. 2022.) te Martinina djeca U (rođ. 2020.) i O (rođ. 2021.). Međutim, ukoliko su se djeca u trenutku optuženog događaja i nalazila u dnevnom boravku, a događaj se odvio na ulaznim vratima i u takvoj situaciji, po stavu ovog drugostupanjskog suda, nesumnjiv je utjecaj na djecu vanjskih podražaja u vidu nasilničkog ponašanja, vike, psovanja, nazivanja pogrdnim riječima te fizičkog nasrtaja. Iz daljnjeg tijeka događaja, iako nije optužen, vidljivo je da su djeca vrištala i plakala i da je okrivljenica sa svojom djecom otišla na kat da djeca to sve ne moraju slušati i gledati.

8. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Žalbom se samo uvodno naznačuje žalbena osnova odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrečena više nego primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

9.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenice, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini 200,00 eura, koja je izrečena okrivljenici od strane prvostupanjskog suda, više nego primjerena stupnju krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

9.2 Naime, za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je novčana kazna od najmanje 1.100,00 eura ili kazna zatvora od najmanje 45 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja, na samo blažu vrstu propisane kazne, nego i novčanu kaznu izrečenu znatno ispod propisanog posebnog minimuma te po ocjeni ovog suda, imajući u vidu da nisu utvrđene nikakve daljnje naročito olakotne okolnosti, nema osnove za daljnjim ublažavanjem novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

10. Prema ocjeni ovog suda, pravilna je i zakonita odluka prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema BG, da bi se otklonile okolnosti koje pogoduju počinjenju prekršaja koji je predmet ovog postupka i zaštitila žrtva nasilja u obitelji. Imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere od 12 mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, time da će se u zaštitnu mjeru uračunati vrijeme izrečene mjere opreza.

11. Budući da je sud okrivljenicu proglasio krivom, ista je obvezna naknaditi troškove postupka, a po ocjeni ovog suda, visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom sudu, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura po fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice.

13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, oštećenicu i tužitelja.