Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-1040/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Drage Klasnića i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ZR, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 3. siječnja 2023., poslovni broj: 73 Pp-3843/2022, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I

U povodu žalbe okr. ZR, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki 2., te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okr. ZR (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi

24. svibnja 2022. na mjestu kao pod toč. 1. upravljao je osobnim automobilom registracijske oznake i broja [registarska oznaka] dolaskom do stupa javne rasvjete broj 80 koji se nalazi istočnije od kružnog toka prometa Remetinec neoprezno je skrenuo desno u desnu prometnu traku, a da se tom prilikom nije uvjerio da to može učiniti na siguran način za sebe i druge sudionike u prometu ne vodeći pri tome računa o položaju, brzini i smjeru vozila kojim upravlja kao i o položaju vozila drugih sudionika tom prilikom desnim bočnim dijelom vozila naletio je na lijevu bočnu stranu osobnog automobila [registarska oznaka] kojim je upravljala ČR, a kretala se sjevernim kolnikom Av. Dubrovnik desnom prometnom trakom u smjeru zapada zadržavajući smjer kretanja u prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II

Žalba okrivljenika je uslijed gore navedene odluke postala bespredmetna u odnosu na djelo u točki 2. izreke pobijane presude.

III

U povodu žalbe okr. ZR, a uslijed odluke u točki I izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, tako da se za činjenično opisano postupanje u toč. 1. pravno označeno djelom prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju citiranog propisa okr. RR izriče novčana kazna, prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu odmjerene kazne za to djelo, u iznosu od 660,00 EUR (šestošezdeset eura), u koju kaznu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem od 24. svibnja 2022. u 19,38 sati do 25. svibnja 2022. do 07,20 sati, kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 EUR (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa je preostalo za platiti 580,36 EUR (petstoosamdeset eura i tridesetšest centi), koji iznos kazne je dužan platiti u roku od trideset dana od dana primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

IV U povodu odluke u točki I ove drugostupanjske presude, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka, tako da na temelju odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. istog Zakona, koji se odnose na materijalne troškove prometnog vještačenja u iznosu od 132,72 eura, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

V

U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. ZR kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

VI Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. ĐR proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 199. stavka 2. i 7. i članka 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju citiranih propisa za svako pojedino djelo utvrđena kazna u iznosu od 660,00 i 260,00 eura, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 920,00 eura.

1.1. U izrečenu novčanu kaznu uračunato je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem od 24. svibnja 2022. u 19,38 sati do 25. svibnja 2022. do 07,20 sati, kao dva dana zatvora, računajući jedan zatvora kao 39,82 eura.

1.2. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, s time da će se u mjeru uračunati vrijeme koje je okrivljeniku bila oduzeta vozačka dozvola mjerom opreza, po policiji.

1.2. Istom odlukom okrivljenik je sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 236,24 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično bespredmetna.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, međutim u odnosu na djelo u točki 2. izreke pobijane presude nastupila je zastara prekršajnog progona, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za djelo iz članka 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4.1. Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj počinio 24. svibnja 2022.

4.2. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

4.3. Slijedom navedenog, imajući na umu visinu propisane kazne za djelo u toč. 2. u fiksnom iznosu od 260,00 eura, očigledno je da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.

4.4. Međutim, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirani prekršaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.

4.5. Zbog navedenih razloga, u odnosu na djelo u točki 2. izreke pobijane presude nastupila je zastara prekršajnog progona, pa je ovaj sud preinačio pobijanu presudu u tom dijelu i na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona odbio optužbu za ta djela.

5. Uslijed odluke u toč. I ove presude ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio i odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je za preostali prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekao novčanu kaznu, prihvaćanjem mjere kazne odmjerene po prvostupanjskom sudu za taj prekršaj.

6. Ispitujući navode žalbe okrivljenika u odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, iz sadržaja žalbe proizlazi da tu povredu ističe u odnosu na djelo u točki 2., koja je postala bespredmetna s obzirom da je u tom dijelu nastupila zastara vođenje prekršajnog postupka.

7. Neosnovano žalitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje ČR te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice i izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i za takvu odluku je dao valjane i dostatne razloge, koji su prihvatljivi i ovom sudu.

7.1. Neosnovano ističe žalitelj da nije upravljao vozilom u alkoholiziranom stanju, jer da je pio nakon prometne nesreće, budući da utvrđenje njegove alkoholiziranosti proizlazi iz rezultata provedenog postupka, s obzirom da je na tu okolnost u postupku ispitana svjedokinja jasno navela da ga svo vrijeme nakon prometne nesreće imala u vidnom polju i da nije pio nakon nesreće, a okrivljenik nazočan ispitivanju nije imao primjedbe na iskaz svjedokinje. Međutim, naknadno ispijanje alkohola nije isticao niti prilikom postupanja djelatnika policije, jer iz sadržaja zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 24. svibnja 2022. proizlazi da je prihvatio ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu upotrebom uređaja Drager, da je izmjerena koncentracija alkohola uz granicu dopuštene pogreške iznosila 1,35 g/kg i da je takav zapisnik bez primjedbi potpisao. Kada ispitanik nije suglasan s rezultatima mjerenja, ima mogućnost na licu mjesta poricati rezultat i zahtijevati stručni pregled uzimanja krvi i urina, međutim to je propustio učiniti. Ističe se da sukladno odredbe članka 181. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama osobe iz stavka 1., 2. i 3. ne smiju, od trenutka nastanka prometne nesreće pa dok se nad njim ne provede postupak ispitivanja iz stavka 1., 2. i 3. tog članka, uzimati alkoholna pića, droge ni lijekove koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilom (kažnjivo po članku 181. stavku 7.). Mišljenje je i ovog suda da je prvostupanjski sud na temelju provedenih svih potrebnih dokaza u postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7 .2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Pogrešno žalitelj ističe povredu materijalnog prava, budući upire na tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava koja bi proizlazila iz primjene odredaba prekršajnog prava na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz članka 194. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona. Postojanje povrede materijalnog prekršajnog prava ocjenjuje se u okviru činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude, pa kako je ovaj sud činjenično utvrđenje iz izreke pobijane presude prihvatio pravilnim, to nije ostvarena niti povreda materijalnog prekršajnog prava, kako se sugerira žalbom.

9. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je već u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika i odmjerio kaznu u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, primjenom instituta ublažavanja.

9.1. Pravilno je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunato vrijeme koje mu je oduzeta sloboda u vezi s prekršajem, kao dva dana zatvora, s time da se svaki dan zatvora izjednačuje sa 39,82 eura.

10. Pravilno je prvostupanjski sud upozorio okrivljenika da će se kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako u roku koji je određen za plaćanje kazne, uplati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu.

11. Suprotno tvrdnji žalitelja odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseci utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. I ovaj sud je mišljenja da je, s obzirom na značaj počinjenog prekršaj prvostupanjski sud opravdano i zakonito okrivljeniku izrekao navedenu zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika koji je u prometu na cesti upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola u organizmu isključilo iz prometa i otklonili uvjeti koji mu omogućavaju počinjenje novog takvog prekršaja. Težina počinjenog prekršaja proizlazi iz stupnja koncentracije alkohola i pogibeljnosti djela, budući da je svojim postupanjem u velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) u manjoj mjeri iznad minimalno propisanog vremena trajanja, koje vrijeme je u razmjeru s težinom djela, stupnjem počiniteljeve opasnosti i prekršaja koji se mogu očekivati, dok navodi žalitelja kojima ističe potrebu za svakodnevno upravljanje vozilom jer da je taksist nisu takve naravi da bi doveli u pitanje osnovanost i duljinu trajanja zaštitne mjere, naročito jer je za te okolnosti znao i prije inkriminirane prilike i kao osoba koja se profesionalno bavi vožnjom dužan je voditi računa da ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola.

12. Kako je protiv okrivljenika odbijena optužba zbog prekršaja iz članka 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to je u pogledu troškova nastalih u svezi tog djela, odlučeno kao u točki IV izreke ove drugostupanjske presude.

13. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim citiranim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.

14. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.