REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2690/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Emica Milošević, odvjetnica u Zadru, protiv tužene ŽC pok. Z iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vanda Štimac, odvjetnica u Rijeci, radi ispravka pogrešnog upisa u zemljišnim knjigama odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž- 44/2024-2 od 10. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-418/2020 od 2. studenog 2023., na sjednici održanoj 27. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava, prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-44/2024-2 od 10. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-418/2020 od 2. studenog 2023. postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1) Može li se ispraviti zemljišnoknjižno stanje u postupku po tužbi za ispravak na način da se na nekretnini koja je oduvijek bila u vlasništvu jedne stranke i njezinih predaka u ovom slučaju vlasništvu tužene upiše pravo suvlasništva druge stranke u ovom slučaju tužitelja samo temeljem usmenog dogovora koji tužena osporava da je postojao (nedostaje animus contrahendi) a da sud prethodno ne utvrdi da li su ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje prava vlasništva temeljem zakona? 2) Da li u tužbi za ispravak, koja se podnosi radi odbijenog prigovora, a tužitelj koji prethodno nije bio upisan u zemljišnim knjigama na predmetnoj čestici tvrdi da postoji pravna osnova za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, tužbeni zahtjev mora sadržavati deklaratorni dio u kojem se utvrđuje da tužitelj ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini pored naloga brisanja upisa prava vlasništva s tuženika i upisa u korist tužitelja?

3) Da li je tužitelj, koji nije bio prethodno vlasnik nekretnine koja je predmet spora, niti samostalno niti putem prednika, kroz postupak koji se vodi po tužbi za ispravak ovlašten (ili obvezan) postaviti tužbeni zahtjev koji u biti predstavlja vlasničko pravni zahtjev odnosno utvrđenje da je isti suvlasnik predmetne nekretnine? 4) Može li se ispraviti upis prava vlasništva na idealnom suvlasničkom djelu koji je prema kazivanju tužitelja stečen temeljem usmenog dogovora stranaka o zamjeni nekretnina?

5) Da li se može steći pravo vlasništva na idealnom suvlasničkom djelu temeljem dosjelosti?

6) Da li je moguće konvalidirati usmeni sporazum stranaka oko prijenosa vlasništva nekretnine bez da se u postupku dokaže volja druge stranke (bez animus contrahendi)?

7) Može li se usmena dozvola za korištenje nekretnine, u ovom slučaju puta, smatrati predajom u suposjed nekretnine ili se smatra ovlaštenjem za stvarnu služnost prolaza i provoza i samim time posjed takve služnosti?

8) Da li je potrebno pored pisane forme ugovora o prijenosu prava vlasništva postojanje i animus contrahendi za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla?

9) Ako stranke u postupku oprečno iskazuju o načinu stjecanja idealnog dijela neketnine odnosno o postojanju usmenog ugovora koji je navodno temelj stjecanja, a pisanih dokaza nema, treba li sud u tom slučaju primjeniti pravilo o teretu dokazivanja?“,

pozivajući se na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda, odnosno da je riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih nema prakse revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da mu je pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na pošteno suđenje sadržajno se pozivajući na povredu temeljnih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) te čl. 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te čl. 1. Protokola 1 uz Konvenciju ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Polazeći od odredbe članka 385.a ZPP, ovaj sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tuženica polazi od vlastitog viđenja činjenica koje ne odgovaraju utvrđenom činjeničnom stanju na kojem sud temelji svoju odluku.

3.2. Stoga i odluke na koje se u smislu razloga važnosti u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva (čl. 387. st. 3. ZPP) ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.

4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

4.1. U odnosu na navode tuženice da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

4.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice, dok je pobijanom presudom sud drugog stupnja detaljno odgovorio i na sve žalbene navode tuženice koji su od odlučnog značaja. Nižestupanjske odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužena nije imala pravično suđenje.

4.3. Nadalje, samim time što je pobijanom odlukom prihvaćen tužbeni zahtjev ne dovodi do povrede prava tuženice na mirno uživanje vlasništva (čl. 48. Ustava i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju), već bi se o takvoj povredi temeljnih prava moglo razmatrati samo u okolnostima da je tuženica učinila vjerojatnim da su nižestupanjski sudovi zbog teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijedili ovo temeljno pravo tuženice, što u konkretnom slučaju nije ostvareno.

4.4. Nižestupanjski sudovi iznijeli su jasne i argumentirane razloge na kojima temelje ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja iz koje proizlazi da je kao prethodno pitanje zauzeto pravno shvaćanje o stjecanju prava vlasništva tužitelja, kao i u pogledu tumačenja učinka izvršenog usmenog sporazuma o zamjeni nekretnina u smislu čl. 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO).

5. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odbijen, dok je u odnosu na povrede temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odbačen.

Zagreb, 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek