REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-673/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CVS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Penezić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Penezić i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljičinom i tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-343/2024-3 od 31. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-876/2019-65 od 27. veljače 2024., ispravljena rješenjem istog suda broj P- 876/2019-70 od 11. ožujka 2024., na sjednici održanoj 27. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-343/2024-3 od 31. listopada 2024. u dijelu pod t. II. izreke, u odnosu na pravno pitanje:

„Je li nastupila zastara prava za isplatom potrošaču iznosa koji su dospjeli prije 4. travnja 2007. s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banke, s obzirom na činjenicu da je kolektivna tužba pod posl. br. P-1401/12 u parnici „Potrošač“ podnesena sudu 4. travnja 2012.?“.

II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

III. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-343/2024-3 od 31. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-876/2019-65 od 27. veljače 2024., ispravljena rješenjem istog suda broj P-876/2019-70 od 11. ožujka 2024.

2.1. Tužiteljica je u svom prijedlogu postavila sedam pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„1. Je li nastupila zastara prava za isplatom iznosa koji su dospjeli prije 4. travnja 2007. godine s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banke, a s obzirom na činjenicu da je kolektivna tužba pod posl. br. P-1401/12 u parnici „Potrošač“ podnesena dana 4. travnja 2012.?

2. Da li je u skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem iznesenim na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22), pod brojem Su- IV-33/2022-2, održanoj 31. siječnja 2022. odluka suda kojom se odbija dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa preplaćenih razlika anuiteta s osnove nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu dospjelih prije 4. travnja 2007., a zbog nastupa zastare prava na isplatu istih utuženih iznosa, ako je tužba podnesena unutar zastarnog roka od pet godina od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost iste odredbe u postupku kolektivne zaštite potrošača?

3. Ako je tuženik tijekom parnice istaknuo prigovor zastare jedino u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja, ne istaknuvši podredno niti posebno prigovor zastare za dio potraživanja, a sukladno zauzetim pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske te ustaljenoj sudskoj praksi sudova Republike Hrvatske izvjesno je kako zastara potraživanja nije nastupila za cjelokupno potraživanje, je li drugostupanjski sud povrijedio odredbe čl. 5. st. 2. i st. 4., čl. 367. a st. 1. te čl. 354. st. 2. ZPP-a donijevši odluku kojom preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija djelomično tužbeni zahtjev zbog nastupa zastare prava za isplatu dijela potraživanja?

4. Ako se tijekom parnice sve do donošenja drugostupanjske odluke nije nametnulo pitanje zastare za samo dio potraživanja te je izvjesno kako zastara potraživanja uopće nije nastupila za cjelokupno potraživanje, ali drugostupanjski sud donosi odluku kojim preinačuje prvostupanjsku odluku i odbija djelomično tužbeni zahtjev zbog nastupa zastare prava za isplatu dijela potraživanja, je li drugostupanjski sud prije donošenja iste pravomoćne odluke trebao omogućiti strankama (tj. tužitelju) da se izjasni o nastupu zastare prava za isplatu odbijenog dijela potraživanja, odnosno je li trebao u tom slučaju postupiti sukladno odredbi čl. 5. st. 2. ZPP-a?

5. Ako se tijekom parnice sve do donošenja drugostupanjske odluke nije nametnulo pitanje zastare za samo dio potraživanja te je izvjesno kako zastara potraživanja uopće nije nastupila za cjelokupno potraživanje, ali drugostupanjski sud donosi odluku kojim preinačuje prvostupanjsku odluku i odbija djelomično tužbeni zahtjev zbog nastupa zastare prava za isplatu dijela potraživanja, je li drugostupanjski sud svoju odluku utemeljio na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka (tj. tužitelj) nije mogao razumno predvidjeti, odnosno je li drugostupanjski sud postupio suprotno odredbi čl. 5. st. 4. ZPP-a?

6. Ako se tijekom parnice sve do donošenja drugostupanjske odluke nije nametnulo pitanje zastare za samo dio potraživanja te je izvjesno kako zastara potraživanja uopće nije nastupila za cjelokupno potraživanje, ali drugostupanjski sud smatra da treba donijeti odluku kojim preinačuje prvostupanjsku odluku i odbija djelomično tužbeni zahtjev zbog nastupa zastare prava za isplatu dijela potraživanja, smatra li time drugostupanjski sud da bi odluku trebalo donijeti na temelju pravne osnove koja se bitno razlikuje od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka (tužitelj) nije mogla razumno predvidjeti i mora li stoga pozvati stranke (tj. tužitelja) da se izjasne o takvoj pravnoj osnovi, odnosno mora li u tom slučaju postupiti sukladno odredbi čl. 367.a st. 1. ZPP-a?

7. Ako se tijekom parnice sve do donošenja drugostupanjske odluke nije nametnulo pitanje zastare za samo dio potraživanja te je izvjesno kako zastara potraživanja uopće nije nastupila za cjelokupno potraživanje, ali drugostupanjski sud donosi odluku kojim preinačuje prvostupanjsku odluku i odbija djelomično tužbeni zahtjev zbog nastupa zastare prava za isplatu dijela potraživanja, nije li drugostupanjski sud time stranci (tj. tužitelju) nezakonitim postupanjem onemogućio da raspravlja pred sudom, odnosno je li time počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a?“.

2.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužiteljica navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda ili/i viših sudova, zatim da u odnosu na pojedina pitanja nema prakse revizijskog suda kao i da o pojedinim pitanjima postoji različita praksa viših sudova (Županijski sud u Osijeku brojem Gž- 1872/2022-2 od 4. svibnja 2023., Županijski sud u Dubrovniku broj Gž-1165/2021-2, od 23. studenog 2022.). Prijedlogom ukazuje na odluke revizijskog suda broj Rev- 1238/2022 od 11. siječnja 2014., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

2.3. Tužiteljica je podnijela prijedlog i zbog povrede temeljnih ljudskih prava, a u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, koji obrazlaže tvrdnjom da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koja se očituje prije svega u povredi načela zabrane arbitrarnog postupanja i prava na pravnu sigurnost te prava na saslušanje čime joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava).

3.1. Tuženik je u svom prijedlogu postavio deset pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„1. Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?

2. Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138.a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?

3. Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03?

4. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?

5. Da li se udruga potrošača može smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom članka 241. ZOO-a odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?

6. Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu, pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

7. Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?

8. U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?

9. Je li odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora, u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna, odnosno je li sukladna čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

10. Ima li banka – davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju da se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita da naknadi štetu davatelju kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO?“.

3.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda ili/i viših sudova, zatim da u odnosu na pojedina pitanja nema prakse revizijskog suda ili da je riječ o pravnim pitanjima o kojima praksa revizijskog suda nije jedinstvena, kao i da o pojedinim pitanjima postoji različita praksa viših sudova (Županijski sud u Puli broj Gž-1371/16 od 11. prosinca 2017., Županijski sud u Zagrebu broj Gž-6858/16 od 21. veljače 2017., broj Gž-8026/16 od 11. travnja 2017., Gž-1012/20 od 26. svibnja 2020. te Županijski sud u Osijeku broj Gž-2394/16 od 28. lipnja 2017.). Prijedlogom ukazuje i na odluke revizijskog suda broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i shvaćanje Građanskog odjela VSRH, poslovni broj Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004., kao i odluke Ustavnog suda broj U-III-2233/2019 od dana 10. lipnja 2020., U-I- 392-2011. te Suda Europske unije (presudu od **.**.2013. CV v Caixa d’Estalvis de Catalunya, Tarragona i Manresa (Catalunyacaixa) i C-415/11, presudu od 16. siječnja 2014., Constructora Principado SA protiv CVSB, C-226/12.

3.3. Prijedlog je podnesen i zbog povrede temeljnih ljudskih prava, a u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, koji obrazlaže tvrdnjom da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer mu nije omogućeno dokazivanje pa da je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano jamstvo na „jednakost oružja“ (čl. 29. Ustava).

4. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

5.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su u odnosu na pitanje iz prijedloga tužiteljice navedeno u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 1238/2022 od 11. siječnja 2024.).

5.2. U odnosu na druga pravna pitanje tužiteljice i povrede temeljnih ljudskih prava, uzima se da je prijedlog povučen. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

6.1. Nadalje, pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi budući da u pogledu tih pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022., Rev-85/2024 od 28. veljače 2024., Rev-673/2023 od 13. veljače 2024., Rev-715/2024-3 od 22. svibnja 2024. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama broj Revd- 1445/23 od 25. travnja 2023., Revd-1066/23 od 22. ožujka 2023., Revd-1241/23 od 6. lipnja 2023., Revd-4131/22 od 26. listopada 2022. i dr.).

6.2. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 3.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva te neosnovanosti prigovora tuženika pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.

6.3. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom II. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek