REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-214/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Jadranje Anić-Matić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić i partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Zadar, protiv tuženika OTP banka dioničko društvo, Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Anić & Anić, Split, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-693/2022-3 od 12. siječnja 2023., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1028/2021 od 7. lipnja 2022., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Uvažava se revizija troška i ukidaju se:
- presuda i rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž- 693/2022-3 od 12. siječnja 2023. u dijelu kojima su njime potvrđeni presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1028/2021 od 7. lipnja 2022. u točki III. izreke i rješenje toga suda poslovni broj P-1028/2021 od 7. lipnja 2022. u točki II. izreke i
- presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1028/2021 od 7. lipnja 2022. u točki III. izreke i rješenje toga suda poslovni broj P-1028/2021 od 7. lipnja 2022. u točki II. izreke
i u tome dijelu predmet vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:
„I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 060315291904-SP, Oznake UK-2k od 15.03.2006.g. zaključenog između tužitelja i tuženika koje glase:
1.1. „Banka odobrava korisniku kredita stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 15.605,00 CHF u protuvrijednosti kuna obračunato po srednjem tečaju HNB- a na dan isplate.“
1.2. „Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog Ugovora.“
1.3. „Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule.“
1.4. „Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan uplate anuiteta.“
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 3.3. Ugovora o kreditu broj 060315291904-SP, Oznake UK-2k od 15.03.2006.g. zaključenog između tužitelja i tuženika u koja glasi:
3.3. „Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju promjenu korisnik bezuvjetno pristaje.“
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.738,80 kn sa zateznim kamatama tekućim od - 18,41 kn od 20.03.2008.g. do isplate,
- 16,38 kn od 20.07.2008.g. do isplate,
- 15,80 kn od 20.08.2008.g. do isplate,
- 14,56 kn od 20.09.2008.g. do isplate,
- 69,79 kn od 20.10.2008.g. do isplate,
- 65,89 kn od 20.11.2008.g. do isplate,
- 61,83 kn od 20.12.2008.g. do isplate,
- 130,77 kn od 20.01.2009.g. do isplate,
- 139,05 kn od 20.02.2009.g. do isplate,
- 103,41 kn od 20.03.2009.g. do isplate,
- 105,52 kn od 20.04.2009.g. do isplate,
- 110,82 kn od 20.05.2009.g. do isplate,
- 98,17 kn od 20.06.2009.g. do isplate,
- 100,50 kn od 20.07.2009.g. do isplate,
- 96,58 kn od 20.08.2009.g. do isplate,
- 97,54 kn od 20.09.2009.g. do isplate,
- 90,65 kn od 20.10.2009.g. do isplate,
- 102,28 kn od 20.11.2009.g. do isplate,
- 108,77 kn od 20.12.2009.g. do isplate,
- 126,63 kn od 20.01.2010.g. do isplate,
- 135,52 kn od 20.02.2010.g. do isplate,
- 156,20 kn od 20.03.2010.g. do isplate,
- 155,19 kn od 20.04.2010.g. do isplate,
- 183,44 kn od 20.05.2010.g. do isplate,
- 199,31 kn od 20.06.2010.g. do isplate,
- 211,08 kn od 20.07.2010.g. do isplate,
- 245,33 kn od 20.08.2010.g. do isplate,
- 248,99 kn od 20.09.2010.g. do isplate,
- 256,90 kn od 20.10.2010.g. do isplate,
- 247,30 kn od 20.11.2010.g. do isplate,
- 324,24 kn od 20.12.2010.g. do isplate,
- 308,62 kn od 20.01.2011.g. do isplate,
- 308,44 kn od 20.02.2011.g. do isplate,
- 316,98 kn od 20.03.2011.g. do isplate,
- 300,83 kn od 20.04.2011.g. do isplate,
- 339,96 kn od 20.05.2011.g. do isplate,
- 397,98 kn od 20.06.2011.g. do isplate,
- 455,20 kn od 20.07.2011.g. do isplate,
- 502,25 kn od 20.08.2011.g. do isplate,
- 415,62 kn od 20.09.2011.g. do isplate,
- 365,82 kn od 20.10.2011.g. do isplate,
- 377,56 kn od 20.11.2011.g. do isplate,
- 401,39 kn od 20.12.2011.g. do isplate,
- 423,89 kn od 20.01.2012.g. do isplate,
- 428,04 kn od 20.02.2012.g. do isplate,
- 419,39 kn od 20.03.2012.g. do isplate,
- 417,75 kn od 20.04.2012.g. do isplate,
- 430,02 kn od 20.05.2012.g. do isplate,
- 428,73 kn od 20.06.2012.g. do isplate,
- 416,51 kn od 20.07.2012.g. do isplate,
- 410,84 kn od 20.08.2012.g. do isplate,
- 391,51 kn od 20.09.2012.g. do isplate,
- 418,61 kn od 20.10.2012.g. do isplate,
- 422,59 kn od 20.11.2012.g. do isplate,
- 418,66 kn od 20.12.2012.g. do isplate,
- 378,36 kn od 20.01.2013.g. do isplate,
- 398,50 kn od 20.02.2013.g. do isplate,
- 407,92 kn od 20.03.2013.g. do isplate,
i to po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od dospijeća svakog gore navedenog iznosa do 31.srpnja 2015. g., od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2015. g. po stopi od 8,14 % godišnje, od 01. siječnja 2016.g. do 30. lipnja 2016. g. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01. srpnja 2016. g. do 31. prosinca 2016. g. po stopi od 7,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. g. do 30. lipnja 2017. g. po stopi od 7,68 % godišnje, od 01. srpnja 2017. g. do 31. prosinca 2017. g. po stopi od 7,41 % godišnje, od 01. siječnja 2018. g. do 30. lipnja 2018. g. po stopi od 6,82 % godišnje, a od 01. srpnja 2018. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“
1.2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:
„I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka su iznosu od 10.500,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.“
1.3. Drugostupanjskom presudom i rješenjem je odlučeno:
„I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-1028/2021 od 7. lipnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.“.
2.1. Protiv dijela drugostupanjske odluke tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 2377/2023-2 od 5. rujna 2023., zbog pravnih pitanja:
„1. Počinje li zastarni rok, u slučaju restitucijskog zahtjeva koji je posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite?
2. Nastupa li zastara u slučaju restitucijskog zahtjeva koji je posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF pozivom na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, istekom petogodišnjeg zastarnog roka od dana pravomoćnosti presude donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u tom konkretnom predmetu?“.
2.2. Iz revizije proizlazi da drugostupanjsku odluku tuženik pobija samo u dijelu kojim je njome odlučeno o restitucijskome zahtjevu tužitelja za isplatu po osnovi ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o parničnim troškovima, jer je predložio „da Vrhovni sud Republike Hrvatske temeljem članka 391. stavka 7. Zakona o parničnom postupku prihvati reviziju tuženika i preinači presudu i rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. broj Gž-693/2022-3 od 12.01.2023. na način da prihvati žalbu tuženika i preinači presudu i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1028/2021 od 07.06.2022. ispravljenu rješenjem P-1028/2021 od 22.07.2022. na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja za povrat iznosa plaćenog po osnovu ništetne odredbe Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope te tuženiku obistini parnične troškove uvećane za troškove žalbe i revizije, podredno da u cijelosti ukine drugostupanjsku presudu i rješenje kao i prvostupanjsku presudu i rješenje i predmet vrati na ponovno suđenje“. Na taj se dio drugostupanjske odluke, uostalom, i odnose dopuštena revizijska pitanja.
3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
4. U skladu s člankom 391. stavkom 3. ZPP ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem je revizija protiv nje dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora u revizijskome stadiju postupka zahtjev je tužitelja za isplatu po osnovi ništetne odredbe članka 3.3. ugovora koji su 15. ožujka 2003. sklopili tužitelj, korisnik kredita i tuženik, banka., koja glasi: „Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju promjenu korisnik bezuvjetno pristaje.“. Prvostupanjski sud je, prethodno utvrdivši ništetnom tu ugovornu odredbu, kao i ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, na temelju izvedenoga dokaza vještačenjem utvrdio koliko je tužitelj preplatio tuženiku po osnovi ovih ništetnih odredaba te tuženika po toj osnovi obvezao na isplatu ukupno 14.738,80 kn sa zateznim kamatama. Odbio je tuženikov prigovor zastare u odnosu na tražbinu po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, što prihvaća i drugostupanjski sud, obrazloživši da „zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojemu su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“, pri čemu misli na to da je ništetnost ugovornih odredaba o kojima je riječ utvrđena predmetnom prvostupanjskom presudom.
7.1. Tuženik se u reviziji u biti poziva na to da je presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor u kolektivnom postupku koji je Savez udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", kao ovlašteni tužitelj pokrenuo i vodio protiv osam banaka, između ostalih i ovdje tuženika, jer je tom drugostupanjskom odlukom djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. tako da je, između ostaloga, pravomoćno presuđeno da je prednik tuženika u vremenu u kojemu je sklopljen i predmetni ugovor o kreditu, kao i ostalih šest banaka, tuženika u tome predmetu, u određenim razdobljima, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, i to tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je zato ništetna, te se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće. Zato tuženik smatra da je petogodišnji zastarni rok po osnovi preplaćenoga na ime ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 13. lipnja 2019., a tužitelj je predmetnu tužbu podnio nakon isteka toga roka.
7.2. S tim u vezi tuženik se poziva i na „objedinjeno“ pravno shvaćanje doneseno 31. siječnja 2022. na sjednici Građanskog odjela ovog suda, koje glasi. „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“.
8.1. Ovaj sud naglašava da je u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. navedeno: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.“. Iako je ovo shvaćanje doneseno povodom pitanja može li zastara za tražbinu potrošača o kojoj je ovdje riječ početi teći prije pravomoćnosti odluke donesene u kolektivnome sporu, jasno je da ono znači i to da za potrošača ne može zastara tražbine početi teći ponovno računajući od pravomoćnosti odluke kojom je po individualnoj tužbi utvrđena ništetnost ugovornih odredbi.
8.2. S obzirom na navedeno, odgovor na revizijska pitanja glasi: Zastarni rok u slučaju restitucijskoga zahtjeva koji je posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima (CHF) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno o naknadnome utvrđenju ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u svakome pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, odnosno, u slučaju takvoga restitucijskog zahtjeva zastara tražbine nastupa istekom petogodišnjeg zastarnog roka od dana pravomoćnosti presude donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, neovisno o naknadnome utvrđenju ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u tome konkretnom predmetu.
9. Kako je, dakle, zastara predmetne tužiteljeve tražbine koja se odnosi na isplatu od tuženika na ime preplaćenoga iznosa na ime ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila 13. lipnja 2019., jer se radi o petogodišnjemu zastarnom roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) koji je počeo teći 13. lipnja 2014., a predmetnu tužnu tužitelj je podnio 28. svibnja 2021., nižestupanjske presude nisu pravilne i zakonite u dijelu kojima je njime odlučeno o tužbenome zahtjevu po toj osnovi.
10. Tužitelju je ukupno, po osnovi preplaćenoga na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nižestupanjskim presudama dosuđeno 14.738,80 kn sa zateznim kamatama, a da pritom nije iz tih presuda razvidno koji iznos od ukupno dosuđenoga se odnosi na preplatu po osnovi promjenjive kamatne stope, a koji po drugoj osnovi. Zato nema uvjeta za preinaku pobijane presude te je na temelju članka 391. stavka 7. ZPP valjalo u pobijanom dijelu ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).
11. Odluka iz točke II. izreke ovoga rješenja utemeljena je na članku 166. stavku 3. ZPP.
Zagreb, 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
