REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-314/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Jadranke Anić-Matić članice vijeća Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1988/2021-2 od 16. kolovoza 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2658/14- 80 od 8. siječnja 2021., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Uvažava se revizija, ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1988/2021-2 od 16. kolovoza 2021. u točkama I. i IV. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2658/14-80 od 8. siječnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu 70.000,00 kuna sa zateznim kamatama (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 11.000,00 kn sa zateznim kamatama (točka II. izreke).

1.2. Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

„I Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2658/14-80 od 8. siječnja 2021. pod toč. I. izreke u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 60.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 7.856,20 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. II Djelomično se preinačuje navedena presuda pod toč. I. izreke u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 10.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i pod toč. II. izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo tuženici nadoknaditi parnični trošak preko iznosa od 7.856,20 kn do iznosa od 11.000,00 kn tj. za iznos od 3.143,80 kn, te u tom dijelu sudi:

1. Tuženica je dužna tužitelju isplatiti iznos od 10.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. prosinca 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška preko iznosa od 7.856,20 kn do iznosa od 11.000,00 kn tj. za iznos od 3.143,80 kn.

III Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju trošak postupka povodom pravnog lijeka u iznosu od 410,83 kn, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka u iznosu od 410,83 kn do iznosa od 2.875,00 kn, tj. za iznos od 2.464,17 kn.“

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 130/2022-2 od 5. listopada 2022. zbog pravnoga pitanja: „Od kojeg trenutka počinje teći zastarni rok u postupcima za naknadu neimovinske štete radi nehumanih i ponižavajućih uvjeta u zatvorskim ustanovama?“. Predložio je ovome sudu da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

4. Ovaj je sud, na temelju čl. 391. st. 1. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu kojemu mu je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena, vodeći računa o tome da je st. 3. toga članka propisano da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete po osnovi povrede prava osobnosti uslijed neadekvatnih uvjeta za vrijeme boravka u pritvoru u zatvoru u Splitu od 5. rujna 2008. do 16. rujna 2010. te za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne u zatvoru u Zagrebu od 11. ožujka 2013. do 21. studenog 2013. Prvostupanjski sud je odnio tužbeni zahtjev u cijelosti obrazloživši:

- da je za tražbinu koja se odnosi na tužiteljev boravak u zatvoru u Splitu nastupila zastara u smislu članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 25/11 i 78/15, dalje: ZOO), s obzirom na to da je taj boravak trajao do 16. rujna 2010., a „odštetni zahtjev“ je tužitelj podnio tuženiku 9. prosinca 2013. i

- da tužitelj u zatvoru u Zagrebu nije boravio u uvjetima uslijed kojih bi mu bilo povrijeđeno pravo osobnosti.

7. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu dosudivši tužitelju na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti 10.000,00 kn s obrazloženjem da je tužitelju za vrijeme boravka u zatvoru u Zagrebu od 11. ožujka 2013. do 21. studenog 2013. „povrijeđeno pravo na adekvatan prostor spavaonice kako to predviđa čl. 74. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99, 25/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09 i 18/11)“, a smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je zastarjela tužiteljeva tražbina u odnosu na boravak u zatvoru u Splitu, kao tražbina nastala prije 9. prosinca 2010., s obzirom na to da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete 9. prosinca 2013., jer je tužitelj „boravio u pritvoru u Splitu do 16. rujna 2010., te je nakon toga nastupio na izdržavanje kazne tek 11. ožujka 2013., pa se ne može govoriti o trajnom stanju kako to pogrešno smatra žalitelj“.

8. S obzirom na izloženi zaključak nižestupanjskih sudova o nastupanju zastare dijela tužiteljeve tražbine predmetno revizijsko pitanje treba shvatiti u kontekstu problematike radi li se o jedinstvenome zastarnome roku iz članka 230. ZOO za vjerovnika koji ostvaruje naknadu štete protiv Republike Hrvatske na ime povrede prava osobnosti zbog neadekvatnih uvjeta boravka u zatvoru tj. počinje li taj rok teći tek po konačnome izlasku iz zatvora, odnosno, prestanku povređivanja njegovih prava na drugi način, ako je postojao kontinuitet neadekvatnih uvjeta boravka u zatvoru u više zatvorskih ustanova, ili pojedinačni zastarni rokovi počinju teći za svaku zatvorsku ustanovu posebno nakon premještanja u drugu ustanovu.

9. U činjeničnim okolnostima kakve su utvrđene u ovome predmetu, mišljenje je ovoga suda da nastanak neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog neadekvatnih uvjeta u zatvorskim ustanovama kontinuirano traje cijelo vrijeme boravka u tim ustanovama pa oštećenik tijekom trajanja zatvorskog tretmana ne može znati opseg i visinu nastale mu štete koja mu nastaje sve dok ne završi cjelokupno izvršenje kazne, jer tijekom cijelog toga vremena može biti izložen šteti zbog neprimjerenog smještaja unutar različitih kaznionica. Zato se zastarni rok za tražbinu po osnovi te štete ne može razmatrati zasebno za boravak u svakom od zatvora u kojem je kazna izvršavana, već jedinstveni rok zastare počinje teći kad prestane izdržavanje kazne ako je povreda trajala u kontinuitetu. Osnovano se tužitelj poziva i na shvaćanje iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Huber protiv Hrvatske, zahtjev broj 39571/16 od 7. srpnja 2022., konkretno; „Izdržavanje zatvorske kazne trebalo bi se smatrati 'kontinuiranom situacijom' sve dok je trajalo u istoj vrsti ustanove za izdržavanje zatvorskih kazni u bitno sličnim uvjetima. Zahtijevanjem od osoba koje izdržavaju zatvorsku kaznu da svoje odštetne zahtjeve protiv države podnesu prije okončanja takvih situacija tim se osobama nameće neprimjeren postupovni teret.“.

10. Zato odgovor na postavljeno pitanje glasi: „Zastarni rok za tražbine koje se odnose na naknadu neimovinske štete zbog nehumanih i ponižavajućih uvjeta u zatvorskim ustanovama kada je oštećenik boravio u više zatvorskih ustanova te se radilo o povredi u kontinuitetu počinje kao jedinstveni rok teći kad prestane izdržavanje kazne.

11. Činjenica je da je u postupku utvrđeno kako je postojao prekid kontinuiteta tužiteljeva boravka u zatvoru u Splitu i u zatvoru u Zagrebu, koji je trajao oko dvije i pol godine. Prekid kontinuiteta samoga boravka u zatvoru ne mora značiti i prekid kontinuiteta povrede prava, odnosno, potrebno je utvrditi koji je bio razlog prekida kontinuiteta tužiteljeva boravka u dva odvojena zatvora te je li tužitelj nakon izlaska iz zatvora u Splitu mogao pretpostaviti da se radi o razdoblju koje se po nekoj okolnosti može smatrati završenim i u odnosu na koje je mogao podnijeti tužbu ne očekujući kontinuitet u povredi prava. Nižestupanjske presude o tome ne sadrže dostatne razloge.

12. Nižestupanjske su presude, dakle, ali samo s obzirom na do sada utvrđeno činjenično stanje, utemeljene na pravnome shvaćanju koje nije podudarno s odgovorom na revizijsko pitanje, a zbog toga nižestupanjski sudovi uopće nisu utvrđivali činjenice u vezi s tužiteljevim boravkom u zatvoru u Splitu. Zato je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke na temelju članka 395. stavka 2. ZPP.

13. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju članka 166. stavka 3. ZPP (točka II. izreke).

Zagreb, 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek