Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9172/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Drage Klasnića i Karmen Novak Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HT, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici od 11. ožujka 2024., broj: Pp-1889/2021, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog HT kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni HT je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici okrivljeni HT proglašen je krivim za prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a, činjenično opisan u izreci pobijane presude, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja od 16. prosinca 2021. u 16,15 sati do 17. prosinca 2021. u 04,00 sata kao dva dana zatvora odnosno kao 79,64 eura. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca te mu je naloženo platiti troškove postupka u iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni HT je, putem branitelja odvjetnika iz Odvjetničkog društva Vukić&partneri u Rijeci, pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o kazni. U žalbi u bitnome ističe da je povrijeđeno pravo na obranu jer je netočno sud utvrdio da okrivljenik izbjegava primitak poziva jer ga je na raspravu pozivao samo jednom prilikom čega je dostava bila neuredna zbog čega smatra da nije bilo uvjeta za objavu poziva na e-oglasnu ploču. Nadalje navodi da je pogrešno sud utvrdio da se okrivljenik odbio alkotestirati, već je okrivljeniku ponuđeno alkotestiranje samo putem uređaja Drager, a koje je okrivljenik odbio jer je takvo testiranje pouzdano jedino kad se očitava koncentracija 0,00 g/kg, a okrivljeniku nitko nije ponudio uzimanje krvi i urina, a zapisnik mu je predan dok je bio u stanju šoka pa nije razumio značenje svog postupanja. Također okrivljenik ističe da je on prekršajno neosuđivana osoba zbog čega nije bilo uvjeta za izricanje zaštitne mjere. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a za koji je prvostupanjski sud iznio valjane i dostatne razloge.
6. U odnosu na žalbene navode žalitelja o povredi prava na obranu i bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka jer nije bilo uvjeta za objavu poziva za raspravu na e-oglasnoj ploči suda, valja naglasiti da su takvi navodi iz žalbe neosnovani. Naime, sud je u više navrata okrivljenika pozivao na raspravu (za dan 9. i 30. rujna 2022., 17. listopada 2022.), a što je razvidno iz spisa predmeta, a pismena su se vratila s naznakom „obaviješten-nije podigao pošiljku“, te su bile dvije neuredne dostave za raspravu 6. ožujka 2024. zbog čega je pravilno prvostupanjski sud poziv na raspravu za okrivljenika istome uručio putem e-oglasne ploče suda. S obzirom da je okrivljenik bio upozoren u smislu članka 109.a PZ-a, da se rasprava može održati i donijeti odluka o prekršaju i u njegovoj odsutnosti, bile su ispunjene sve zakonom predviđene pretpostavke za objavu poziva putem e-oglasne ploče suda.
7. Nadalje, ispitujući žalbu u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj je Sud mišljenja da su isti neosnovani. To iz razloga što okrivljenik sada u žalbi bez uspjeha iznosi nove činjenice i okolnosti, koje nisu potkrijepljene dokazima, a iste je imao prilike iznositi tijekom postupka što nije učinio. Ovaj je Sud stava da su navodi okrivljenika iz žalbe usmjereni ka otklanjanju prekršajne odgovornosti od sebe jer je isti na licu mjesta vlastoručno potpisao zapisnik o ispitivanju alkohola u organizmu u kojem je navedeno da odbija ispitivanje i uzimanje krvi i urina.
7.1. Odredba članka 282. stavka 1. ZSPC-a propisuje da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. ovog Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisutstva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled.
7.2. Imajući u vidu navedeno, okrivljenik je bio dužan podvrgnuti se ponuđenom alkotestiranju od strane policijskog službenika, a po potrebi nakon tako izvršenog ispitivanja okrivljenik se može odvesti na vađenje krvi i urina, jer u suprotnom ukoliko ne postupi kako je propisano, kao u konkretnom slučaju, okrivljenik čini prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a.
7.3. Imajući u vidu citiranu odredbu zakona, zapisnik o ispitivanju alkohola u organizmu i navode okrivljenika iz žalbe u kojima navodi da je odbio testiranje uređajem Drager, ovaj je Sud stava da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je okrivljenik počinio djelo prekršaja za koji se tereti. Okrivljenik je bio obvezan testirati se ponuđenim alkotestom od strane policijskog službenika, a ukoliko bi smatrao da postoje razlozi zbog kojih rezultat tog testiranja ne bi bio pravilan, mogao je tada tražiti vađenje krvi i urina, jer je odbijanjem ponuđenog alkotesta počinio djelo prekršaja iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a. Zbog svega navedenog, neosnovani su navodi žalbe koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
8. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud je stava, da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, pravilno cijenivši sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Valja naglasiti da zakon za taj prekršaj propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, pa je sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u minimalnom iznosu. Po ocjeni ovog Suda tako izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja.
9. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom kategorije u trajanju od 3 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno svim navedenim okolnostima, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti je iznio okolnosti koje se mogu smatrati naročito olakotnima i iste dokumentirao, a koje bi dovele do preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri.
10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
11. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. kolovoza 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
