1

                            Poslovni broj Gž Ovr-445/2023-2

 

   

 

         Poslovni broj Gž Ovr-445/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. b. d. d. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku H. S., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika A. N. iz V. G., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja koja je izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 23 Ovrv-1802/2023-4 od 22. svibnja 2023. godine, dana 29. studenoga 2023. godine,

 

 

r i j e š i o  j e

 

I              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 23 Ovrv-1802/2023-4 od 22. svibnja 2023. godine.

 

II              Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem prvostupanjskog suda obustavljena je ovrha u ovoj pravnoj stvari.

 

2.              Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovrhovoditelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, u nastavku teksta: OZ), te predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, u kojoj je kao dužnik naznačena Z. N., uz dodatak da je njezin nasljednik A. N..

 

5.              Utvrđujući da vjerodostojnoj ispravi zakon ne daje istu pravnu snagu kao ovršnoj ispravi, te da ovršenik iz prijedloga za ovrhu nije istovjetan dužniku iz priložene vjerodostojne isprave, pa da u takvoj situaciji ovrhovoditelj ima mogućnost pokretanja parničnog postupka protiv nasljednika, odnosno pravni interes za traženje kondemnatorne zaštite, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja, pozivom na odredbu članka 32. stavak 1. i 2. OZ-a, kao i na odredbe članaka 5. i 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, u nastavku teksta: ZN).

 

6.              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, niti ovrhovoditelj makar indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje na neku drugu bitnu postupovnu povredu.

 

7.              Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika A. N. na temelju vjerodostojne isprave, tj. izvatka iz poslovnih knjiga od 11. travnja 2023. godine (list 9 spisa), u kojoj je kao dužnik navedena sada pokojna Z. N. iz V. G., , a kao njezin nasljednik ovršenik A. N., pri čemu je u spis priloženo i pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika N. M. iz V. G. kao povjerenice suda poslovni broj O-907/22, odnosno UPP/OS-Velika Gorica 169/22 od 20. rujna 2022. godine, iz kojeg je razvidno da je nasljednikom Z. N. u cijelosti proglašen njezin sin A. N..

 

8.              Odredbom članka 32. stavak 1. OZ-a propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku, pri čemu je u stavku 2. istog članka OZ-a određeno da se odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

 

9.              U vezi toga valja navesti kako je odredbom članka 23. OZ-a propisano da su ovršne isprave: ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba, ovršna odluka arbitražnog suda, ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno, ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava, nagodba sklopljena u postupku pred sudovima časti pri komorama u Republici Hrvatskoj, te druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

 

10.              Dakle, budući je u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu podnesen na temelju vjerodostojne, a ne ovršne isprave, to u takvoj pravnoj situaciji nema mjesta primjeni odredbe članka 32. stavak 1. i 2. OZ-a, tj. mogućnosti prijenosa obveze sa dužnice Z. N. na A. N., pa je u tom kontekstu neosnovano pozivanje ovrhovoditelja na odredbe članaka 129. stavak 1. i 139. stavak 1. ZN-a, kao i na odredbu članka 336. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, u nastavku teksta: ZOO), a to stoga jer u ovom slučaju prednost imaju naznačene odredbe OZ-a kao specijalnog zakona (lex specialis), a ne odredbe ZN-a i ZOO-a.

 

11.              S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako ovrhovoditelj ima mogućnost pokretanja parničnog postupka protiv navedenog nasljednika sada pokojne dužnice Z. N., odnosno da isti mora u posebnom parničnom postupku dokazati osnovu i visinu svoje tražbine prema ovršeniku A. N., a nakon što (ukoliko) protiv istoga ishodi odgovarajuću ovršnu ispravu, ovlašten je u odnosu na istoga, ukoliko za to budu ispunjene sve propisane pretpostavke, pokrenuti poseban (novi) ovršni postupak, ali sada na temelju ovršne isprave.

 

12.              Iako iz navedenog proizlazi da je pravilnom primjenom odredbe članka 32. stavak 1. i 2. OZ-a trebalo odbiti prijedlog za ovrhu, a ne obustaviti ovrhu, koja u ovom slučaju uopće nije niti bila određena, pa se posljedično tome ne može niti obustavljati, postupanjem na opisani način nije pogrešno primijenjeno pravo na štetu ovrhovoditelja.

 

13.              Slijedom navedenog, valjalo je žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a.

 

14.              Kako ovrhovoditelj nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s potonjom odredbom OZ-a, odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.

 

U Rijeci, 29. studenoga 2023.

 

 

 

                                                                                                                                               S U D A C 

 

                                                                                                                                                  Alen Perhat