Poslovni broj: Usž-3274/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik, Kralja Zvonimira 50, OIB: 26251326399, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Mijat, odvjetnik u Vodicama, Obala I.J.Cota 27, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Zrinsko Frankopanska 60, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 2197/2023-27 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2197/2023-27 od 11. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu odbijen je prigovor tužitelja i potvrđeno rješenje istog suda o pristojbi poslovnog broja: Us l-2197/2023-25 od 29. svibnja 2025. godine kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 66,36 eura, sukladno odredbi članka 28. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23., dalje: ZSP) 2. Tužitelj je protiv citiranog rješenja podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom ističe da je u konkretnom predmetu nedvojbeno da je tužitelj kao isporučitelj javne vodne usluge na području Šibensko-kninske županije pravna osoba koja obavlja javne ovlasti. Poziva se na odredbe Zakona o vodama iz kojih proizlazi da djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje koje obavlja tužitelj predstavljaju javne usluge te tužitelj kao isporučitelj vodne usluge ne može obavljati druge djelatnosti osim javne vodoopskrbe i javne odvodnje. Ističe da je predmet spora zakonitost nadležnosti i postupanja tuženika u postupku utvrđenja i nalaganja tužitelju isplate naknade s obilježjem naknade za koncesiju zbog nezakonitog obavljanja djelatnosti bez koncesije. Zaključuje da je spor proizašao isključivo iz javnih ovlasti tužitelja kao isporučitelja vodne odnosno javne usluge koja je definirana odredbama Zakona o vodama. Predlaže da Sud ukine pobijano rješenje i oslobodi tužitelja plaćanja sudskih pristojbi.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. u vezi s člankom 128 stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da je rješenje pravilno i zakonito.
5. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tužitelj protiv tuženika pokrenuo upravni spor tužbom podnesenom prvostupanjskom sudu te da je presudom poslovni broj: Us l-2197/2023-16 od 5. studenoga 2024. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, koji je svojom presudom, poslovni broj: Usž-443/2025-2 od 9. travnja 2025. žalbu tužitelja odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
6. Stoga je tužitelj, suprotno žalbenim navodima, pravilno rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Us l-2197/2023-25 od 29. svibnja 2025. na temelju odredaba Zakona o sudskim pristojbama obvezan na plaćanje sudske pristojbe u pravilno određenoj visini sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.) u ukupnom iznosu od 185,81 eura, i to na tužbu, presudu i žalbu.
7. Tužitelj smatra da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama jer je pravna osoba koja obavlja javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, no navedeni prigovor nije osnovan.
8. Naime, u ovoj upravnoj stvari radilo se o utvrđenju posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije, a taj postupak nije proizašao iz obavljanja javih ovlasti tužitelja. Stoga je tužitelj pravilno obvezan na plaćanje sudskih pristojbi jer je pokrenuo upravni spor radi zaštite i ostvarenja svog prava i pravnog interesa, a ne kao pravna osoba koja u postupku djeluje isključivo temeljem javnih ovlasti.
9. Iz svega navedenog proizlazi da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj osporava pobijano rješenje, pa na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, kao i članka 29. stavka 4. Zakona o sudskim pristojbama žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje.
U Zagrebu 27. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
