Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-283/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DGN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Dedić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženih: ad. 1) DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ad. 2) ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvjetniku u Rijeci, odlučujući o žalbi tuženih ad. 1) i ad. 2), protiv presude Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem P Ob-50/2022-14 od 1. listopada 2024., u sjednici vijeća, održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ad. 1) DG i tužene ad. 2) ŽG kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem P Ob-50/2022-14 od 1. listopada 2024.

II. Trošak sastava odgovora na žalbu tuženih ad. 1) i ad. 2), tužiteljici se ne priznaje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da nekretnina koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] garaža površine 5čhv upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice DGN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i prvotuženika DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], svakoga u ½ dijela.

II. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju od 20. rujna 2021. zaključen između DG kao darovatelja i ŽG kao daroprimatelja, a koji je proveden u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka pod posl.br. Z-29501/2021, bez pravnog učinka naspram ½ suvlasničkog dijela tužiteljice DGN, OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretnini koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] garaža površine 5čhv upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se nalaže Općinskom sudu u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka da izvrši upis brisanja uknjižbe prava vlasništva drugotužene ŽG temeljem ugovora o darovanju zaključenim sa DG u ½ dijela te nekretnine uz istovremeni upis prava vlasništva te nekretnine na ime DGN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 1/2 dijela.

III. Nalaže se 1. i 2. tuženicima da tužiteljici naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.053,08 eur-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 1. listopada 2024. pa sve do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Žale se tuženici ad. 1) i ad. 2), pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, te naloži tužiteljici da nadoknadi tuženima ad. 1) i ad. 2) prouzročeni parnični trošak, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovori na žalbu, tužiteljica je predložila da se ista žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba tuženih ad. 1) i ad. 2) nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za donošenje presude, kojom će se utvrditi da nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi garaža površine 5 čhv, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad. 1) svakog od njih u ½ dijela, te kojom presudom će se i utvrditi da je Ugovor o darovanju od 20. rujna 2021. zaključen između tuženika ad. 1), kao darovatelja i tužene ad. 2) kao daroprimatelja, a koji Ugovor o darovanju da je proveden u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, bez pravnog učinka u odnosu na ½ suvlasničkog dijela tužiteljice na predmetnoj nekretnini, uz upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tužene ad. 2) temeljem navedenog Ugovora o darovanju u ½ dijela te nekretnine, uz istovremeni upis prava vlasništva te nekretnine na ime tužiteljice u ½ dijela.

6. Nisu u pravu žalitelji, kada prvostupanjsku presudu pobijaju zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženih ad. 1) i ad, 2), u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Budući, da pobijana presuda nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističu tuženici ad.1) i ad. 2), niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP- a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nisu u pravu žalitelji, niti, kada navode da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Tako, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je, po provedenom dokaznom postupku, sud prvog stupnja, a uvidom u Ugovor o kreditu Zagrebačke banke, koji da je zaključen s tuženikom ad. 1) dana 8. svibnja 2015., utvrdio, da je tuženik ad. 1) dužan Zagrebačkoj banci platiti iznos od 9.700,00 EUR-a i redovnu kamatu, a člankom 3. toga Ugovora o kreditu da je navedeno da je rok otplate kredita osam mjeseci, a tražbina kreditora da dospijeva najkasnije 1. siječnja 2016. godine, dok iz izvoda prometa po računu Erste banke da je utvrđeno, da je baka tuženika ad. 1) po ocu, RG, dana 11. travnja 2016. isplatila tuženiku ad. 1) iznos od 6.300,00 EUR-a.

12. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje, da je za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika ad.1) kupljena predmetna garaža i tuženik ad. 1) da se upisao u zemljišne knjige kao vlasnik iste garaže, te tuženik ad. 1) da je za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tužiteljicom, odnosno, neposredno prije prestanka iste bračne zajednice, sa tuženom ad. 2), svojom majkom, dana 20. rujna 2021. godine zaključio Ugovor o darovanju predmetne garaže, te tužena ad. 2) da se upisala kao vlasnik iste garaže u zemljišne knjige.

13. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja, kada je pravilno zaključio, da predmetna garaža predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad. 1) u jednakim dijelovima, jer ista garaža da je kupljena za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice i to podignutim kreditom tuženika u Zagrebačkoj banci, a koji kredit da je isplaćen 1. siječnja 2016. godine, dok baka tuženika ad. 1) RG, da je tuženiku ad.1) isplatila iznos od 6.300,00 EUR-a dana 11. travnja 2016., dakle, nakon što da je tuženik ad. 1) podmirio sve rate kredita, a od iznos kojeg kredita da je kupljena predmetna garaža, slijedom čega tuženik ad. 1) da je, prilikom zaključenja Ugovora o darovanju a tuženom ad. 2), raspolagao bračnom stečevinom tužiteljice i tuženika ad. 1), pa taj Ugovor o darovanju u odnosu na tužiteljicu da ne proizvodi pravni učinak, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada, a pravilno primjenjujući odredbu članka 36. stavke 1. i 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ), usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude.

14. Naime, odredbom članka 36. stavkom 1. ObZ-a propisano je, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je stavkom 3. istoga članka propisano, bračni drugovi su u jednakom dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

15. I prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, obzirom da iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja proizlazi, da je predmetna garaža kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika ad. 1) i to iz sredstava iznosa kredita koji je podigao tuženik ad. 1) i koji kredit je otplaćen do 1. siječnja 2016. godine, dakle sve za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, pravilno je sud prvog stupnja zaključio, da predmetna garaža čini bračnu imovinu tužiteljice i tuženika ad. 1) i to svakog od njih u ½ dijela, a kojom ½ dijela te imovine tužiteljice, bez njezine suglasnosti, tuženik ad. 1) nije bio ovlašten raspolagati, na način da tu ½ dijela predmetne garaže daruje svojoj majci, tuženoj ad. 2), pa je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je utvrdio da je Ugovor o darovanju od 20. rujna 2021. zaključen između tuženika ad.1), kao darovatelja i tužene ad. 2), kao daroprimatelja, bez pravnog učinka u odnosu na ½ suvlasničkog dijela tužiteljice na predmetnoj garaži i ovlastio tužiteljicu da u zemljišnim knjigama na toj ½ dijela predmetne garaže upiše na svoje ime pravo vlasništva za ½ dijela.

16. Stoga, žalbenim navodima tuženih ad. 1) i ad. 2) – kojima isti u biti ponavljaju navode iz prvostupanjskog postupka i daju svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i zaključaka, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilno iznijetih zaključaka po sudu prvog stupnja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, smatrajući da je u provedenom postupku dokazano, da je predmetna garaža kupljena od sredstava, koja da je tuženiku ad. 1) darovala njegova baka, pa ista garaža da čini vlastitu imovinu tuženika ad. 1), kojom da je on mogao slobodno raspolagati – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja po sudu prvog stupnja i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, pa se žalitelji, a kako bi se izbjeglo suvišno ponavljanje, upućuju na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja, a temeljem kompletne raspravne građe, dao jasne razloge o tome, zašto je točkama I. i II. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

17. Žaliteljima je, a u odnosu na njihove žalbene prigovore, još i za navesti, da iz stanja spisa predmeta i to Ugovora o kreditu na temelju oročenog depozita (dalje: Ugovor o kreditu), zaključenog dana 8. svibnja 2015. između Zagrebačke banke d.d., kao kreditora i tuženika ad. 1), kao korisnika kredita, proizlazi, da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita iznos kunske protuvrijednosti od 9.700,00 EUR-a, te da rok otplate kredita iznosi osam mjeseci, a tražbina kreditora po tom ugovoru da dospijeva najkasnije 1. siječnja 2016. godine (članci 1. i 3. Ugovora o kreditu), dok iz iskaza tuženika ad.1) danom na ročištu, održanom 24. listopada 2023. (stranice od 37 do 41 spisa), proizlazi, da je isti naveo, da je predmetni kredit podigao za kupnju garaže, a iz stanja spisa predmeta ne proizlazi, da je tuženik ad. 1), osim njegovih paušalnih navoda, sudu dokazao, a niti predlagao izvođenje dokaza na okolnosti, da predmetni krediti nije otplaćen do 1. siječnja 2026., kao i da je predmetni kredit zatvoren od novca, koje da mu je poklonila njegova baka 2016. godine u iznosu od 6.000 EUR-a, pa da bi osnovom toga predmetna garaža činila njegovu vlastitu imovinu.

18. Nadalje, žaliteljima je i za navesti, da je sud prvog stupnja dao jasne razloge o tome, zašto poklanja vjeru iskazu tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19. Prema tome, žalba tuženih ad. 1) i ad. 2), izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

20. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženih ad. 1) i ad. 2) i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žale, ukazuje neosnovana.

21. Budući, da na izloženi način, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi stranaka, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženih ad. 1) i ad. 2) valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u točki I izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka (trošak sastava tužiteljičinog odgovora na žalbu tuženih ad. 1) i ad. 2) temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a i to iz razloga jer isti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu bili potrebni za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke).

23. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Split, 27. kolovoza 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac