Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1449/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ad. 1) OK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2) KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]., Bosna i Hercegovina, zastupanih po punomoćnici Marini Radoš-Balić, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženih: ad. 1) OKRU, iz [adresa], zastupane po punomoćnici Maji Krstović, odvjetnici u Dubrovniku, ad. 2) OKR, iz [adresa], South Australija, ad. 3) KKR, iz [adresa], 2 BK, [adresa], South Australija, ad. 4) TK, iz [adresa], Western Australija, ad. 5) ABC, iz Španjolske, [adresa], [obrt], Valencia i ad. 6) TKR, iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja ad. 1) i ad.2), protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, pod poslovnim brojem Pn-22/2024 od 18. ožujka 2025., u sjednici vijeća, održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ad. 1) OK i tužiteljice ad. 2) KK kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, pod poslovnim brojem Pn-22/2024 od 18. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima OKRU, OKR, KKR, TK, BKR, LK da tužiteljima OK i ZK solidarno plati na ime naknade imovinske štete iznos od 32. 000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2008. godine do isplate, u roku od 15 dana, te da tužitelju OK koji je preuzeo postupak nakon smrti mldb ĆK kao njegov nasljednik, plati na ime naknade neimovinske štete iznos od 30. 000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

Dužan su tuženici solidarno naknaditi tužiteljima parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana".

II. Dužni su tužitelji naknaditi tuženici ad 1. OKRU parnični trošak u iznosu od 10.125,00 EUR u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zateznim kamatama tekućom od dana donošenja presude do isplate određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Žale se tužitelji ad. 1) i ad. 2), pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2) u cijelosti kao osnovan, uz obvezu tuženih da tužiteljima solidarno naknade troškove postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu tužitelja ad. 1) i ad. 2) nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz stanja spisa predmeta proizlazi, da su u ovoj pravnoj stvari tužitelji ad. 1) maloljetni ĆK, ad. 2) OK i ad. 3) RK sudu podnijeli tužbu protiv tuženika AK, radi naknade štete, predlažući da sud donese presudu, kojom će naložiti tuženiku da tužitelju ad. 1) na ime naknade neimovinske štete, iz osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, plati iznos od 30.000,00 kuna, a tužiteljima ad. 2) i ad. 3) da na ime imovinske štete, iz osnova troškova putovanja, smještaja prehrane i izgubljenog vremena, plati iznos od 73.000,00 kune, ta da im isplati iznos od 160.600,00 kuna, a koji iznos tužitelji ad.1) i ad.2) da su tuženiku platili ta liječenje maloljetnog tužitelja ad. 1).

6. Nadalje, na ročištu održanom 6. veljače 2023. godine, tužitelji ad. 1), ad. 2) i ad. 3), a nakon što je tijekom postupka umro tuženik, postavili su tužbeni zahtjev, na način da su predložili, da sud donese presudu, kojom će tuženima ad. 1), ad. 2), ad. 3), ad. 4), ad. 5) i ad. 6), kao nasljednicima pokojnog AK, naložiti da tužitelju ad. 1), iz osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti zbog pogoršanog zdravstvenog stanja, solidarno plate iznos od 30.000,00 EUR-a, a tuženima ad. 2) i ad. 3) da na ime imovinske štete, iz osnova troškova putovanja, smještaja prehrane i izgubljenog vremena, solidarno plate iznos od 32.000,00 EUR- a.

7. Tijekom postupka, dana **.**.2023. preminuo je ĆK, a kao njegov nasljednik postupak je preuzeo njegov otac, OK, sada tužitelj ad. 1).

8. Nisu u pravu žalitelji, kada prvostupanjsku presudu pobijaju zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

9. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja ad. 1) i ad, 2), u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Budući, da prvostupanjska presuda nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističu tužitelji ad. 1) i ad. 2), niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

11. Nisu u pravu žalitelji, niti, kada navode da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno postupio, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2).

12. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

13. Tako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, a temeljem rezultata kompletne raspravne građe, u odnosu na eventualnu odgovornosti ili neodgovornost sada pokojnog AK za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kod sada pokojnog ĆK, utvrdio slijedeće:

- tužitelji ad. 1) i ad. 2) da su sami došli do AK, koji da im se i nije predstavio kao liječnik, te ih nitko nije prisilio na njegove tretmane, te roditelji da su i dalje vodili maloljetnog ĆK kod AK;

- iz rješenja Centra za socijalnu skrb Imotski od mjeseca veljače 2018. godine, ĆK da je lišen poslovne sposobnosti, na način da ne može samostalno odlučivati o pitanjima koja se odnose na osobne stanja i na potrebu bolničkog liječenja ili smještaja u adekvatnu ustanovu, kao i da ne može samostalno poduzimati radnje i poslove koji da se odnose na imovinu, te da ne može samostalno raspolagati novčanim primicima;

- iz rješenja Centra za rehabilitaciju u Varaždinu, Ugovorom o pružanju usluga u centru i naknadi za smještaj od **.**.2012., ĆK da je smješten u isti Centar za rehabilitaciju;

- iz specijalističkih nalaza, povijesti bolesti, nalaza rehabilitatora, nalaza psihologa, uputnica, te radiološkog nalaza, stanja ĆK;

- iz kaznenog spisa pod poslovnim brojem K 219-10, postupak u tom predmetu da je obustavljen zbog smrti AK;

- iz, po nalogu suda određenog vještačenje po dr. O, ovlaštenom sudskom vještaku u navedenom kaznenom spisu, a na okolnosti, od koje točno bolesti je bolovao maloljetni ĆK prije tretmana i iza tretmana od strane AK, te da li su masaže i tretmani AK uopće prikladne za liječenje bolesti od koje da je bolovao ĆK, da li je prestanak uzimanja Tegretola doveo do teškog narušenja zdravlja kod maloljetnog ĆK, odnosno, da li je postojeća bolest znatno pogoršana, da je dr O u svom u svom mišljenju naveo, da je maloljetni ĆK bolovao od istog i prije početka tretmana kod AK i nakon tretmana kod AK, a primjenom tretmana AK, niti zbog prestanka uzimanja lijeka Tegretol, da nije došlo do teškog narušenja zdravlja djeteta, niti da je postojeća bolest znatno pogoršana, a lijek Tegretol da je antipileptik s antimaničkim djelovanjem, te uzimanjem da smiruje simptome navedenog stanja, a da ne liječi u smislu izlječenja organske bolesti;

- iz nalaza i mišljenja po provedenom vještačenju od strane stalnog sudskog vještaka dr. Velibora Puzovića, spec. sudske medicine, u ovom parničnom predmetu, a na okolnosti, da li je kod sada pokojnog ĆK nastupilo smanjenje životne aktivnosti i u kojem stupnju, te da li su navedeno smanjenje životne aktivnosti u uzročno posljedičnoj vezi sa liječenjem od strane AK, koji da ga je liječio prema navodima tužbe u razdoblju od mjeseca studenog 2004. godine do mjeseca ožujka 2008. godine, pokojni ĆK, koji da je rođen 1995. godine, da je bolovao od mentalne retardacije, usporenog razvoja i različitih neuroloških simptoma, te tegobe da su se počele javljati u ranoj dobi, pri čemu da su problemi s komunikacijom, povlačenjem i poremećajima ponašanja, primijećeni oko treće godine života, kada da su roditelji uočili slabiju komunikaciju s ukućanima i sklonosti agresiji i autoagresiji, a dijagnostičkom obradom da je utvrđeno postojanje veće arahnoidalne ciste u stražnjoj lubanjskoj jami, kao i atrofija lijeve polutke malog mozga, te s vremenom da su simptomi postali sve izraženiji, a mentalna retardacija da je napredovala do teškog stupnja, te ĆK da je preminuo 2023. godine od sepse, s vjerojatnim ishodištem u gastrointestinalnom sustavu;

- nadalje, terapije koje da su primjenjivane, da su uključivale psihotropne lijekove, antiepileptike, kao i razne terapeutske intervencije, uključujući fizikalnu i radno-terapijsku rehabilitaciju, defektološke i logopedske tretmane, a kasnijim radiološkim pregledom da je utvrđena i atrofija mozga u području tjemeno obostrano, te desno zatiljno, što da se prvenstveno pripisuje smanjenju kisika tijekom razvoja ploda unutar maternice ili smanjenju kisika u razdoblju oko poroda, a pogoršanje simptoma mentalne retardacije da može biti uzrokovano raznim čimbenicima, uključujući genetske, biološke i okolišne uzorke, te naturopatski tretmani, poput masaža i biljnih pripravaka, sami za sebe da ne uzrokuju pogoršanje stanja, ali da je važno naglasiti da ne bi trebali zamjenjivati konvencionalno medicinsko liječenje i terapiju;

- nastavno, stanje središnjeg živčanog sustava kod pokojnog tužitelja da je imalo organski uzrok, da je bilo trajne prirode i da se nije se moglo izliječit, a liječenje da je prvenstveno bilo usmjereno na kontrolu simptoma bolesti, te sada pokojni ĆK da je imao simptome i prije i nakon tretmana kod sada pokojnog AK, a tretmani (masaže i biljni pripravci) da ne mogu dovesti do izlječenja bolesti, a dio navedenih postupaka, kao što su masaže, da mogu biti korisni kao komplementarni pristup za poboljšanje kvalitete života osoba s neurološkim ili razvojnim smetnjama;

- zaključno, sada pokojni ĆK tijekom života da je imao složenu neurološku kliničku sliku uzrokovanu navedenim organskim poremećajima, te da se ne nalazi smanjenje životne aktivnosti, koje da bi bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s tretmanima AK, a koji da je prema navodima tužbe liječio tužitelja u razdoblju od mjeseca studenog 2004. godine do mjeseca ožujka 2008. godine;

14. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te osnovom iskaza tužitelja ad. 1) i ad. 2), te iskaza tužene ad. 1), inače supruge sada pokojnog AK, koji da se bavio terapijom ljekovitim biljem, sud prvog stupnja, kada je, a posebno imajući u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Velibora Puzovića, spec. sudske medicine, kao i činjenicu da su roditelji sami pristali na zahvate sada pokojnog AK, sve u svrhu pomoći svom sinu, a za kojeg roditelji da su znali da se ne radi o liječniku, pravilno zaključio, da tužitelji ad. 1) i ad. 2) sudu nisu dokazali da je sada pokojni AK odgovoran za utuženu štetu tužiteljima, niti da bi isti nastupio prijevarno, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je, a imajući u vidu odredbe članka 1045. stavka 1. i odredbe članka 1046. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), pozivom na odredbu članak 221.a ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad.2), presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

15. Stoga, žalbenim navodima tužitelja ad. 1) i ad. 2) - kojima ista u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2) – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2), pa se žalitelji, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuju na obrazloženje pobijane odluke, kojim obrazloženjem je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2), a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Žaliteljima je, a u odnosu na njihove žalbene navode, i za odgovoriti, da u okolnostima kada je sud prvog stupnja ispravno utvrdio, da tužitelji ad. 1) i ad. 2) sudu nisu dokazali da je sada pokojni AK odgovoran za nastalu štetu tužiteljima, niti da bi isti nastupio prijevarno, tada se, u tim okolnostima, ukazuje kao nebitna činjenica, da li je sada pokojni AK smio uzeti na tretmane sada pokojnog ĆK, pri tome znajući da ga svojim narodnim tretmanima ne može izliječiti, a kako to svojom žalbom navode tužitelji ad. 1) i ad. 2).

17. Suviše, žaliteljima je i za navesti, da tuženik nije tužitelje ad. 1) i ad. 2) pozvao na pružanje pomoći sada pokojnom ĆK, kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude, a iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Velibora Puzovića, spec. sudske medicine, proizlazi, da se, neovisno o dijagnosticiranoj bolesti, ne nalazi smanjenje životne aktivnosti kod sada pokojnog ĆK, koje da bi bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s tretmanima sada pokojnog AK, pa, u navedenim okolnostima, kada ne postoji uzročna veza između radnji sada pokojnog AK i utužene štete od strane tužitelja ad. 1) i ad. 2), tada, u tim okolnostima, neovisno o svim obećanjima upućenim sada pokojnog AK tužiteljima ad. 1) i ad. 2), nisu niti ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 1045. ZOO/05, temeljem kojih zakonskih pretpostavki bi nasljednici sada pokojnog AK bili odgovorni za utuženu štetu od strane tužitelja ad. 1) i ad. 2), a suprotno tome, tužitelji ad. 1) i ad. 2) nisu niti dokazali tijekom prvostupanjskog postupka.

18. Prema tome, žalba tužitelja ad. 1) i ad. 2), izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

19. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužitelja ad. 1) i ad. 2) i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žale, ukazuje neosnovana.

20. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravni primijenjeno, valjalo je žalbu tužitelja ad. 1) i ad. 2) odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 27. kolovoza 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac