REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
P-2134/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja AB PETROL d.o.o. u stečaju, Sop, Selska cesta 19, OIB: 56877926470, kojeg zastupa punomoćnik Luka Duvnjak, odvjetnik iz Zagreba, Palmotićeva 64a , protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, radi isplate, dana 27. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
U ovom predmetu se odbacuje tužba i ukidaju sve poduzete radnje.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi u kratkom navodi da je 28.09.2010. godine RH, Ministarstvo financija-Porezna uprava, PU Zagreb, Ispostava Dugo Selo donijelo rješenje o ovrsi Klasa: UP/I-415-02/2010-001/00466, Ur. broj: 513-007-01-07/2010-01 sa klauzulom izvršnosti dana 30.09.2010. godine kojim je naložilo Zagrebačkoj banci d.d. da se s računa podnositelja zahtjeva plijeni iznos od 12.983.059,71 kn (glavnica u iznosu od 9.452.200,00 kn i kamata u iznosu od 3.530.858,77 kn). Po navedenom rješenju po osnovi PDV-a u razdoblju od 25.10.- 31.12.2010. godine ustegnut je iznos od 420.586,56 kn te je porezno tijelo i ustegnulo preplatu po osnovi PDV-a u iznosu od 94.234,44 kn, odnosno sveukupno iznos od 514.821,00 kn. Navedeni iznos se odnosi na neosnovano obračunati PDV iz kojeg razloga je podnositelj zahtjeva vodio nekoliko upravnih sporova koji su pravomoćno okončani u korist podnositelja zahtjeva. Dana 9.3.2010. Ministarstvo financija, Financijska policija, Postaja Zagreb donijelo je rješenje KLASA: UP/I-470-05/09-03/13, URBROJ: 513-19-02-01-0-10-24 protiv kojeg je tužitelj podnio žalbu. Dana 16.7.2010. Ministarstvo financija, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak rješenjem KLASA UP/II-470-05/10-01/50, URBROJ: 513-04/10-02 djelomično je uvažilo žalbu i poništilo prvostupanjsko rješenje u točkama I.1 i I.3. izreke i predmet vratilo na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena. Protiv istog rješenja tužitelj je pokrenuo upravni spor. Visoki upravni sud Republike Hrvatske, presudom Us-9776/2010 od 26.9.2013. poništio je drugostupanjsko rješenje i uputio predmet na ponovni postupak. Dana 18.10.2010. u ponovljenom postupku Ministarstvo financija, Financijska policija, Postaja Zagreb donijelo je rješenje KLASA: UP/I-470-05/09-03/13, URBROJ: 513-19-02-01-10-45 protiv kojeg je tužitelj podnio žalbu. Dana 23.2.2011. Ministarstvo financija, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak rješenjem KLASA: UP/II-470- 05/11-01/54, URBROJ: 513-04/11-02 odbio je žalbu pa je tužitelj pokrenu upravni spor u kojem je Visoki upravni sud Republike Hrvatske, presudom Us-3929/2011 od 3.7.2013. poništio drugostupanjsko rješenje i uputio predmet na ponovni postupak. U ponovljenom postupku donesen je dana 19.3.2014. zapisnik KLASA: UP/I-215-02/13- 01/23, URBROJ 513-07-01-14-07 na koji je tužitelj uložio prigovor, ali je Ministarstvo Financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Služba za otkrivanje porezno kaznenih djela, Zagreb dana 29.4.2014 donijelo rješenje KLASA: UP/I-215-02/13- 01/23, URBROJ: 513-07-01-14-10 protiv kojeg je tužitelj uložio žalbu. Dana 21.11.2014. Ministarstvo financija, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak rješenjem KLASA UP/II-215-01/14-01/20, URBROJ: 513-04/14-2 odbilo je žalbu pa je tužitelj pokrenuo upravni spor. Upravni sud u Zagrebu presudom Usl- 74/2015 od 22.3.2018. poništio je i prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje. Povodom žalbe tuženika na navedenu presudu, Visoki upravni sud RH presudom od 18.10.2018. Usž-3125/18 odbio je žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu. U presudi Visokog upravnog suda RH Us-9776/2010 od 26.9.2013. navedeno je: „Rješenjem Ministarstva financija, financijske policije, postaje Zagreb, klasa: UP/l-470-05/0903/13; urbroj 513-19-02-01-0-10-24 od 09. ožujka 2010. godine je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost i to: Za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007. godine u iznosu od 5.168.167,29 kn i kamate u iznosu od 1.560.826,64 kn; Manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008. godine u iznosu od 9.595.041, 39 kn i kamate u iznosu od 2.789.229, 66 kn; Manje obračunati porez na dobit za razdoblje od 01. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine u iznosu od 941.832,02 kn i kamate u iznosu od 244.324, 86 kn te; Da mu je naloženo da uplati utvrđeni iznos poreza i kamata kao i da obračuna i uplati daljnje kamate od dana 08. ožujka 2020. do dana uplate te da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama.“ U presudi Visokog upravnog suda RH Us-3929/2011 od dana 3. srpnja 2013. navedeno je: "Pobijanim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija RH, Financijske policije, postaje Zagreb KLASA: UP/l-470-05/09-03/13; URBROJ: 513-19- 02-01-10-45 od 18. listopada 2010. kojim je u ponovnom postupku tužitelju utvrđen : manje obračunani porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007. godine u iznosu od 4.310.167,29 kn i kamata zbog nepravodobne uplate poreza obračunana do dana sastavljanja dopunskog zapisnika 18. listopada 2010. u iznosu od 1.636.822, 73 kn te manje obračunani porez na dobit za razdoblje od 01. siječnja 2007 do 31. prosinca 2007. u iznosu od 161.832,02 kn i Kamata zbog nepravodobne uplate poreza obračunana do dana sastavljanja dopunskog zapisnika 18. listopada 2010. u iznosu od 55.885,81 kn te mu je naloženo da uplati navedeni porez i kamate na propisane račune Državnog proračuna i da obračuna i uplati daljnje kamate na porez na dodanu vrijednost i porez na dobit do sastavljanja dopunskog zapisnika do dana uplate". Presudom Upravnog suda u Zagrebu posl. broj Usl-74/15 od 22. ožujka 2018. godine poništeno je rješenje Ministarstva financija Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/ll-215- 01/14-01/20; URBROJ 513-04/14-2 od 21. studenog 2014.; Ministarstva financija Republike Hrvatske — Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/l-215-02/13- 01/23, URBROJ 513-07-01-14-10 od 29. travnja 2014. Rješenjem KLASA: UP/ll-215- 01/14-01/20; URBROJ 513-04/14-2 od 21. studenog 2014. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija RH-Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/l-215-02/13-01/23; URBROJ 513-07-01-14-10 od 29.04.2014.; Rješenjem KLASA: UP/l-215-02/13-01/23; URBROJ 513-07-01-14-10 od 29.04.2014. tužitelju je utvrđen: manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 03.02.2007. do 31.12.2007. u ukupnom iznosu od 7.621.352,16 kn sa kamatama zbog nepravodobno plaćenog poreza do dana 8. veljače 2014. godine u ukupno iznosu od 5.815.327,33 kn; Manje uplaćeni porez na dodanu vrijednost za 2008. godinu u ukupnom iznosu od 9.797.507,28 kn s kamatama zbog nepravodobno plaćenog poreza do dana 28. veljače 2014. godine u ukupnom iznosu od 6.106.665,48 kn, manje obračunati porez na dobit za 2007. u ukupnom iznosu od 161.832,02 kn s kamatama zbog nepravodobno plaćenog poreza do dana 28. veljače 2014. godine u ukupnom iznosu od 123.482,82 kn te mu je naloženo na za to propisane uplatne račune uplati naprijed navedene obveze sa kamatama kao i obračunati i uplatiti pripadajuće kamate do dana uplate navedenih poreznih obveza kao i da izvrši odgovarajuća knjiženja u svojim poslovnim knjigama. Presudom Visokog upravnog suda RH posl. broj Usž-3125/18 od 18. listopada 2018. godine odbijena je žalba tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu posl. broj Usl-74/15-19 od 22. ožujka 2018. godine. Nakon te presude MF, Porezna uprava, PU Zagreb, Služba za suzbijanje poreznih prijava je donijela storno izvješće Klasa: UP/I-215-02/13-01/23, Ur. broj: 513-07-01-19-35 od 15.03.2019. kojim je storniran PDV za 2007. i 2008. godinu, kao i Porez na dobit za 2007. godinu. Nad tužiteljem je dana 14.06.2012. godine otvoren stečajni postupak. Dakle, predmetna zapljena i ustezanje novčanih sredstava sa računa podnositelja zahtjeva u iznosu od 514.821,00 kn poduzeta je prije otvaranja stečajnog postupka, a sama činjenica pokretanja ovršnog postupka dovela je do blokade računa i otvaranja stečajnog postupka nad podnositeljem zahtjeva. RH, Ministarstvo financija, PU Zagreb je prijavila u stečajnom postupku tražbinu u ukupnom iznosu od 22.235.591,69 kn, dok joj je priznata tražbina u iznosu od 1.129.454,82 kn, a osporen je iznos od 21.106.136,87 kn. Osporeni iznos tražbine se upravo odnosi na poništena porezna rješenja u navedenim upravnim sporovima, a iz kojeg razloga je i donijeto storno izvješće od strane MF, PU od 15.03.2019. Sukladno čl. 22. st. 2. Općeg poreznog zakona podnositelj zahtjeva ima pravo na povrat poreza naplaćenog bez pravne osnove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a što je porezno tijelo dužno ispuniti temeljem čl. 127. st. 5. istog Zakona. MF, Porezna uprava je pokušavala izvršiti prijeboj prijavljenog potraživanja sa predmetnim iznosom neosnovano ustegnutog poreza što nije zakonito, obzirom da sukladno čl. 129. st. 4. Općeg poreznog zakona u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poreznim dužnikom porezno tijelo može prebijati jedino nesporne tražbine poreznog tijela i poreznog dužnika koje su dospjele do otvaranja stečajnog postupka, što ovdje nije slučaj. Iz Uvida u stanje računa poreznog obveznika od 07.12.2013. godine vidljivo je da su ustegnuća po računu tužitelja vršena po osnovi navodnog dugovanja PDV-a, a što je kasnije stornirano izvješćem MF-PU. Dio potraživanja MF-PU koje je priznato u stečajnom postupku u iznosu od 1.129.454,82 kn odnosi se na tražbinu II višeg isplatnog reda s osnova predporeza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, poreza na potrošnju, poreza na tvrtku, posebnog poreza na plaće, mirovine i dr. primitke, doprinose za mirovinsko osiguranje, poreza na promet nekretnina, prisilne naplate državnih sudskih pristojbi, članarina i doprinosa HGK-u, doprinosa za zdravstveno osiguranje i zaštitu zdravlja na radu za osiguranike po osnovi rada. Člankom 103. Stečajnog zakona (»Narodne novine«, br. 44/96., 29/99., 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12) propisano je da pravo na prijeboj mora postojati u vrijeme otvaranja stečaja, što znači da se prijeboj ne može vršiti nakon otvaranja stečajnog postupka, odnosno s tražbinom koja je nastala nakon otvaranja stečajnog postupka. Slijedom navedeno predlaže da se tuženiku naloži da isplati tužitelj iznos od 68.328,49 € zajedno sa zateznim kamatama radi isplate/povrata neosnovano ustegnutog poreza na dodanu vrijednost.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi, osporio je osnov i visinu tužbenog zahtjeva te je naveo da je tužitelju kao obvezniku je dana 28. rujna 2010. Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Dugo Selo izdala Rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke - temeljem ovršne isprave, KLASA: UP/l-415-02/2010- 001/466, URBROJ: 513-007- 01-07/2010-01 (dalje u tekstu: Rješenje o ovrsi), na ukupan iznos od 12.983.059,71 kn/1.723.148,14 EUR, od čega se 9.452.200,94 kn/1.254.522,65 EUR odnosi na glavnicu, a 3.530.858,77 kn/468.625,49 EUR se odnosi na kamate. Ovršna isprava na temelju koje su utvrđena dugovanja bila je, između ostaloga, i rješenje Ministarstva financija, Financijske policije, Postaje Zagreb, za 2008., KLASA: UP/l-470-05/09-03/13, UBROJ: 513-19-02-01/10-34 od 01. rujna 2010. (zaduženje obveza utvrđenih u nadzoru Financijske policije). Temeljem navedenog Rješenja o ovrsi u razdoblju od 25. listopada 2010. do 31. prosinca 2010., prisilno je naplaćen dug u ukupnom iznosu od 514.821,00 kn/68.328,49 EUR. Sve uplate evidentirane su na računu 1201 - porez na dodanu vrijednost, s obzirom da je u Rješenju o ovrsi dug po toj osnovi bio naveden prvi u redoslijedu naplate. Predmetnom obvezniku je dana 9. ožujka 2010. Ministarstvo financija, Financijska policija, Postaja Zagreb donijela rješenje KLASA: UP/l-470-05/09-03/13, URBROJ: 513-19-02-01-0-10-24 (dalje u tekstu: rješenje Financijske policije) protiv kojeg je obveznik podnio žalbu. Rješenjem Ministarstva financija, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/ll-470-05/10-01/50, URBROJ: 513-04/10-02 od 16. srpnja 2010. (dalje u tekstu: drugostupanjsko rješenje) djelomično je uvažena žalba i poništeno je prvostupanjsko rješenje u točkama 1.1. i 1.3 izreke te je predmet vraćen na ponovni postupak, a u preostalom dijelu je žalba odbijena. Protiv navedenog rješenja obveznik je pokrenuo upravni spor. Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom Poslovni broj: Us-9776/2010-11 od 26. rujna 2013. poništio je drugostupanjsko rješenje i vratio predmet na ponovni postupak. Nakon drugostupanjskog rješenja, s obzirom na to da je u jednom dijelu žalba obveznika odbijena, Ispostava Dugo Selo evidentira na porezno knjigovodstvenoj kartici obveznika zaduženje prema zaprimljenom Izvješću o novoutvrđenim poreznim obvezama u poslovima nadzora Porezne uprave, Financijske policije, Postaje Zagreb, KLASA: UP/l-470-05/09-03/13, URBROJ: 513-19-02-01/10- 34 od 01. rujna 2010., nakon čega i slijedi Rješenje o ovrsi. Dana 14. lipnja 2012. nad dužnikom je otvoren stečajni postupak. Vjerovnik Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb prijavilo je potraživanje u ukupnom iznosu od 22.335.591,69 kn/2.964.442,46 EUR, od čega se 14.156.787,09 kn/1.878.928,54 EUR odnosi na glavnicu, a 8.178.804,60 kn/1.085.513,92 EUR na kamatu. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj 72 St-1263/11 od 23. srpnja 2012., Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb priznata je tražbina II. višeg isplatnog reda u iznosu od 1.129.454,82 kn/149.904,42 EUR, dok je tražbina II. višeg isplatnog reda s osnove poreza na dodanu vrijednost za 2007. i 2008. u iznosu od 21.106.136,87 kn/2.801.265,76 EUR osporena, s obzirom na to da su se u vezi navedenog potraživanja vodila dva upravna spora pred Upravnim sudom. Tužitelj se u tužbi poziva na članak 22. stavak 2. Općeg poreznog zakona temeljem kojega da ima pravo na povrat poreza naplaćenog bez pravne osnove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a što je porezno tijelo dužno ispuniti temeljem članka 127. stavka 5. istog Zakona. Nadalje, tužitelj navodi kako je Ministarstvo financija, Porezna uprava pokušavala izvršiti prijeboj prijavljenog potraživanja s predmetnim iznosom neosnovano ustegnutog poreza što nije zakonito, obzirom da sukladno čl. 129. st. 4 . Općeg poreznog zakona u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poreznim dužnikom porezno tijelo može prebijati jedino nesporne tražbine poreznog tijela i poreznog dužnika koje su dospjele do dana otvaranja stečajnog postupka, što, smatra, ovdje nije slučaj. Člankom 129., stavak 3. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22, dalje u tekstu: OPZ) propisano je da će se poreznom dužniku koji ima dospjelu tražbinu prema državnom proračunu, a istodobno ima evidentirane obveze na ime poreznog duga, iznos tražbine do iznosa duga obustaviti radi prijeboja s poreznim dugom. U trenutku otvaranja stečaja, koji je nastupio za vrijeme trajanja upravnog spora protiv drugostupanjskog rješenja, Ministarstvo financija, Porezna uprava, nesporno potražuje od dužnika ovdje tužitelja iznos 1.129.454,82 kn/149.904,42 EUR. Navedeni iznos predstavlja razliku između ukupnog zaduženja izvršenog od strane poreznog obveznika i izvršenih uplata do dana otvaranja stečaja. Dakle, i uplate koje su predmet ovog Zahtjeva za mirno rješenje spora su uzete u obzir prilikom prijave tražbine Porezne uprave u stečajnom postupku, što obveznik u postupku utvrđivanja tražbine nije pobijao. Navedeno znači da je već u tom trenutku Porezna uprava postupila u skladu sa člankom 127. stavak 6. OPZ-a, unatoč tome što je pravna osnova iz Rješenja o ovrsi još uvijek na snazi jer presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-9776/2010-11 od 26. rujna 2013., kojom je zapravo utvrđen porez plaćen bez pravne osnove, još nije bila donesena. Stoga je porezno tijelo u trenutku otvaranja stečaja postupilo u potpunosti u skladu sa člankom 103. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12). Podredno, člankom 108. stavkom 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22) propisano je, između ostaloga, da pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Nadalje, stavkom 5. istog članka propisano je da zastara prava na povrat poreza, kamata i % troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat te stavkom 6. da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče. Visoki upravni sud je rješenje (Ministarstva financija, Financijske policije, Postaje Zagreb, KLASA: UP/l-470-05/09- 03/13, URBROJ: 513-19-02-01- 0¬10-24 od 9. ožujka 2010. te po žalbi i rješenja Ministarstva financija, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/ll-470- 05/10-01/50, URBROJ: 513-04/10-02 od 16. srpnja 2010.), na kojem se najvećim dijelom temelji Rješenje o ovrsi, poništio 2013. (presuda poslovni broj Us-9776/2010-11 od 26. rujna 2013.). Uzimajući u obzir naprijed citirane odredbe Općeg poreznog zakona, zastara eventualnog prava na povrat nastupila je 1. siječnja 2020. Tužitelj navodi da je sama činjenica pokretanja ovršnog postupka od strane Porezne uprave dovela do blokade računa i otvaranja stečajnog postupka nad podnositeljem, što nije osnovano, s obzirom na to da je tužitelju žiro-račun bio blokiran od strane drugih vjerovnika i prije donošenja rješenja Financijske policije, a nastavno na to i Rješenja o ovrsi. Blokade žiro-računa od strane drugih vjerovnika narasle su do 9.576.681,57 kn, što je stvarno i dovelo do stečaja. U daljnjem tijeku postupka tuženik je učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je iznos od 68.328,49 € naplaćen prisilnim putem temeljem rješenja o ovrsi.
3. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo kako se utuženo potraživanje odnosi na povrat krivo obračunatog poreza koji je naplaćen prisilno od tužitelja. Nadalje, da je prigovor zastare neosnovan jer da je zastara prekinuta obzirom da se upravni postupci i sporovi vode u kontinuitetu pa je zahtjev za mirnim rješenjem spora kojim je prekinuta zasta podnesen u zastarnom roku od 6 godina kako je propisan Općim poreznim zakonom.
4. Tužitelj tužbenim zahtjevom u ovom predmetu traži isplatu iznosa od 68.328,49 € s kamatama na ime iznosa koji je prema tužiteljevim tvrdnjama bez osnove tužitelju prisilno naplaćen na temelju rješenja tuženika Klasa: UP/I-415- 02/2010-001/00466, Ur.br. 513-007-01-07/2010-01 od 28.09.2010., a odnosi se na neosnovanu naplatu poreza na dodanu vrijednost (PDV) za 2008., 2009. i 2010. godinu (što je razvidno iz predmetnog rješenja).
5. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari traži povrat poreza plaćenog bez osnove u kojem slučaju se primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08; dalje: OPZ), a koji je bio na snazi u vrijeme kad je tužitelju ustegnut utuženi iznos (vremenski period od 25.10. do 31.12.2010.).
6. Prema odredbi članka 2. stavka 1. OPZ-a javna davanja u smislu ovog Zakona jesu porezi i druga javna davanja. Drugim javnim davanjima smatraju se trošarine, carine, pristojbe, doprinosi, naknade za koncesije, novčane kazne za porezne prekršaje i sva davanja čije je utvrđivanje i/ili naplata i/ili nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela (članak 2. stavak 3. OPZ-a).Odredbe OPA-a propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju se i na druga javna davanja (u daljnjem tekstu: porezi) propisana ovim zakonom, ako ovim Zakonom ili posebnim propisima nije uređeno drugačije (članak 2. stavak 8. OPZ-a).
7. Odredbom članka 113. stavka 5. OPZ-a propisano je da je povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama porezno tijelo dužno vratiti osobi koja ga je platila odnosno osobi kojoj je pravo na povrat poreza ustupljeno. Nadalje, odredba članak 4. Općeg poreznog zakona propisuje da se na postupanje poreznih tijela primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku.
8. Stoga je prema shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju za odlučivanje o pravima i obvezama u postupku povrata neosnovano plaćenog nadležno porezno upravno tijelo, a ne sud.
9. Ovako pravno shvaćanje već je prihvaćeno i u sudskoj praksi pa tako zaključak sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2018., odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 353/2018-3 od 12. prosinca 2018., Rev- 653/22, odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 5639/21, Pž-5129/21, Pž-4616/2024. Međutim, ovaj sud je cijenio i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj U-IV-7939/14 od 20. listopada 2015. da se o povratu komunalnih doprinosa odlučuje u upravnom postupku. Navedeno imajući u vidu da je odredbom čl. 81. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 99/99, 29/02 i 49/02) propisana nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske rješavati sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti.
10. Odredbom članka 16. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP) propisano je da kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neko drugo domaće tijelo, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.
11. Kako za rješavanje ovog spora nije predviđena nadležnost suda, nego upravni postupak, primjenom odredbe čl. 16. st. 2. ZPP -a valjalo se oglasiti nenadležni, ukinuti provedene radnje i odbaciti tužbu pa je sud odlučio kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 27. kolovoza 2025. godine
S u d a c:
mr. sc. Maja Josipović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
1. punom. tužitelja
2. ŽDO Zagreb
