Poslovni broj: Usž-1071/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Sedlić d.o.o., Zagreb, Bukovačka cesta 265, OIB: 31937776003, zastupan po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, CŠG, CŠ, [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 1868316487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3246/2023-12 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3246/2023-12 od 23. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-471-02/22-01/241, urbroj: 513-04- 22-2 od 3. studenog 2022., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. Ističe da nije bilo uvjeta za vođenje postupka poreznog nadzora nakon 2. studenog 2021. jer je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj: St-3261/2021 od 2. studenog 2021. nad društvom Sedlić d.o.o. Zagreb otvoren predstečajni postupak te su vjerovnici bili dužni prijaviti svoja potraživanja u postupku predstečajne nagodbe. Tužitelj je upravo zbog toga i predlagao prekid postupka pa je tuženik svojim rješenjem od 18. kolovoza 2022. poništio prvostupanjsko rješenje Ureda za velike porezne obveznike Ministarstva financija od 30. ožujka 2022. i predmet vratio na ponovni postupak s uputom kako Opći porezni zakon upućuje na primjenu zakona kojim se određuje stečajni postupak te kako u konkretnom slučaju postupak treba prekinuti. Unatoč tome, tužitelj je po punomoćniku primio drugo drugostupanjsko rješenje Ureda za velike porezne obveznike kojim se odbija prijedlog za prekidom postupka uz obrazloženje da je postupak utvrđivanja činjenica završen donošenjem zapisnika 29. ožujka 2022. te stoga prekid postupka ne bi imao smisla budući su već utvrđene činjenice. Tužitelj naglašava da je upravni postupak morao biti prekinut temeljem odredbe članka 68. stavak 1. i 2. tada važećeg Stečajnog zakona („Narodne novine“ 71/15. i 104/17.) temeljem koje odredbe se upravni postupci u tijeku prekidaju danom otvaranja predstečajnog postupka, dakle s danom 2. studenog 2021. Slijedom iznijetog, tužitelj predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu poništi i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da sam riješi predmet te pobijanu presudu preinači i tužbenom zahtjevu udovolji u cijelosti uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni trošak.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. To stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 49. stavka 3. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene i javne rasprave čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i za razmatranje svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 114. stavak 3. ZUS-a te obzirom na utvrđeno činjenično stanje kao i primjenu materijalnog prava pravilno našao da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
6. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi kako je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 31. kolovoza 2021. i poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. o čemu je sastavljen zapisnik od 29. ožujka 2022. Temeljem provedenog poreznog nadzora tužitelju su rješenjem Klasa: UP/I-471-02/21- 01/59, Urbroj: 513-07-23-03/22-59 od 10. svibnja 2022. godine utvrđene dodatne obveze poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit sve u iznosima kako je navedeno u izreci tog rješenja.
7. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj: St-3261/2021 od 2. studenog 2021. nad tužiteljem otvoren predstečajni postupak. U tijeku poreznog nadzora podneskom od 18. ožujka 2022. tužitelj je predložio prekid postupka poreznog nadzora koji provodi prvostupanjsko tijelo, o čemu je riješeno prvostupanjskim rješenjem od 30. ožujka 2022., kojim je odbijen njegov prijedlog, a povodom žalbe doneseno je drugostupanjsko rješenje Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 18. kolovoza 2022. kojim je poništeno predmetno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak.
8. U nastavnom postupku, rješenjem Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, klasa: UP/I-471-02/21-01/59, urbroj: 513-07-23-03/22-64 od 8. rujna 2022. odbijen je prijedlog tužitelja kojim se traži prekid postupka. Također odbijena je žalba izjavljena na predmetno rješenje rješenjem tuženika klasa: UP/II-471-02/22-01/363, urbroj: 513-04-22-2 od 3. studenog 2022. Predmetno rješenje ocijenio je zakonitim presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-297/2023-4 od 5. rujna 2023. uz obrazloženje da se radi o tražbini koja nije nastala do otvaranja predstečajnog postupka slijedom čega nije niti mogla biti prijavljena i utvrđena u predstečajnom postupku.
9. Sukladno članku 68. stavak 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ 73/15., 104/17.) važećeg u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka propisano je da od dana otvaranja predstečajnoga postupka do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja protiv dužnika. Postupci iz stavka 1. ovoga članka koji su u tijeku prekidaju se danom otvaranja predstečajnoga postupka (stavak 2.). Prekinuti postupci iz stavka 2. ovoga članka nastavit će se na prijedlog vjerovnika:
- nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma - u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene
- nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnoga postupka (stavak 3.). Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na postupke na koje predstečajni postupak ne utječe, kao ni na postupke radi ostvarenja tražbina koje su nastale nakon otvaranja predstečajnoga postupka (stavak 4.).
10. Porezno rješenje kojim su tužitelju utvrđene porezne obveze doneseno je 10. svibnja 2022., te se stoga u konkretnom slučaju radi o tražbini Porezne uprave koja nije nastala prije otvaranja predstečajnog postupka nad tužiteljem, pa se sukladno članku 68. stavak 4. Stečajnog zakona odredbe stavka 1. i 2. ne primjenjuju na predmetni postupak poreznog nadzora u kojem je tražbina nastala nakon otvaranja predstečajnog postupka. Predmetni stav zauzet je u presudi Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-3441/2023-2 od 22. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda poslovni broj: Us I-297/2023-4 od 5. rujna 2023.
11. Sukladno svemu navedenom, pitanje valjanosti prekida postupka poreznog nadzora riješeno je u odvojenom postupku donošenjem rješenja tuženika od 3. studenog 2022., a koje je u sudskoj kontroli ocjenjeno zakonitom, pa nije osnovan žalbeni prigovor da je trebalo postupak prekinuti imajući u vidu činjenicu otvaranja predstečajnog postupka. Naglašava se da prije dovršetka poreznog nadzora porezno tijelo još nema tražbinu koju bi moglo prijaviti u predstečajnom postupku jer se odlučne činjenice utvrđuju zapisnikom na temelju kojeg se donosi porezno rješenje. Tek po okončanju poreznog nadzora i donošenju poreznog rješenja porezno tijelo ima tražbinu koju može prijaviti u predstečajnom postupku bez obzira na to što se tražbina odnosi na neko prethodno porezno razdoblje.
12. Sukladno svemu navedenom, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
13. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti ovaj Sud utvrđuje postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a. Obzirom da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana valjano je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu 27. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
