Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6977/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika BE, kojeg brani Hrvoje Krišto, odvjetnik iz Splita, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16), rješavajući o žalbi okrivljenika BE, podnesenoj po branitelju protiv rješenja Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 11. lipnja 2025. godine, broj: P-126/2019, Klasa: 413-01/19-26/636, Urbroj: 513-02-8002/73-25-53, na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika BE i potvrđuje se pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem okrivljeniku BE djelomično je prihvaćen zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka vezano za zastupanje po branitelju Hrvoju Krišti, odvjetniku iz Splita u ukupnom iznosu od 6.720,44 eura (šesttisućasedamstodvadeset eura i četrdesetčetiri centa), a koji obuhvaćaju nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika, koja nagrada je uvećana za porez na dodanu vrijednost.

2. Istim rješenjem okrivljenik je odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 50.260,73 eura.

3. Protiv odbijajućeg dijela tog rješenja okrivljenik je putem branitelja podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja vezano za odluku o troškovima postupka, navodeći u bitnom da je u Zapisniku o očevidu Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, GCU Karasovići, RGP Zaton Doli, Klasa: 471-01/19-16/497, Urbroj: 513-02-8077/65-19-1 od 25. veljače 2019. navedeno da većina satova ima etikete sa iskazanom cijenom i bar kodom, a što ne odgovara vrijednosti po prikazanom pro-forma računu, te da je provjerom satova na internetskim stranicama brendova utvrđeno da cijene s bar kodom koje su na satovima odgovaraju cijenama na tim stranicama, pa da se radi o ukupno 300.000,00 eura vrijednosti robe. U žalbi ističe da su ovlašteni carinski službenici utvrdili broj, vrstu i cijenu oduzetih satova a povodom toga da su sastavili predmetni Zapisnik o očevidu, Potvrdu o privremenom oduzimanju robe od 25. veljače 2019. i prekršajni nalog od 25. veljače 2019. koji je utemeljen na predmetnom Zapisniku o očevidu i Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta. Dodaje da smatra da je odlučna činjenica za primjenu Tbr. 7.1. Odvjetničke tarife u konkretnom predmetu upravo vrijednost oduzetih predmeta utvrđena u iznosu od 300.000,00 eura, koja je navedena u zapisniku o očevidu od 25. veljače 2019., a koji zapisnik je proveden kao dokaz i tijekom redovnog prekršajnog postupka. Slijedom istaknutog smatra da je i prilikom odlučivanja o troškovima postupka trebalo uzeti mjerodavnim taj Zapisnik o očevidu a ne proizvoljno uzeti sada vrijednost satova prema pro-forma računu kao odlučnu činjenicu za primjenu Tbr.7.1. Odvjetničke tarife. Predlaže da mu se drugostupanjskom odlukom dosudi u cijelosti zatraženi trošak ili podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje uz ocjenu navoda žalbe, u smislu članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i točno utvrdilo činjenično stanje vezano uz svoju odluku o troškovima obrane okrivljenika, te da nije pogrešno primijenilo materijalno pravo na štetu okrivljenika, kako to pogrešno ističe okrivljenik u svojoj žalbi.

7. Vezano za žalbene navode okrivljenika da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak neosnovano nije kao polazišnu osnovu za primjenu Tbr. 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika uzelo vrijednost privremeno oduzete robe od 300.000,00 eura što je konstatirano Zapisnikom o obavljenom očevidu Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, GCU Karasovići, RGP Zaton Doli, Klasa: 471-01/19-16/497, Urbroj: 513-02-8077/65-19-1 od 25. veljače 2019., već da je neosnovano za primjenu Tbr. 7. točke 1. Tarife uzeta vrijednost privremeno oduzete robe od 13.505,00 eura, koja proizlazi iz pro-forma računa, ovaj sud ističe da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno uzelo kao polazišnu osnovicu za primjenu Tbr. 7. točke 1. Tarife upravo vrijednost privremeno oduzetih satova po pro-forma računu broj 192022 od 23. veljače 2019., konkretno iznos od 13.505,00 eura. Ovaj sud smatra da kako se okrivljeniku BE u ovom prekršajnom postupku stavljalo na teret počinjenje prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije počinjenog time da kritične zgode nije podnio carinsku deklaraciju prilikom ulaska u carinsko područje Unije za robu komercijalne naravi, konkretno za 358 komada ručnih satova raznih robnih marki, to je, po mišljenju ovog suda, opravdano uzeti vrijednost tih satova po pro-forma računu kojeg je izdao upravo proizvođač i vlasnik predmetnih satova SE i na kojem je, prema vlastitim navodima, naznačio njihovu veleprodajnu cijenu. Dakle, kako se okrivljeniku ne stavlja na teret primjerice da bi s predmetnom robom koja nije puštena od strane carinskog tijela raspolagao kao da je puštena od strane carinskog tijela, a što bi uključivalo i eventualnu prodaju po maloprodajnim cijenama koje su bile naznačene od proizvođača predmetnih satova na svakom satu, to se konkretno djelo iscrpljuje u cijelosti kroz nepodnošenje carinske deklaracije za robu komercijalne prirode prilikom ulaska u carinsko područje Unije, pa je radnja carinskih službenika kojom su utvrđivali maloprodajnu vrijednost satova preko internetskih stranica tih robnih marki, a koje su se podudarale sa naznačenim cijenama na pojedinim satovima, pri čemu su izračunali da je vrijednost predmetne robe 300.000,00 eura, samo pokazatelj koliko bi se eventualno u maloprodaji mogla postići cijena za te satove, ukoliko bi isti bili prodani po naznačenim cijenama. Međutim, taj iznos od 300.000,00 eura niti tužitelj nije uveo svoj u optužni akt (prekršajni nalog), niti je iz Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta vidljiva vrijednost privremeno oduzetih satova, a uz to iz odluka o prekršaju koje su višekratno ukidane u žalbenom postupku od strane Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske nije vidljivo da bi kazna okrivljeniku bila odmjeravana razmjerno vrijednosti privremeno oduzetih predmeta od 300.000,00 eura. Stoga činjenica da je u Zapisnik o obavljenom očevidu od 25. veljače 2019. uneseno da je provjerom na internetskim stranicama brendova utvrđena cijena tih satova od 300.000,00 eura, ne znači da je takva činjenica utvrđivana i u postupku, obzirom da to niti ne proizlazi iz sadržaja spisa, a uz to ovaj sud primjećuje da bi se radilo i o nezakonitom dokazu obzirom da isti sadrži izjavu osumnjičenika danu bez prethodnih upozorenja za okrivljenika u smislu članka 158. stavka 6. Prekršajnog zakona, te izjavu potencijalnog svjedoka, proizvođača i vlasnika satova SE, koji isto tako prethodno nije upozoren na svoja prava i obveze u smislu relevantnih odredbi Zakona o kaznenom postupku. Stoga da je tijekom prekršajnog postupka pravomoćno i utvrđena krivnja okrivljenika, odluka o tome se ne bi mogla temeljiti na tom nezakonitom dokazu, koji jedini i spominje iznos od 300.000,00 eura kao vrijednost privremeno oduzete robe. Ovako kako je u konačnici protiv okrivljenika prekršajni postupak obustavljen zbog toga što je nastupila zastara prekršajnog progona, te su okrivljeniku uz nazočnost proizvođača i vlasnika predmetnih satova, privremeno oduzeti satovi i vraćeni, to ovaj sud imajući u vidu i sve naprijed navedeno smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno utvrdilo činjenično stanje vezano za odluku o troškovima obrane okrivljenika, konkretno primjenu Tbr. 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te je donijelo pravilnu odluku o troškovima obrane okrivljenika, koju je i obrazložilo na jasan i dostatan način, a navedene razloge o odlučnim činjenicama u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v. r.

Mladen Genc, v.r.

Rješenje se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnom carinskom uredu Split, Carinskoj upravi, Ministarstvu financija Republike Hrvatske, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i branitelja.