Poslovni broj: Usž-2477/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Josipu Jeliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, A. Cesarca 28, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 1127/2022-32 od 12. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1127/2022-32 od 12. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1127/2022-32 od 12. lipnja 2024. poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II 141-02/22- 01/03305136569, URBROJ: 341-99-05/3-22-1810 od 29. kolovoza 2022. (točka I. izreke) i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, KLASA: UP/I 141-02/21-01/03305136569, URBROJ: 341-16- 05/3-21-23882 od 3. ožujka 2022. te se predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (točka II. izreke). Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 5.500,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.
2. Tuženik pobija zakonitost točke III. izreke presude zbog pogrešne primjene prava. Citirajući članak 79. Zakona o upravnom sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21.; dalje: ZUS), smatra da zastupanje tužitelja na raspravama održanim dana 26. travnja 2023. i 13. ožujka 2024. nije opravdan trošak jer punomoćnik tužitelja nije naveo ništa novo, odnosno ništa što bi bilo od utjecaja na rješavanje ovog predmeta. Ističe da je prvostupanjski sud prilikom određivanja visine troška za radnje koje su poduzete prije 25. studenog 2023. pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/2023; dalje: Tarifa 138/23) jer je ista stupila na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, dakle 25. studenoga 2023. te se ne može primijeniti za određivanje vrijednosti za one radnje tužitelja koje su nastale prije nego što je stupila na snagu. Navodi da Tarifa 138/23 nije zakon, da ona kao takva ne može imati povratno djelovanje pa stoga smatra da sud može priznati troškove prema Tarifi 138/23 samo za radnje poduzete u upravnom sporu nakon 25. studenoga 2023., dok za sve one radnje poduzete do 25. studenog 2023. sud treba primijeniti ranije važeću Tarifu. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu točku III. izreke presude i odlučiti o troškovima spora na temelju članka 79. ZUS-a i prema Tarifi važećoj u trenutku kada su radnje u upravnom sporu poduzete.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da je žalba tuženika neosnovana. Smatra da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o troškovima ispravno primijenio Tarifu 138/23 koja je bila na snazi u trenutku donošenja odluke o troškovima upravnog spora. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavano rješenje i postupak koji mu je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 79. stavkom 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se točka III. izreke presude pobija.
6. Člankom 79. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 4. istog članka propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
7. S obzirom na to da je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela i predmet vratio prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak, tužitelj je uspio u upravnom sporu te stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavka 1. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe i trošak zastupanja na raspravi od 26. travnja 2023., 13. ožujka 2024. i 5. lipnja 2024., sukladno Tbr. 27. točki 1. alineji 2., Tbr. 46. i Tbr. 54., u vezi s Tbr. 52. stavak 3. Tarife 138/23. u iznosu od 5.000,00 eura. Također je tužitelju dosudio i trošak vještačenja stalne sudske vještakinje za psihijatriju u iznosu od 500,00 eura, odnosno tužitelju je priznato pravo na naknadu troška u ukupnom iznosu od 5.500,00 eura.
8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je osnovano priznao tužitelju trošak zastupanja na ročištima za raspravu od 26. travnja 2023. i 13. ožujka 2024. i to iz razloga što je rasprava održana 26. travnja 2023. bila prva rasprava u prvostupanjskom upravnom sporu te je održavanjem iste omogućeno strankama da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava održana 13. ožujka 2024. provedena je radi saslušanja sudske vještakinje u svrhu otklanjanja prigovora tuženika iz podneska od 19. prosinca 2023. Okolnost što je to ročište odgođeno na prijedlog sudske vještakinje radi izrade dopunskog nalaza i mišljenja, ne utječe na opravdanost troška za pristup opunomoćenika tužitelja na isto.
9. U odnosu na primjenu Tarife 138/23 ovaj Sud ističe da je Tbr. 52. stavka 3. iste Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
10. Točkom II. izreke ovosudne presude, poslovni broj: Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025. odbijen je zahtjev za ocjenu zakonitosti Tbr. 52. stavka 3. Tarife 138/2023. U obrazloženju iste se u bitnome navodi da je navedena odredba prijelazne naravi, što znači da sama po sebi ne može imati povratno djelovanje koje zabranjuje članak 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). Odredba je usmjerena sudu odnosno drugom tijelu koje odlučuje o troškovima zastupanja, dakle prije donošenja te odluke ni jedna stranka nije stekla neko pravo niti joj je naređena bilo kakva obveza, u kojem kontekstu bi se uopće moglo govoriti o povratnom djelovanju. Stranke u trenutku upuštanja u postupak, odnosno u tijeku postupka ne mogu sa sigurnošću predvidjeti ishod postupka niti znati koje će troškove sud odnosno drugo tijelo priznati kao opravdane. Prema tome, predvidljivost troškova postupka prilikom pokretanja postupka, odnosno u tijeku postupka (koji će eventualno biti dosuđeni na kraju postupka) ne može se smatrati legitimnim očekivanjem (pa da bi se eventualno moglo govoriti o kvazi-retroaktivnom djelovanju sporne odredbe).
11. Budući da je o troškovima upravnog spora odlučeno 12. lipnja 2024., dakle nakon što je stupila na snagu Tarifa 138/23, pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o nagradi troškova zastupanja primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, odnosno odredbe Tarife 138/23.
12. Slijedom svega navedenog, nema osnove osporeno rješenje prvostupanjskog suda ocijeniti nezakonitom.
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. odbiti žalbu tuženika i odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
