Poslovni broj: Usž-2972/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EMBER KAMIN d.o.o. Velika, Industrijska ulica 7, OIB: 23883882865, zastupanog po zakonskom zastupniku BZ, direktoru, kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Miličević, odvjetnik iz Požege, Sv. Florijana 8/II, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske (prije Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske), Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 19370100881, radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1000/2023-17 od 24. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1000/2023-17 od 24. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/I- 442-01/23-01/237, URBROJ: 517-14-2-1-23-3 od 28. travnja 2023. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak (točka I. izreke). Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.
2. Tuženik žalbom osporava točku II. izreke presude prvostupanjskog suda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.; dalje: Tarifa 138/23) i odredio trošak tužitelju po toj Tarifi za sastav tužbe koja je poduzeta prije nego li je ista stupila na snagu. Navodi da je Tarifa 138/23 stupila na snagu 25. studenoga 2023. dok je tužba u ovom sporu podnesena u lipnju 2023. kada je na snazi bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.; dalje: Tarifa/22), kojom je za predmetni trošak propisana naknada u iznosu od 621,88 eura, a ne iznos od 1.250,00 eura kako je to odlučio prvostupanjski sud. Smatra da Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika nije zakon te ista ne može imati povratno djelovanje. Predlaže poništiti točku II. izreke prvostupanjske presude i otkloniti nedostatke.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu smatra da je pogrešan stav tuženika da je trebalo primijeniti Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja radnje, odnosno do 24. studenoga 2023. jer je isti suprotan važećim propisima. Citirajući Tbr. 52., stavak 3. Tarife 138/23., ističe da je prvostupanjski sud je pravilno primijenio Tarifu 138/23. Dalje navodi da nije riječ o povratnom djelovanju, već o primjeni aktualno važećeg propisa u trenutku donošenja odluke, a što je u skladu s člankom 18. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21.) kojim je propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno tarifi koja je na snazi u trenutku donošenja odluke. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu točku II. izreke presude prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se točka II. izreke presude pobija.
6. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
7. S obzirom na to da je točkom I. izreke presude poništeno rješenje tuženika i predmet mu vraćen na ponovni postupak, tužitelj je uspio u upravnom sporu i ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 147. stavaka 1. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu održanom 7. veljače 2024. i 10. srpnja 2024. u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura.
8. U odnosu na određenu visinu troškova, ovaj Sud ističe da je Tbr. 52. stavkom 3. Tarife 138/23. propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje se tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
9. Nadalje, točkom II. izreke ovosudne presude, poslovni broj: Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025. odbijen je zahtjev za ocjenu zakonitosti Tbr. 52. stavka 3. Tarife 138/23. U obrazloženju iste se u bitnome navodi da je navedena odredba prijelazne naravi, što znači da sama po sebi ne može imati povratno djelovanje koje zabranjuje članak 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). Odredba je usmjerena sudu odnosno drugom tijelu koje odlučuje o troškovima zastupanja, dakle prije donošenja te odluke ni jedna stranka nije stekla neko pravo niti joj je naređena bilo kakva obveza, u kojem kontekstu bi se uopće moglo govoriti o povratnom djelovanju. Stranke u trenutku upuštanja u postupak, odnosno u tijeku postupka ne mogu sa sigurnošću predvidjeti ishod postupka niti znati koje će troškove sud odnosno drugo tijelo priznati kao opravdane. Prema tome, predvidljivost troškova postupka prilikom pokretanja postupka, odnosno u tijeku postupka (koji će eventualno biti dosuđeni na kraju postupka) ne može se smatrati legitimnim očekivanjem (pa da bi se eventualno moglo govoriti o kvazi-retroaktivnom djelovanju sporne odredbe).
10. Budući da je o troškovima upravnog spora odlučeno 24. srpnja 2024., dakle nakon što je stupila na snagu Tarifa 138/23, pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o nagradi troškova zastupanja primijenio tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, odnosno odredbe Tarife 138/23.
11. Slijedom svega navedenog, nema osnove osporeno rješenje prvostupanjskog suda ocijeniti nezakonitom.
12. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1., u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
