REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2724/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periša člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž- 506/2024-2 od 23. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-13205/2019-61 od 6. veljače 2024., na sjednici održanoj 27. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-506/2024-2 od 23. siječnja 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Postoji li pogrešna primjena materijalnog prava ako sud u presudi tvrdi da su nasljednice jednog od ranijih nositelja prava korištenja, koji je sudjelovao u postupku deposedacije, nepoštene posjednice i da im je moralo biti poznato da je u odnosu na predmetne čestice provedena deposedacija, samo zato što su njegove nasljednice?
2. Da li je za poštenje tužitelja i njegovih prednica dovoljno da je iz javnih isprava (uvjerenje o povijesnim promjenama, posjedovnog lista i rješenje o nasljeđivanju), proizlazilo da su predmetne čestice izvanknjižno vlasništvo pravnog prednika prodavateljica, neovisno od činjenice da zk. stanje nije sređeno?
3. Postoji li povreda prava na pošteno suđenje ako sud činjenicu da je došlo do pogreške u postupku deposedacije i pogrešnog identificiranja čestica tumači na teret stanke u postupku?
4. Da li tužitelj može snositi štetne posljedice zbog pogreške u radu upravnih tijela?".
1.2. Tužitelj smatra da je riječ o pitanju u pogledu kojeg odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-725/2022-2 od 11. listopada 2022., Rev-2426/1990-2 od 15. veljače 1991., Rev-943/1981 od 22. rujna 1981.) te odluke Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-60/2021-2 od 3. ožujka 2021.
1.3. Tužitelj ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je je u drugostupanjskom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 - službeni pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanje za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, pravna pitanja postavljena u prijedlogu nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tužitelj u tim pitanjima (posebice 1. i 2.) ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (jesu li nasljednice jednog od ranijih nositelja prava korištenja nepoštene posjednice i je li za poštenje tužitelja i prednica dovoljno utvrđenje iz javnih isprava i sl.) je činjenične naravi i potpuno vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja. Također se ističe da iz razloga pobijane drugostupanjske odluke (kojima je ovaj sud u revizijskom stupnju postupku vezan), proizlazi da je tuženik dokazao da tužitelj nije bio pošteni posjednik. Dakle, nije od značaja pozivanje tužitelja na odluke ovoga suda kao i na odluku županijskog suda jer nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji o kojoj je riječ u konkretnom slučaju.
5. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: EKLJP) i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku, koju tužitelj ističe 3. i 4. pitanjem, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili su na sve odlučne navode te posebno obrazložili zbog čega smatraju da tužitelj nije pošteni posjednik i kojim dokazima je utvrđena ta činjenica. U odnosu na navode tužitelja kojim osporava odluku o deposedaciji ističe se da iz razloga nižestupanjskih odluka proizlazi da tužitelj tijekom postupka nije tvrdio niti dokazao da su njegovi preci pokrenuli postupak za poništenje ili utvrđenje ništavosti navedene odluke. Donesena presuda je dostatno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
6.1. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6.2. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
