Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5241/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe Dom zdravlja Otočac (sada Dom zdravlja Ličko-senjske županije kao pravni sljednik) i odgovorne osobe TB, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), rješavajući o žalbi okrivljenika pravne osobe Dom zdravlja Ličko-senjske županije i odgovorne osobe TB koje brani Željka Peitel, odvjetnica iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu od 7. travnja 2025., broj: Pp-15356/2022, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se neosnovanom žalba okrivljenika pravne osobe Dom zdravlja Ličko-senjske županije i odgovorne osobe TB i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici pravna osoba Dom zdravlja Ličko-senjske županije i odgovorna osoba TB obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka svaki u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, a koji su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu od 7. travnja 2025., broj: Pp-15356/2022, proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba Dom zdravlja Ličko-senjske županije i odgovorna osoba TB zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu i na temelju odredbe članka 38. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), oslobođeni od kazne.

2. Okrivljenici su obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka svaki u iznosu od 40,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga. Žalitelji u bitnom ističu kako su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, koji propisuje kažnjavanje poslodavca i odgovorne osobe alternativno ili ne postoji opravdani razlog za sklapanje uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme ili nije u ugovoru takav razlog naveden. Žalitelji ističu kako su imali objektivan razlog za sklapanje uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme s ĆB budući je radnica ČB otišla u mirovinu koja je obavljala poslove čistačice u Domu zdravlja Otočac, a druge radnice su često bile na bolovanjima, a radilo se o vremenu Covid pandemije pa je bilo nužno prostorije doma zdravlja održavati čistim. Nadalje, žalitelji smatraju da teleološki smisao odredbe članka 12. Zakona o radu nije propisivanje bitnih sastojaka ugovora o radu, već zaštita radnika od zloupotrebe instituta ugovora o radu na određeno vrijeme, te se prema tom takav ugovor može sklopiti samo ako postoji opravdani razlog za njegovo sklapanje, bez obzira je li taj razlog izrijekom upisan u tekst ugovora. Bitni sastojci ugovora o radu propisani su člankom 15. Zakona o radu, a među njima nema obveze navođenja objektivnog razloga za sklapanje ugovora o radu. Stoga žalitelji smatraju kako prekršaj koji im se stavlja na teret nije prekršaj. Podredno ukazuju na članak 19., 20., te 24.a Prekršajnog zakona te smatraju kako je došlo do povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. Također, žalitelji ističu kako prvostupanjski sud nije ocijenio osnovanom, te nije prihvatio obranu da je zakonska odredba dvojbena, već se samo poziva na odredbu članka 12. Zakona o radu pa je tako počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 197. (ispravno članka 195.) stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Činjenično stanje također žalitelji smatraju pogrešno i nepotpuno utvrđenim budući nisu provedeni dokazi koje su predložili, a na okolnost da su imali opravdan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Zbog navedenog, žalitelji predlažu ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ih optužbe, podredno, istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku prvostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7. 9. i 10. Prekršajnog zakona.

6. Utvrđeno je da su neosnovani i proizvoljni navodi žalitelja kada tvrde da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Naime, obrazloženje presude nije manjkavo, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani i obrazloženje je u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, provedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem.

7. Razmatrajući nadalje žalbu okrivljenika i ispitujući presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno pravno označio prekršaj kojeg su počinili okrivljenici. Naime, u provedenom postupku, a na temelju izvedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da su okrivljena pravna osoba kao poslodavac i njena odgovorna osoba u poslovnim prostorijama ustanove, na poslovima čistačice, odnosno poslovima održavanja čistoće u prostorijama Doma zdravlja Otočac koristili rad ĆB iz [adresa], s kojom radnicom su sklopili uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme i to: 1. lipnja 2021., 29. lipnja 2021., 10. kolovoza 2021. i 13. rujna 2021. za iste poslove - poslove čistačice, odnosno poslove održavanja čistoće u prostorijama Doma zdravlja Otočac, a da u istim ugovorima o radu na određeno vrijeme nisu naveli objektivan razlog za njihovo sklapanje. Ovakvim ponašanjem okrivljenici su ostvarili sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu.

8. Sve tvrdnje žalitelja kako navedeno ponašanje ne predstavlja prekršaj, a kojima u cijelosti ponavljaju obranu danu u postupku, nisu osnovane. Člankom 228. stavkom 1. točkom 1. i stavka 2. Zakona o radu propisano je kažnjavanje poslodavca pravne osobe i njene odgovorne osobe ako sklope s radnikom ugovor o radu na određeno vrijeme za koje ne postoji objektivan razlog, odnosno ako u tom ugovoru ili pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ne navede objektivan razlog ili je ugovor o radu sklopljen u trajanju dužem od tri godine (članak 12. stavci 1., 2. i 3.). Dakle, propisane su tri moguće kažnjive situacije, a tužitelj je okrivljenicima stavio na teret samo da u ugovoru o radu na određeno vrijeme nije naveden objektivan razlog. Upravo u Glavi II. Zakona o radu, Zasnivanje radnog odnosa, u člancima 12. i 13. detaljno je propisano pod kojim uvjetima se može sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme, razlozi za njegovo sklapanje, kao i uvjeti rada radnika koji rade na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme. Između ostalog člankom 12. stavkom 3. Zakona o radu propisano je da se „pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti, smatra zamjena privremeno nenazočnog radnika, te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja“. Upravo tom odredbom štiti se radnik od zlouporabe sklapanja uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme. Dakle, neovisno o tome što u članku 15. cit. Zakona gdje je propisano što ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku, odnosno potvrda o sklopljenom ugovoru o radu mora sadržavati, nije navedeno da se mora navesti i objektivni razlog koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, navedeno je propisano člankom 12. stavkom 3. cit. Zakona, a povreda koje materijalne odredbe je kažnjiva člankom 228. stavkom 1. točkom 1. cit. Zakona.

9. Navodi žalitelja kojima pokušavaju opravdati počinjenje prekršaja tvrdnjom da su postupali u krajnjoj nuždi ili pod utjecajem neodoljive sile, ovaj sud nije prihvatio osnovanima. Naime, prema utvrđenom činjeničnom stanju nisu se ostvarili zakonski elementi (članak 19. i 20. Prekršajnog zakona), a koji bi ukazivali na zaključak da je prekršaj počinjen u krajnjoj nuždi ili pod utjecajem neodoljive sile.

10. Napominje se također kako je stupanj krivnje dostatan za počinjenje ovog prekršajnog djela nehaj, a ne namjera. U skladu s odredbom članka 28. Prekršajnog zakona, za odgovornost za prekršaj dovoljan je nehaj, s time da se u skladu s odredbom članka 25. stavka 2. Prekršajnog zakona, iznimno, propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru, a što nije slučaj kod inkriminiranog prekršaja.

11. Nadalje, s obzirom da su postupanjem okrivljenika ostvarena bitna obilježja prekršaja koji im je stavljen na teret, pri čemu se s obzirom na činjenicu da se radi o prekršaju iz područja zaštite prava radnika po mišljenju ovog Suda ne radi o neznatnom stupnju ugrožavanja društvene discipline i društvenih vrijednosti, pa posljedično postoji i potreba da počinitelji budu kažnjeni, te su bez osnove subjektivni navodi okrivljenika koji ističu kako bi se u konkretnom slučaju radilo o beznačajnom djelu.

12. Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjski sud svoje saznanje o djelu okrivljenika zasnovao je na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te je za odluku o krivnji žalitelja dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Kako nije sporno da se radilo o objektivnom razlogu za sklapanje uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, to nije bilo niti potrebe dodatno provoditi dokaze koje su predložili okrivljenici na tu okolnost. Okrivljenici žalbenim navodima nisu ničim doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, a kao što to neosnovano ističu žalitelji.

13. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku prekršaja iz točke 2., ovaj Sud je našao, da je prilikom odlučivanja o prekršajnopravnoj sankciji, za okrivljenike donesena najpovoljnija odluka, s obzirom da su isti oslobođeni od kazne na temelju odredbe članka 38. stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona. Ovdje se napominje kako nije bilo uvjeta za donošenje takve odluke, no kako je izostala žalba tužitelja, to nije bilo uvjeta za preinačenje takve odluke.

14. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

15. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.