Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8183/2024

U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČZ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019. i 84/2021.) odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 30. siječnja 2024., broj: Pp - 2167/2022-21, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. ČZ kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ČZ je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 (trideset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

r i j e š i o  j e

Žalba oštećenog MZ odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 30. siječnja 2024., broj: Pp - 2167/2022-21, okr. ČZ proglašena je krivom, da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinila prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, izrečena novčana kazna 260,00 eura, koju je dužna platiti u roku 180 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura te je odbijen zahtjev tužitelja za izricanjem zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.

2. Protiv te presude okr. ČZ osobno je pravodobno podnijela žalbu, ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

2.1. Žalbu protiv te presude podnio je i oštećeni MZ navodeći da okrivljenica nije kriva.

3. Žalba okr. ČZ nije osnovana, dok žalba oštećenog MZ nije dopuštena.

U odnosu na presudu.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da okrivljenica nije počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret te da je ona žrtva nasilja i zlostavljanja od strane CZ (majke njezinog izvanbračnog partnera) koja sve to izmišlja. Navodi da nije psihički bolesna već da ima problema sa kralježnicom, nogama i rukama te da je potpuno smirena i dobra duša, a da je CZ mentalno retardirana od rođenja. Navodi da se ona i MZ ne tuku, ne svađaju, ne šamaraju i ne vrijeđaju, već sve to da radi CZ pijana i luda.

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5.2. Naime, iz iskaza svjedokinje CZ koji iskaz je pravilno prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim jer je iskazivala objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti u odnosu na odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret nesporno proizlazi da je okrivljenica svojim ponašanjem ostvarila bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji. Osim toga, iskaz svjedokinje CZ u svim dijelovima suglasan je i sa iskazom svjedoka žrtve MZ danog na Zapisnik o ispitivanju svjedoka u Policijskoj postaji Donja Stubica od 22. srpnja 2022. pa je prvostupanjski sud pravilno našao dokazanim da je okrivljenica svojim ponašanjem ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret.

5.3. Žalbenim navodima okrivljenice kojima paušalno ističe da se radi o lažnim optužbama CZ ni na koji način nije dovedena u sumnju vjerodostojnost iskaza ispitane svjedokinje ĐZ, a time niti pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

5.4. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj za koji se tereti.

5.5. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenice pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. U žalbi zbog odluke o novčanoj kazni okrivljenica ističe da ima 200 eura invalidnine te da nema dovoljno za kruh i mlijeko, a time niti za plaćanje takve kazne.

6.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna od 260,00 eura, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, težini i količini sadržaja izgovorenih riječi, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom minimalnom iznosa za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao blažu vrsta kazne, s obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora do 90 dana, a koja novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i količini protupravnog postupanja okrivljenice.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 30,00 eura, predstavlja iznos iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

U odnosu na rješenje.

8. U podnesenoj žalbi protiv presude, oštećeni MZ podnio je žalbu u kojoj ističe da okrivljenica ČZ nije kriva.

9. Žalba nije dopuštena.

10. Naime, odredbom članka 192. stavak 1. 2. i 3. Prekršajnog zakona, propisano je;

„(1) Žalbu protiv prvostupanjske presude mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik.

(2) U korist okrivljenika žalbu mogu podnijeti i njegov bračni i izvanbračni drug, srodnik u uspravnoj liniji, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i udomljenik. Žalbeni rok i u tom slučaju teče prema članku 191. stavku 1. ovog Zakona.

(3) Tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika.“

10.1. Dakle, iz naprijed citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da samo tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika, pa obzirom da je u ovom prekršajnom predmetu tužitelj tijelo državne uprave (Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava krapinsko-zagorska, Grupa za suzbijanje maloljetničke delinkvencije, Policijska postaja Zabok) koje je podnijelo optužni prijedlog, dok podnositelj žalbe žrtva MZ u postupku ima procesni položaj svjedoka, isti nije ovlašten pobijati prvostupanjsku presudu kojom je okr. ČZ proglašena krivom te je žalbu žrtve MZ trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

11. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona (izreka presude) žalba okr. ČZ odbijena je kao neosnovana te na temelju članka 204. stavak 2. točke 1. Prekršajnog zakona (izreka rješenja), žalba žrtve MZ odbačena je kao nedopuštena.

U Zagrebu 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda i Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, žrtvu i tužitelja.