REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3245/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Igora Periše predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Crnogača, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nikolina Crnogaća Grubišić i Ivica Crnogaća u Šibeniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-144/2024-2 od 19. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-39/2022-15 od 15. svibnja 2024., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-144/2024-2 od 19. veljače 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-39/2022-15 od 15. svibnja 2024. pozivajući se na odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.
1.1. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja:
"1. Gubi li radnik pravo na naknadu troškova prijevoza, a koja tražbine predstavlja novčano potraživanje radnika iz radnog odnosa, ako se prethodno nije obratio poslodavcu u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno pravo radnika, odnosno od saznanja za tu povredu?
2. Gubi li radnik (op.a. službenik i namještenik) pravo na naknadu troškova prijevoza, a koja tražbina predstavlja novčano potraživanje radnika iz radnog odnosa, ako ne može kao pješak koristiti rutu kraću od 2 kilometra sa suvremenom pješačkom stazom koja omogućava sigurno kretanje pješaka, između adrese rada i mjesta stanovanja, a koje pravo je propisano odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenika i namještenike, ako se prethodno nije obratio poslodavcu u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno pravo radnika, odnosno od saznanja za tu povredu?".
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za naknadu troškova prijevoza na posao i s posla od mjesta stanovanja tužitelja do mjesta rada za razdoblje od prosinca 2017. do kolovoza 2021., koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 53. st. 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17 – dalje: KU/17).
3.2. Iz spisa proizlazi da je među strankama nesporno da je tuženica, odnosno čelnik tijela sukladno odredbama Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16) i odredbi čl. 63. st. 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 92/05, 149/95m 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13 i 1/15) o tužiteljevom pravu na naknadu troškova prijevoza odlučila Odlukom broj 511-13-01-15-593/2018 od 19. travnja 2019. (dalje: Odluka) kojom je utvrđeno da tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u utuženom razdoblju, da je u uputi o pravnom lijeku u tom rješenju navedeno da tužitelj protiv te Odluke može uložiti zahtjev za zaštitu prava ministru unutarnjih poslova u roku od 15 dana od primitka Odluke putem Službe pravnih, financijskih i tehničkih poslova Policijske uprave te da tužitelj protiv navedene Odluke donesene u upravnom postupku nije podnio redovni pravni lijek, u pobijanoj Odluci nazvan „zahtjev za zaštitu prava“.
3.3. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, vijeće je ocijenilo da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP s obzirom da pobijana drugostupanjska odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama na koje se tužitelj pozvao u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, tužbeni zahtjev u ovom postupku nije odbijen pozivom na odredbu čl. 133. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17), koji je bio u primjeni u vrijeme donošenja pobijane odluke, već zbog razloga jer je o tužiteljevom pravu na prijevoz odlučeno konačnom i pravomoćnom Odlukom tuženice, koja predstavlja upravnu stvar o kojoj je odlučeno u upravnom postupku pravomoćnom i konačnom Odlukom, pa se sudovi u ovom parničnom postupku ne mogu upuštati u ocjenjivanje pravilnosti i zakonitosti predmetne Odluke, odnosno upravnog akta.
4. Budući da u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na navode tužitelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da mu je pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo - pravo na pravično suđenje, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) treba navesti kako se sadržaj predmetnoga prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu podnesenom na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP svodi na pritužbe o tome da su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje, dakle na razlog koji se ne može isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije niti može predstavljati povredu prava na pravično suđenje, osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
5.1. Nadalje, treba navesti da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu ne može doći zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka niti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna. Međutim, to ovdje nije slučaj jer su nižestupanjski sudovi u obrazloženjima donesenih presuda odgovorili na sve odlučujuće tužiteljeve navode te su presude detaljno obrazložene. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
6. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tužitelj navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 27. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Igor Periša
