Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-867/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Goranu Racu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, zastupanog po opunomoćeniku Hrvoju Pelcl, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj Pn-98/2019-160 od 30. travnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika prihvaća se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-98/2019-160 od 30. travnja 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom 127.037,36 eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13.09.2018. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpanj te godine sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 35.131,37 eur-a zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21.03.2024. do isplate koja kamata se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpanj te godine sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 4. svibnja 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj, 28. svibnja 2024., kojim osporava navode žalbe u cijelosti i potražuje trošak odgovora na žalbu tuženika.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koju je pretrpio zbog zadobivenih tjelesnih povreda u zrakoplovnoj nesreći koja se dogodila 15. kolovoza 2015. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj ocjenjuje da bi mu pripadao iznos od ukupno 312.379,82 eura, ali kako je polica osiguranja na kojoj temelji svoj zahtjev prema tuženiku limitirana po pojedinom putniku na iznos od 127.037,36 eura, to potražuje navedeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama.

5.1. Tuženik je osporio kako osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor doprinosa tužitelja u štetnom događaju zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, nenošenja kacige i pristanka na vožnju u neispravnom zrakoplovu, osporio je da bi tužitelj bio putnik te istaknuo prigovor zastare. Ističe i kako bi imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege trebalo umanjiti po svim osnovama koje tužitelj prima iz mirovinskog i socijalnog osiguranja i za naknadu koju prima njegova supruga koja ima status njegovatelja.

5.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da između stranaka nije sporno da se 15. kolovoza 2015. dogodila zrakoplovna nesreća na način da je sportsko-rekreativni zrakoplov klase II, reg. oznake [registarska oznaka] prilikom slijetanja udario u nasip aerodroma Medulin- Campanož, da su u zrakoplovu u vrijeme nezgode bili tužitelj i HG, da je za predmetni zrakoplov kod tuženika ugovoreno obvezno osiguranje zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama i putnicima te zaključena Polica broj [broj police], da je tužitelj u zrakoplovnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede i da se prije pokretanja parnice u dva navrata obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadom pretrpljene štete, koji je tuženik otklonio kao neosnovanim.

5.3. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio:

- da se HG od 1988. godine bavi sportsko-rekreativnim letenjem na letjelicama tipa motorni zmaj klase II,

- da u letjelici u isto vrijeme mogu biti dvije osobe, od kojih jedna sjedi sprijeda, a druga straga te da ista nije namijenjena za prijevoz i transport, već isključivo za sportsku rekreaciju,

- da se tužitelj bavio sportsko-rekreativnim letenjem te je zajedno sa HG i još četvoricom prijatelja osnovao Zrakoplovni centar Mosquito sa sjedištem u [adresa], koji se trebao baviti obukom novih pilota,

- da je dana kad se dogodila zrakoplovna nesreća HG prvi let izveo sa kćerkom FG, a drugi let s tužiteljem te da je zrakoplovom isključivo upravljao HG, a tužitelj je sjedio ispred njega,

- da je do nesreće došlo kada je HG pokušao izvesti slijetanje s produživanjem na tzv. „burnoj pisti“, koja nije službena pista za slijetanje i polijetanje zrakoplova,

- da je prilikom slijetanja došlo do naglog propadanja zrakoplova što je HG pokušao ispraviti dodavanjem gasa, pri čemu motor nije reagirao, zbog čega je zrakoplov prednjim kotačem zakačio rub staze te se prevrnuo prvo na nos, a zatim na rep.

5.4. Provedeno je vještačenje po vještaku mag.ing. zračnog prometa Miljenku Čopu iz čijeg nalaza je prvostupanjski sud utvrdio okolnosti koje su utjecale na zrakoplovnu nesreću, a to su; nepoštivanje zrakoplovnih propisa i podzakonskih akata od strane zapovjednika zrakoplova, pilota HG koji već prilikom prvog leta sa kćerkom, nakon uočene neispravnosti u radu motora, nije prekinuo s daljnjim letenjem te obavijestio o tome nadležnu kontrolu letenja Zračne luke Pula, zatražio hitnu proceduru za slijetanje u nuždi te nakon slijetanja upisao primjedbu u knjižicu zrakoplova sve dok se primjedba na radu motora ne otkloni od ovlaštene osobe za održavanje zrakoplova i ne upiše da je neispravnost otklonjena, nepoštivanje zrakoplovnih propisa i podzakonskih akata od strane pilota HG kojem je trebalo biti poznato da je jedina odobrena i registrirana uzletno-slijetna staza za slijetanje i uzlijetanje zrakoplova na aerodromu Medulin, uzletno-slijetna staza 12/30, a ne tzv. „burna pista“ te meteorološki uvjeti na dan nesreće koji su mogli biti od utjecaja na nesreću jer je na uzletno/sletnoj stazi aerodroma Medulin puhao sjeveroistočni vjetar, dok je na „burnoj pisti“ puhao čeoni vjetar, što je moglo biti od utjecaja na smanjenje doleta motornog zmaja, kao i konfiguracija terena koja je mogla utjecati na pojavu nisponog strujanja i turbulencije, a što je za posljedicu moglo imati neočekivano propadanje zrakoplova i do prilaza ispod razine uzletno/sletne staze.

5.5. Na temelju svega navedenog i dokumentacije na koju se prvostupanjski sud pozvao u točki 11. obrazloženja svoje odluke, isti zaključuje da je uzrok nesreće pogrešna procjena pilota koji je upravljao motornim zmajem u sigurnoj visini i brzini prilaženja za slijetanje na uzletno/sletnu stazu, te zakašnjela reakcija pilota prilikom ulaska u nispono strujanje i u turbulenciju u prilazu kada u pokušaju popravka visine i brzine neuspjelog prilaza odgurava upravljački trokut od sebe te dodaje snagu motoru i u privlačenju zrakoplova dovodi motorni zmaj do gubitka uzgona i do obaranja nosa motornog zmaja te direktnog udara u rub kosine zemljanog nasipa sa zapadne strane aerodroma Medulin.

5.6. Mišljenje je prvostupanjskog suda da je, a kako je to utvrdio vještak na temelju dokumentacije, motorni zmaj do trenutka nesreće propisno održavan od strane ovlaštene osobe za održavanje sportsko-rekreativnog zrakoplova klase II od ovlaštenog servisa Rotax motora i to u standardu višem od preporuke proizvođača.

5.7. Otklonjen je prigovor tuženika da tužitelj nije bio putnik u vozilu jer da status putnika proizlazi iz toga što je pilotu motornog zmaja zbog aerodinamičke stabilnosti i upravljivosti motornim zmajem sa zadnjeg sjedala služio kao koristan teret. Iako je tužitelj posjedovao važeću dozvolu pilota sportsko-rekreativnog zrakoplova klase II i ovlaštenje nastavnika letenja, da nije obučavao niti davao provjeru letenja pilotu HG.

5.8. Otklonjen je prigovor tuženika da je tužitelj kao nastavnik letenja pilotu HG u vrijeme nesreće pružao edukaciju iz letenja jer prema dopisu Zrakoplovnog centra Mosqutio tužitelj u vrijeme nesreće nije imao najmanje 100 sati praktičnog osposobljavanja na pojedinoj klasi pa temeljem članka 42. stavak 4. Pravilnika o uvjetima i načinu uporabe sportsko-rekreativnih zrakoplova (dalje: Pravilnik) nije mogao kao nastavnik letenja drugom nastavniku davati sate letenja. Pored toga, da Zrakoplovni centar Mosquito nije imao odobrenje niti ovlaštenje od nadležnih tijela da u okviru svog poslovanja pruža usluge davanja satova letenja drugim nastavnicima letenja.

5.9. Okolnost da je za predmetni zrakoplov sklopljen ugovor o najmu između Zrakoplovnog centra Mosquito i FG kao vlasnice zrakoplova da nije od utjecaja na osigurateljsko pokriće jer u navedenoj polici ne postoje ograničenja u pogledu najma.

5.10. Prvostupanjski sud je u okviru dokaznog postupka pročitao i Završno izvješće o nesreći Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu, međutim, utvrđenja iz navedenog izvješća nije koristio prilikom utvrđivanja krivnje ili odgovornosti obzirom da izvješća navedene Agencije ne služe za utvrđivanje krivnje ili odgovornosti u smislu građanske odgovornosti za naknadu štete i iste su neovisne i odvojene od sudskih i drugih postupaka. Sudu da nije dostavljeno završno izvješće od strane Agencije jer to izvješće nosi oznaku tajnosti.

5.11. Otklonjen je prigovor tuženika da je tužitelj isključivo odgovoran za nastalu štetu jer da je pristao na vožnju u neispravnom zrakoplovu obzirom da je provedenim vještačenjem utvrđeno da nema dokaza o upisu ili otklonu bilo kakvog nedostatka ili kvara konstrukcije letjelice i pogonske grupe zmaja od strane pilota ili odgovorne osobe za održavanje motornog zmaja koji bi mogli pridonijeti zrakoplovnoj nesreći. Vještačenjem da je utvrđeno da su u trenutku nesreće trokolica, krilo i podvozje zrakoplova bili u tehnički ispravnom i plovidbenom stanju, a pogonska grupa (motor i elisa) zrakoplova da su bili tehnički u ispravnom plovidbenom stanju i radili sve do udara u zemljani nasip.

5.12. Iako je prilikom prvog leta sa FG došlo do pada snage motora, da tužitelj za tu okolnost nije mogao znati jer nije bio u zrakoplovu prilikom prvog leta i da nema dokaza da bi HG priopćio tužitelju da sa zrakoplovom sa kojim namjeravaju letjeti nešto nije u redu ili da je snaga motora pala. Zbog toga da se ne može smatrati da je tužitelj pristao na vožnju sa neispravnim zrakoplovom.

5.13. U odnosu na korištenje sigurnosnog pojasa i kacige, prvostupanjski sud zaključuje na temelju dinamike zrakoplovne nesreće, a koja je utvrđena od strane stalnog sudskog vještaka specijaliste sudske medicine prof. dr. Davora Mayera da vezivanje sigurnosnim pojasom nije bilo u uzročno-posljedičnoj vezi sa dobivenim ozljedama jer je došlo do utiskivanja leđa o naslon sjedala i potiska s jednim dijelom prema plohi sjedala. Istodobno s primarnim inercijskim gibanjem prema naprijed da se odvijala i opsežna udarna deformacija prednjeg dijela zrakoplova čiji je ključni dio bilo otkidanje kokpita s instrument pločom i njegov pomak u prostor koji zauzima gornji dio tijela osobe na prednjem sjedalu, dakle prema tužitelju s posljedičnim prignječenjem gornjeg dijela tijela. U prvoj fazi štetnog događaj tužitelj da je zadobio prijelom kostiju nogu, prijelom lijeve ruke, rane na vratu i bradi i površinske ozljede kože prsiju te prijelom prednjih okrajaka rebara. U drugoj fazi zadobio je ozljedu glave, prijelom stražnjih okrajaka rebara, prijelom slabinskog i križnog kralješka, prijelom križne kosti, krvarenje u meka tkiva s razmaknućem stidnih kostiju, kompresivni prijelom prsnog kralješka s ozljedom kralježnice te rane na stražnjoj strani natkoljenice.

5.14. Zaključak je prvostupanjskog suda da je tužitelj u vrijeme predmetne nesreće bio vezan sigurnosnim pojasom, ali zbog siline udara i specifičnosti konstrukcije zrakoplova i njegovog položaja u zrakoplovu dobio je zadobivene povrede. Izostanak korištenja pojasa preko ramena da nije odlučna za nastup ozljeda, osobito u odnosu na dominantnu ozljedu koja je glavni uzrok svih tužiteljevih trajnih posljedica, a riječ je o kompresivnom prijelomu osmog prsnog kralješka s posljedičnim oštećenjem kralježničke moždine i oduzetošću nogu.

5.15. U odnosu na korištenje kacige, prvostupanjski sud navodi kako je tužitelj dobio ozljede u stražnjem desnom dijelu glave iza desne uške i nešto ispod njezinog donjeg ruba, a da taj dio glave nije zaštićen kacigom. Pored toga, da iz iskaza tužitelja i HG, a što ukazuje i na nošenje kacige, proizlazi da je u kacigu ugrađen interkom koji omogućuje govornu komunikaciju tijekom leta, a pored toga i da je na slici očevida Policijske postaje Pula vidljivo da su kacige zatečene u blizini pada zrakoplova.

5.16. U odnosu na opseg i visinu pretrpljene štete provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalisti neurokirurgu dr. Srećku Vuletiću iz čijeg nalaza proizlazi da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 30 dana, srednjeg intenziteta 60 dana te slabijeg intenziteta 9 mjeseci, da je trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku same nezgode te strah prije i nakon svakog operativnog zahvata za vrijeme liječenja, te sekundarni strah u trajanju od 30 dana, srednjeg intenziteta 60 dana te slabijeg ukupno 9 mjeseci. Ožiljci i deformitet ekstremiteta, prisustvo dvije stome, kao i cjelokupna pojavnost tužitelja da predstavlja naruženje teškog stupnja. Trajno smanjenje životne i radne aktivnosti da iznosi 92% i to sa osnova neurološkog deficita zbog potpunog gubitka funkcije i oduzetosti donjih ekstremiteta, smanjene funkcije i pokretljivosti gornjih ekstremiteta, potpunog gubitka kontrole stolice i mokrenja sa izvedenom kolonostomom i jejunostomom. Tužitelju da je potrebna tuđa pomoć i njega 24 sata dnevno.

5.17. Primjenjujući kriterije iz članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) prvostupanjski sud ocjenjuje kako bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 162.000,00 eura, a po osnovi tuđe pomoći i njege temeljem članka 1095. ZOO-a šteta u iznosu od 150.379,82 eura, a do kojeg iznosa je prvostupanjski sud došao na temelju vještačenja po stalnom sudskom vještaku financijske struke Dijani Vondraček.

5.18. Sveukupna neimovinska i imovinska šteta da iznosi 312.379,82 eura, a kako je policom osiguranja limitirana odgovornost tuženika na iznos od 127.037,36 eura, to je navedeni iznos dosuđen tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom primjenom članka 1103. ZOO-a od dana podnošenja izvansudskog zahtjeva za naknadu štete 13. rujna 2018. do isplate.

5.19. Odbijen je prigovor zastare jer da je tužba podnijeta 3. lipnja 2019., a tužitelj se prije pokretanja parnice 15. kolovoza 2015. i 12. rujna 2018. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete. Kako je vještak neurokirurg ocijenio da je liječenje tužitelja dovršeno 26. svibnja 2017. kada je nastupila stabilizacija zdravstvenog stanja i tužitelju su bile poznate trajne posljedice, sud zaključuje da od tog datuma do podnošenja tužbe nije protekao subjektivni rok od tri godine, koji počinje teći od dana kada oštećena osoba sazna za obim štete koju trpi.

5.20. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa), uvećane za iznos putnog troška svjedoku na čije plaćanje je obvezan tužitelj, troškova izlaska suda po zamolnici i troškova medicinskog vještačenja.

6. U svojoj žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer su razlozi prvostupanjske presude u proturječnosti s izvedenim dokazima pa i sa mišljenjem vještaka Miljenka Čopa, sa materijalnim dokazima koji izravno proturječe mišljenju vještaka Miljenka Čopa, sa iskazima svjedoka te je sud propustio odgovoriti na primjedbe koje je tuženik iznio na provedena vještačenja i zbog čega nije izveo dokaz dopunskim saslušanjem Miljenka Čopa. Nadalje, da obrazloženje prvostupanjskog suda zbog čega nije koristio i Završno izvješće Agencije nije jasno, obzirom da je završno izvješće priložio sam tužitelj uz tužbu i na isto se pozivao, pa se ne radi o nezakonito pribavljenom dokazu. Također, da nije iznio razloge o prigovoru tuženika da je tužitelj bio operator zrakoplova i kao takav da nije bio treća osoba u smislu uvjeta za obvezno osiguranje zračnog prijevoznika, odnosno operatera zrakoplova od odgovornosti za štetu nanesene trećim osobama i putnicima koji su sastavni dio police osiguranja te u smislu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu i Zakona o obveznim odnosima. Zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj bio putnik u zrakoplovu da je u suprotnosti s iskazom tužitelja koji je dan Agenciji za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu te iskazu HG te nije odgovoreno na tvrdnju tuženika da je tužitelj bio operator zrakoplova. Isto tako, da prvostupanjski sud nije naveo je li vještak Miljenko Čop odgovorio na sve prigovore tuženika iz podnesaka od 17. travnja 2021. i 4. srpnja 2022., odnosno nije naveo konkretno koje su to primjedbe tuženika i na koji način su one otklonjene, kao što nije naveo niti to da je tuženik stavio nove primjedbe na dopunsko pisano očitovanje vještaka koje je on predao na raspravi 19. studenog 2022. Prvostupanjski sud da je također zanemario obrazložiti prigovor doprinosa tužitelja u nastanku štete zbog toga što je protivno propisima pristao sudjelovati u obavljanju simulacije izvanrednih opasnih situacija u letu tako što je pristao na opasnu radnju slijetanja punom brzinom i dodirivanja tla uz ponovno uzlijetanje, iako je zabranjeno vršiti simulaciju opasnih situacija kada se u letjelici nalazi putnik i pristao na letenje, iako ga je HG obavijestio da je u prethodnom letu došlo do gubitka snage motora te se protivno propisima prevozio na prednjem pilotskom sjedalu ako je točna njegova tvrdnja da se prevozio kao putnik, pri čemu se morao prevoziti na stražnjem sjedalu. Isto tako, da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a jer da je nejasno zbog čega je prvostupanjski sud utvrdio visinu neimovinske štete u iznosu višem od onoga koji je tužitelj tražio (potraživao iznos od 137.368,10 eura) te da je ostalo neobrazloženo na koji način je sud utvrdio da bi visina s osnova tuđe pomoći i njege iznosila ukupno 150.379,82 eura, obzirom da tužitelj nije tražio kapitaliziranu naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer za svoju odluku nije dao jasne razloge o svim prigovorima tuženika te je ista u pojedinim dijelovima proturječna dokazima koji su izvedeni u postupku, odnosno nisu otklonjene proturječnosti u iskazu tužitelja koji je dan Agenciji sa iskazom koji je dan pred sudom.

6.2. Prvostupanjski sud je u točki 3. svog obrazloženja kao dokaz pročitao i Završno izvješće o nesreći koje je izradila Agencija. Zbog toga je nejasno zbog čega činjenice koje su navedene u tom izvješću, a koje se tiču razloga nastanka zrakoplovne nesreće i koje se u određenim dijelovima razlikuju od nalaza i mišljenja vještaka Miljenka Čopa, nisu korištene i u parničnom postupku. Točno je da je u navedenom Završnom izvješću konstatirano da to izvješće ne služi za utvrđivanje krivnje ili odgovornosti te da su istrage Agencije neovisne i odvojene od sudskih i drugih postupaka, što ne znači da činjenice koje su utvrđene u završnom izvješću, a bitne su za utvrđenje odgovornosti u zrakoplovnoj nesreći i koje su drugačije utvrđene od strane vještaka odgovarajuće struke, ne moraju biti razjašnjene u sudskom postupku ukoliko se neka od strana u postupku poziva na to.

6.3. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj u zrakoplovu sudjelovao kao putnik jer je pilotu motornog zmaja HG zbog aerodinamičke stabilnosti i upravljivosti motornim zmajem sa zadnjeg sjedala služio kao koristan teret te da nije upravljao zrakoplovom, pri čemu se poziva na Priručnik operatora motornog zmaja koji u poglavlju Težina i ravnoteža, Putnici, navodi da se drugo stražnje sjedalo nalazi u središtu ili blizu centra mase trokolice i da težina putnika ne utječe na centar težišta motornog zmaja, što znači da drugo sjedalo motornog zmaja predstavlja izvorno stvarno tehnički propisano sjedište pilota za ovaj tip zrakoplova. Prvostupanjski sud ne odgovara na prigovor tuženika da sukladno Općim uvjetima osiguranja, a koji su sastavni dio police osiguranja, operator zrakoplova i pilot nisu obuhvaćeni policom osiguranja, već je to samo treća osoba. Navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda zbog čega se tužitelja ima smatrati putnikom tako kako je dano nije dovoljno jasno, a osobito stoga što je tijekom postupka utvrđeno da kod vrste zrakoplova kao što je konkretan pilot uvijek sjedi na drugom sjedalu ukoliko nikoga ne prevozi, a da ne može zrakoplovom upravljati sjedeći na prednjem sjedalu, bez druge osobe, upravo zbog ravnoteže zrakoplova.

6.4. Tužitelj je u svom iskazu pred Općinskim sudom u Osijeku, a u svrhu utvrđenja činjenica u ovom postupku, naveo da se radilo o trenažnom letu te je objasnio razliku između trenažnog i panoramskog leta te da se u konkretnom preletu vježbao niski prelet i slijetanje tzv. „burnom pistom“ za slučaj nepovoljnih uvjeta za let, da se radilo o školskom letu radi uvježbavanja pilota HG, dok je i u Završnom izvješću navedeno da je svrha leta bila „sukladno izjavi odgovornog rukovoditelja organizacije za osposobljavanje“ (navedeno da je to tužitelj) trenaža pilota u upravljanju sa zadnjeg sjedišta kako bi se isti kao nastavnik letenja uključio u praktični dio osposobljavanja kandidata u organizaciji za osposobljavanje. Iz izjave HG kao pilota proizlazi da je svrha leta bila da ga se upozna s metodom praktičnog obučavanja kako bi se kao nastavnik letenja uključio u rad škole.

6.5. Navedene izjave prvostupanjski sud ne spominje, već zaključuje da je tužitelj bio putnik u zrakoplovu na temelju toga što je trebao HG zbog aerodinamičke stabilnosti i upravljivosti motornim zmajem, što nije točno s obzirom da se HG mogao i sam prevoziti u motornom zmaju, kao i zbog toga što tužitelj nije imao ovlaštenje za obučavanje nastavnika letenja.

6.6. Prvostupanjski sud navodi kako nema doprinosa tužitelja u štetnom događaju zbog toga što da nije znao za poteškoće sa motorom zrakoplova, odnosno padom broja okretaja motora prilikom prvog letenja HG kada se u zrakoplovu nalazila njegova kćerka, što je suprotno iskazu samog tužitelja i iskazu HG. Drugo je pitanje pogrešan zaključak tužitelja i HG da je do pada broja okretaja motora došlo zbog toplog vremena.

6.7. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako ga je HG obavijestio da ima namjeru izvesti manevar slijetanja dodirivanjem piste i ponovnog polijetanja na tzv. „burnoj pisti“, te je na isto pristao iako je zbog svoje osposobljenosti za pilota znao da se radi o neuobičajenom manevru i k tome još na pisti na kojoj nije bilo dozvoljeno niti slijetanje niti polijetanje na konkretnom aerodromu.

6.8. U odnosu na vezivanje sigurnosnim pojasom, kao i nošenje kacige, prvostupanjski sud je pravilno zaključio i objasnio zbog čega smatra da u tom dijelu nema doprinosa tužitelja u štetnom događaju.

6.9. Nejasan je i dio odluke koji se odnosi na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu jer prvostupanjski sud ne daje nikakvo obrazloženje na koji način je došao do navedenog iznosa od 150.379,82 eura, osim što se poziva na nalaz financijskog vještaka Dijane Vondraček, te nije navedeno za koji vremenski period se navedena tuđa pomoć i njega dosuđuje, s tim da je tužitelj u tužbi s tog osnova potraživao 150.000,00 kuna, a nakon izvršenog financijskog vještačenja da bi tužitelju po toj osnovi pripadao iznos od 150.379,82 eura (1.133.036,75 kuna), iako iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da bi visina tuđe pomoći i njege od završetka liječenja i prvog dolaska kući iz bolnice 26. svibnja 2017. pa za ubuduće kapitalizirano iznosila 468.373,07 kuna, od kojeg iznosa su odbijene isplaćene naknade njegovateljici od 192.837,63 kune pa bi ukupan iznos tuđe pomoći i njege iznosio 275.535,44 kune (36.569,83 eura), a ne 150.379,82 eura. U odnosu na tuđu pomoć i njegu prvostupanjski sud ne navodi vrijeme za koje računa tuđu pomoć i njegu, radi li se o kapitaliziranoj tuđoj pomoći i njezi ili se ona dosuđuje za točno određeno vremensko razdoblje, ne iskazuje niti cijenu po kojoj je odredio visinu za jedan sat tuđe pomoći i njege.

6.10. Tuženik je istaknuo i da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a upravo zbog toga što je utvrdio kako bi tužitelju s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripadao iznos od 150.379,82 eura, a koji iznos tužitelj nije potraživao, zbog čega da je prekoračen tužbeni zahtjev.

6.11. Na ovaj način nije došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva. U konkretnoj situaciji, tužitelj koji je potraživao isplatu neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznio je svoje mišljenje koliko bi mu pripadalo po osnovu neimovinske štete, a koliko po osnovu imovinske štete. Međutim, kako je policom osiguranja limitiran iznos koji se može isplatiti po štetnom događaju, to je tužbeni zahtjev postavljen upravo na navedeni iznos od 127.037,36 eura. Zbog toga, bez obzira na visinu neimovinske i imovinske štete koja bi zbog zadobivenih povreda i posljedica po tužitelja istom pripadala i koja prelazi iznos od 127.037,36 eura, ne može biti isplaćena tužitelju, a niti on istu potražuje. Visina neimovinske i imovinske štete koja prelazi iznos od 127.037,36 eura, odnosno visina koju prvostupanjski sud utvrđuje da bi pripadala tužitelju, može biti od utjecaja na postavljeni tužbeni zahtjev samo u situaciji ako bi prvostupanjski sud zaključio da postoji doprinos tužitelja u štetnom događaju pa time i u šteti, pri čemu postotak doprinosa može utjecati na visinu tužbenog zahtjeva na način da bi tužitelju bio dosuđen eventualno manji iznos od 127.037,36 eura.

7. Kako je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, to je za sada i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

7.1. Zbog toga je ovaj sud primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuo pobijanu odluku i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.2. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano u ovoj odluci te će dati jasne razloge u odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije bio putnik u zrakoplovu, odnosno na prigovor da je bio operater zrakoplova te kao takav i član posade zrakoplova. Kako bi se razjasnio status tužitelja u zrakoplovu neposredno prije nesreće, bit će potrebno ocijeniti njegovu izjavu, kao i izjavu HG koja je dana Agenciji sa izjavama koje su dane u ovom postupku, zbog čega će biti dodatno potrebno saslušati kako tužitelja, tako i HG. Potrebno je, dakle, polazeći od definicije operatera zrakoplova, pilota i putnika razjasniti status tužitelja prilikom konkretnog leta, a s obzirom na izjave tužitelja i HG da se radilo o trenažnom letu. Isto tako, potrebno je sa navedenim osobama razjasniti i pitanje ispravnosti zrakoplova, odnosno eventualni doprinos tužitelja u štetnom događaju ukoliko prvostupanjski sud zaključi da je tužitelj imao status putnika, obzirom da iz iskaza HG proizlazi da je on tužitelja upozorio na smanjeni broj okretaja motora zrakoplova prilikom prvog leta u kojem tužitelj nije sudjelovao, te utvrditi način na koji se mora postupiti u situaciji kada pilot zrakoplova posumnja u eventualni kvar, odnosno zbog čega nije postupljeno prema Pravilima ukoliko je HG posumnjao u ispravnost motora, a sa čime je upoznao i tužitelja prije kobnog leta. Isto tako, potrebno je dati razloge i u odnosu na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu koji su u cijelosti izostali. Za primijetiti je da je u svom nalazu i mišljenju vještakinja financijske struke računala i visinu neimovinske štete, što ne može biti zadatak financijskog vještaka, već to čini sud uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja i koristeći Orijentacijske kriterije. Sud je dužan navesti za koji vremenski period dosuđuje tuđu pomoć i njegu, za koliko sati dnevno i po kojoj cijeni. Također će usmeno saslušati vještaka Miljenka Čopa koji će usmeno, a ne pismeno, odgovoriti na primjedbe tuženika na njegov nalaz i mišljenje. Nakon toga će donijeti novu presudu za koju će dati jasne razloge, kao i novu odluku o naknadi parničnog troška.

Koprivnica, 27. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković