Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2552/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Viator&Vektor projekti d.o.o. Zagreb i okrivljenika ZD, kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnica Goranka Franić iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 26. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Viator&Vektor projekti d.o.o. Zagreb i okrivljenika ZD, kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 4. veljače 2025. godine, Klasa: 413-01/22-26/2001, Urbroj: 513-02-7001/1-25-17, na sjednici vijeća održanoj dana 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljene pravne osobe Viator&Vektor projekti d.o.o. Zagreb i okrivljenika ZD, kao odgovorne osobe, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da su okrivljenici djelom činjenično opisanom u izreci pobijanog rješenja počinili prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 26. i stavka 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16, 52/25) pa se na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 100,00 (sto) eura, koju su dužni platiti u roku od 8 dana, po primitku ove presude.

II. U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe Viator&Vektor projekti d.o.o. Zagreb i okrivljenika ZD, kao odgovorne osobe te se prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

III. Ukoliko okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 8 dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

IV. Okrivljenici su obvezni naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), svaki u roku od 8 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1.

Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljena pravna osoba Viator&Vektor projekti d.o.o. Zagreb i okrivljenik ZD, kao odgovorna osoba proglašeni su krivim i kažnjeni novčanom kaznom i to okrivljena pravna osoba u iznosu od 418,07 eura (četiristoosamnaest eura i sedam centa) a okrivljena odgovorna osoba u iznosu od 150,00 eura (stopedeset eura) zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 26. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Istim rješenjem okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura (trinaest eura i dvadesetsedam centa).

3. Protiv rješenja Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, okrivljenici su podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova, navodeći u bitnom da se ne osjećaju krivim za prekršaj koji im se stavlja na teret. Istaknuli su da su odmah čim su ustanovili da roba u Italiji nije prošla kroz redovni carinski postupak, prikupili sve materijalne dokaze, konkretno ovjereni CMR od strane uvoznika i izjavu prijevoznika, iz kojih je vidljivo kako je uvoznik robu iskrcao u svoje skladište, te da su o tome obavijestili i našu carinu kako bi od talijanske carine tražili da izvrše naplatu carinskih davanja i time zatvore provozni postupak. Dodali su da je u konačnici od njih naplaćen carinski dug u iznosu od 59.014,64 kune, a što da nisu bili niti u obvezi platiti. Napomenuli su da su učinili sve što je bilo u njihovoj moći kako bi se ispravilo nepropisno postupanje ostalih sudionika u predmetnom postupku provoza, slijedom čega smatraju da su neosnovano proglašeni krivim i kažnjeni u ovom prekršajnom postupku. Predlažu da ih se oslobodi od krivnje.

4.

Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5.

Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenilo materijalno pravo, konkretno odredbu članka 64. stavka 1. točke 26. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16). Međutim, kako je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 52/25) koji sada za prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret, propisuje neznatno niže novčane kazne od onih koje je zakon propisivao u vrijeme počinjenja prekršaja za to djelo. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio pobijano rješenje o prekršaju i primijenio za okrivljenike blaži zakon temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kao pod točkom I izreke ove presude. Ispitujući dalje pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud nije našao da bi nastupila zastara prekršajnog progona, te da bi tijekom prvostupanjskog postupka bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upiru žalitelji.

7. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju pisane obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključilo da su okrivljenici ostvarili bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka nesporno je utvrđeno da je upravo okrivljena pravna osoba kao špediter, ujedno i korisnik konkretnog provoznog postupka, s kojeg osnova proizlazi i odgovornost okrivljene pravne osobe i njezine odgovorne osobe za prekršaj koji im se stavlja na teret. Tako je člankom 233. stavkom 1. Carinskog zakonika Unije propisana odgovornost korisnika postupka za podnošenje robe u nepromijenjenom stanju i potrebnih podataka odredišnom carinskom uredu u propisanom roku i u skladu s mjerama koje poduzimaju carinska tijela radi osiguranja njezinog prepoznavanja, kao i za poštivanje svih carinskih odredbi u vezi s postupkom, dok je člankom 233. stavkom 2. Carinskog zakonika Unije propisano da je obveza korisnika postupka ispunjena te da je postupak provoza završen kad su roba koja je stavljena u postupak i potrebne informacije dostupne odredišnom carinskom uredu u skladu s carinskim zakonodavstvom. Slijedom istaknutog prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak osnovano je zaključilo da radnje koje su okrivljenici poduzeli nakon što su ustanovili da roba u Italiji nije prošla kroz redovni carinski postupak, ne mogu okrivljenike ekskulpirati od prekršajne odgovornosti za prekršaj koji im se stavlja na teret. Zbog navedenih razloga ovaj sud smatra da su okrivljenici osnovano proglašeni krivim za prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 26. i stavka 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja, pri čemu je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak za takvo okrivljenje dalo valjanje razloge o odlučnim činjenicama.

8. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo relevantne okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu je navelo u obrazloženju pobijanog rješenja da je otegotnim cijenilo dosadašnju kažnjavanost okrivljenika, dok je olakotnim cijelo loše gospodarske prilike na tržištu djelatnosti prijevoza koja je usko vezana uz djelatnost okrivljene pravne osobe, a uz to je cijenilo i imovinske prilike okrivljene odgovorne osobe, slijedom čega je okrivljenoj pravnoj osobi izreklo novčanu kaznu blizu propisanog minimuma, a okrivljenoj odgovornoj osobi ispod propisanog minimuma novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja. Kako je u međuvremenu, do odlučivanja ovog suda, nastupila rehabilitacija u odnosu na odluku o prekršaju koja se navodi u obrazloženju odluke o kazni, a temeljem koje je otegotnim cijenjena dosadašnja kažnjavanost okrivljenika, slijedom čega se okrivljenici smatraju neosuđivanim osobama, to je ovaj sud uzevši u obzir okolnost koju je pravilno olakotnim cijenio prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, kao i imovinske prilike okrivljene odgovorne osobe, te protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda obzirom da ovaj sud nije našao da bi okrivljenici svojim postupcima doprinijeli odugovlačenju postupka i okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja, okrivljenicima izrekao kazne kao u izreci ove presude. Naime, ovaj sud smatra da sve olakotne okolnosti utvrđene na strani okrivljenika predstavljaju osobito olakotne okolnosti čime su ostvareni zakonski uvjeti za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona i u odnosu na okrivljenu pravnu osobu, dok je u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu izrečena novčana kazna dodatno ublažena. Pritom ovaj sud smatra da je ovako izrečena novčana kazna razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te da će se ovako ublaženom novčanom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

9. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenici u roku od 8 dana po primitku ove presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

10. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka na zakonu je utemeljena i valjano obrazložena u prvostupanjskom rješenju, a uz to, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu koji se temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, a koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (“Narodne novine” broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka pred ovim sudom.

11. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

12. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc,v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.