Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-269/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Petri Jurčić Vujičić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jurčić i Prpić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2213/2019-36 od 31. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2213/2019-36 od 31. listopada 2023. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2213/2019-36 od 31. listopada 2023.:

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke, kojim je tuženiku naloženo da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 5.796,13 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate;

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke, na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.437,14 EUR.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki u 1/2 dijela vlasnici novoformirane zk.č.br. 1331/8 u naravi kuća br. 13 i dvorište površine 344 m2, k. o. [katastarska općina], a koja je nastala od cijele zk.č.br. 1331/8 u naravi kuća u [adresa] i dvorište površine 62 čhv odnosno 223 m2 koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dijela od 121 m2 zk.č.br. 1332/1 u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa], dvorište i oranica ukupne površine 1511 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način kako je to utvrđeno u prijavnom listu za zemljišnu knjigu koji je sadržan u Geodetskom elaboratu od 21. srpnja 2015., R.N. 2772/15, izrađenog od strane GEO GRUPA d.o.o., što je tuženik Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, dužan priznati te trpjeti da se tužitelji ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti svaki u 1/2 dijela upišu kao vlasnici novoformirane zk.č.br. 1331/8 u naravi kuća br. 13 i dvorište površine 344 m2 u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], nakon provedene parcelacije, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, OIB: 61817894937, naknaditi tužitelju OP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelju NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 7.233,27 EUR/ 54.499,05 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi mu troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka), a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji su osporili žalbene navode tuženika i predložili odbiti žalbu te im dosuditi trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika osnovana je tek djelomično, glede odluke o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva novoformirane čestice 1331/8 u naravi kuća br. 13 i dvorište površine 344 m2, k. o. [katastarska općina], nastale od cijele zk.č.br. 1331/8 u naravi kuća u [adresa] i dvorište površine 62 čhv odnosno 223 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime i vlasništvo tužitelja, svakog u 1/2 dijela, te dijela od 121 m2 zk.č.br. 1332/1 u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa], dvorište i oranica ukupne površine 1511 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime i vlasništvo tuženika, što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja.

5.1. Činjenično svoj zahtjev tužitelji temelje na tvrdnji da njihovo vlasništvo na zk.č.br. 1331/8 i dijelu zk.č.br. 1332/1 proizlazi iz slijeda (priloženih) isprava na temelju kojih se prenosilo pravo vlasništva na nekretnini, a svakako da su vlasništvo utuženog dijela predmetne nekretnine stekli dosjelošću, jer su u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine osobno i putem pravnih prednika u vremenskom razdoblju znatno dužem od 20 godina.

6. Prvostupanjski sud je na temelju činjenica koje među stankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, uviđajem i geodetskim vještačenjem, te saslušanjem svjedoka i tužitelja, utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je nekretnina zk.č.br. 1331/8 u naravi kuća u [adresa] i dvorište površine 62 čhv, upisana na vlasnike ZP i NP (ovdje tužitelje), svakog u 1/2 dijela

- da iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je nekretnina zk.č.br. 1332/1 u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa], dvorište i oranica ukupne površine 1511 m2, upisana na vlasnika Grad Zagreb (ovdje tuženika)

- da iz prijepisa posjedovnog lista 2337 k. o. [katastarska općina] proizlazi da su kao korisnici k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 344 m2 (od toga garaža površine 26 m2, kuća, [adresa], 13/1 površine 130 m2 i dvorište površine 188 m2), upisani VP i IP, svaki u 1/2 dijela

- da iz rješenja o nasljeđivanju vršitelja dužnosti javnog bilježnika Josipe Zaninović poslovni broj: O-6870/18 UPP-OS-6/18 od 7. rujna 2018., proizlazi da su iza pok. IP kao nasljednici nekretnine zk.č.br. 1331/8 u naravi kuće u [adresa] i dvorišta površine 62 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeni njegovi sinovi ZP i NP, svaki u 1/2 dijela

- da iz rješenja javnog bilježnika Ivana Parlova poslovni broj: O-10769/18 UPP/OS- 114/10-1 od 21. veljače 2019. i rješenja vršitelja dužnosti javnog bilježnika Josipe Zaninović poslovni broj: O-6870/18 UPP-OS-6/18-1 od 16. siječnja 2019. o naknadno pronađenoj imovini iza pok. VP i pok. IP, proizlazi da su nasljednicima naknadno pronađene imovine izvanknjižnog prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi [adresa] površine 344 m2, upisane u posjedovni list 2337 k. o. [katastarska općina] proglašeni tužitelji, svaki u 1/2 dijela

- da iz Kupoprodajnog ugovora od 8. svibnja 1959. proizlazi da su UP i GP prodali ŽP i HP svoju zemlju od 79 čhv

- da iz Izjave od 22. kolovoza 1961. proizlazi da su MP i HP prodali CP i IP zajedno s kućom u [adresa], odnosno da su ustupili na trajno korištenje zemljište u Rudešu, koje su kupili 8. svibnja 1959. od UP i LP u površini od 79 čhv, a koje je po ovlaštenom mjerniku odcijepljeno od čestice katastarskog broja 1332/1 i pripojeno čestici katastarskog broja 1331/8 oranica Dugava u Pijesku koje su sve do tada bili vlasnici, odnosno korisnici te da predmetno zemljište nije gruntovno prepisano s prijašnjih vlasnika na njihovo ime

- da iz Kupoprodajnih ugovora od 14. studenog 1961. proizlazi da su HP i MP prodali CP i IP obiteljsku visoku prizemnicu sagrađenu na čestici 1331/8 oranica Dugava u Pijesku od 62 čhv, zajedno sa trajnim prijenosom prava korištenja zemljišta

- da je uviđajem na licu mjesta te geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vladivoju Reliću, dipl. ing. geod., izvršena identifikacija predmetne (pokazane) nekretnine označene slovima A-B-C-D, te prema stanju čestica katastra u k. o. [katastarska općina] ista odgovara k. č. br. [katastarska čestica] površine 344 m2 ( A-B-C-D), odnosno prema stanju čestica zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu zk.č.br. 1331/8 površine 223 m2 (A-B-2-1) i dijelu zk.č.br. 1332/1 (1-2-C-D) površine 121 m2, odnosno ukupno 344 m2, time da je katastarska čestica za objekte izgrađene na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] u današnjem položaju, obliku i površini formirana još geodetskim elaboratom RN- 3100/99 iz 1999., pa prema tome za ozakonjene građevine kuće br. 13, 13/1 i garaže je građevna čestica utvrđena još 1999., te u konkretnom slučaju nije potrebno ishođenje rješenja o utvrđenju građevne čestice

- da iz iskaza svjedoka ĐP, ČP i JP proizlazi da se kao susjedi tužitelja sjećaju da su prednici tužitelja te tužitelji od 1960-tih do današnjih dana kontinuirano živjeli na predmetnoj nekretnini, te nemaju saznanja da bi im netko osporavao posjed i vlasništvo nad predmetnom nekretninom, a također da je kuća oduvijek bila ograđena betonskom ogradom, te se isto nije mijenjalo

- da iz iskaza svjedoka ĆP proizlazi da su mu tužitelji unuci, a na predmetnu nekretninu da su doselili iz Bjelovara 1960. i na njoj u kontinuitetu živjeli, te im nitko nije osporavao posjed i vlasništvo, a osim toga oko ograde i čestice da se ništa nije mijenjalo

- da iz iskaza svjedokinje DP (majke tužitelja) proizlazi da se 1970. udala za svog supruga (sada pok. IP) i od tada su kontinuirano živjeli na predmetnoj nekretnini, kao i tužitelji od rođenja do današnjeg dana, a nekretnina je bila u istom stanju i ograđena na isti način kao i sada, ujedno navodeći da je njezin pok. suprug zajedno sa svojom pok. majkom kupio predmetnu nekretninu od bivših vlasnika, te im kroz cijelo to razdoblje nitko nije osporavao pravo na posjed i vlasništvo predmetne nekretnine

- da iz iskaza tužitelja ZP i NP proizlazi da su na predmetnoj nekretnini živjeli od svog rođenja 1971. odnosno 1976. kontinuirano do današnjeg dana, te se kroz cijelo to razdoblje nekretnina nije mijenjala i bila je ograđena na isti način kao i sada, a njihov pok. otac da je predmetnu nekretninu kupio zajedno s njihovom bakom od prethodnih vlasnika, te im kroz cijelo to razdoblje nitko nije osporavao pravo na posjed i vlasništvo predmetne nekretnine.

7. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da su zk.č.br. 1331/8 k. o. [katastarska općina] u površini od 223 m2 i dio zk.č.br. 1332/1 k. o. [katastarska općina] u površini od 121 m2 u stvarnosti jedinstvena cjelina (koja odgovara novoformiranoj čestici 1331/8 u naravi kuća br. 13 i dvorište površine 344 m2), da su prednici tužitelja posjed na predmetnoj nekretnini stekli zakonito na temelju pravnih poslova, te da su prednici tužitelja i tužitelji živjeli i žive na predmetnoj nekretnini, odnosno da su u posjedu iste kontinuirano do današnjih dana te im nitko nije osporavao pravo na posjed. Dakle, obzirom da je posjed tužitelja i njihovih pravnih prednika na predmetnoj nekretnini zakonit, istinit i pošten više od 20 godina (60-tak), prvostupanjski sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz odredbi čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a) za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, te je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. U žalbi tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona), navodeći da prvostupanjski sud nije naveo jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje je uzeo u obzir prilikom donošenja pobijane presude i izvođenja zaključaka koji proizlaze iz obrazloženja. Navodi da tužbeni zahtjev nije u skladu sa ZVDSP-om i nije podoban za raspravljanje, naime ako novoformirana čestica ne postoji u zemljišnoj knjizi, ista ne može biti predmet stjecanja vlasništva. Nadalje, ističe da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi uopće nije osvrnuo na njegove prigovore i isprave koje je dostavio o stjecanju nekretnine zk.č.br. 1332/1 k. o. [katastarska općina], koja je prema povijesnom zk. ul. [broj ZK uloška] u istog upisana još 1940. kao vlasništvo ŠP, a temeljem pravomoćnog rješenje o nasljeđivanju od 9. listopada 1952. kao vlasništvo Z (kasnije LP) Bare, te se rješenjem poslovni broj: Z-13079/74 upisuje zgrada i dijeli postojeće zk. tijelo na AII zk.č.br. 1332/1 dvorište i oranica u [adresa], površine 466 čhv na kojem se upisuje Društveno vlasništvo s pravom korištenja Farkaš Barice i na AIII, zgrada bez zemljišta, obiteljska stambena zgrada u [adresa], sagrađena na 53/466 dijela, na kojem se upisuje pravo vlasništva GP, međutim, radi pripreme uređenja zemljišta u svrhu izgradnje zdravstvene stanice „Rudeš“, rješenjem Općine Trešnjevka od 18. rujna 1981., potpuno su eksproprirani svi objekti sagrađeni na zk.č.br. 1332/1 vlasništvo GP, koja je očitovanjem na zapisnik 15. listopada 1981. predala Općini Trešnjevka u posjed i na korištenje 413/466 dijela zk.č.br. 1332/1. Tvrdi dakle da je nekretnina zk.č.br. 1332/1 k. o. [katastarska općina] u potpunosti nacionalizirana i deposedirana navedenim aktima, pa ako su tužitelji smatrali da je to zemljište njihovo trebali su podnijeti zahtjev za povrat imovine prema posebnom Zakonu. Osporava da su tužitelji zakoniti posjednici dijela od 121 m2 zk.č.br. 1332/1, navodeći da dostavljeni ugovori nisu sklopljeni s upisanim zemljišnoknjižnim vlasnicima, a osim toga isti da su nepošteni jer su znali, odnosno mogli znati da im ne pripada pravo vlasništva na navedenom dijelu nekretnine. Konačno, ističe da od 8. listopada 1991. pa do dana podnošenja tužbe nije protekao rok iz čl. 159. st. 3. u vezi st. 4. ZVDSP-a, pa tužitelji čiji posjed nije zakonit, nisu mogli steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, iznijeti su jasni i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava podobnost tužbenog zahtjeva za raspravljanje, navodeći da novoformirana čestica ako ne postoji u zemljišnoj knjizi ne može biti predmet stjecanja vlasništva, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ispravno postavljenom zahtjevu koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite, odnosno koji se odnosi na zemljište koje sukladno odredbi čl. 5. st. 1. ZVDSP- a može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano oformljenu katastarsku česticu, sukladno geodetskom elaboratu potvrđenom od strane nadležnog ureda za katastar). Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelji su ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva, te upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZVDSP-a), čime je odluka provediva.

11. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje u odnosu na dio zk.č.br. 1332/1 (u površini od 121 m2) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji sa zk.č.br. 1331/8 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja novoformiranu česticu 1331/8 u naravi kuću br. 13 i dvorište površine 344 m2, i to da se u stvarnosti radi o jedinstvenoj cjelini u posjedu prednika tužitelja i tužitelja neprekidno od 1959., koje godine su UP i GP prodali MP i HP svoju zemlju od 79 čhv, koja je prema pisanoj Izjavi MP i HP od 22. kolovoza 1961. po ovlaštenom mjerniku odcijepljena od čestice katastarskog broja 1332/1 i pripojena čestici katastarskog broja 1331/8, a koju su MP i HP prodali CP i IP (baki i ocu tužitelja) zajedno s kućom u [adresa], odnosno navedeno zemljište ustupili na trajno korištenje. CP (kasnije: VP) i IP, koji su u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] evidentirani posjednicima k. č. br. [katastarska čestica] površine 344 m2 (kojoj položajno, po obliku i površini u cijelosti odgovara novoformirana čestica 1331/8 površine 344 m2, k. o. [katastarska općina]), su temeljem naprijed navedenog rješenja o nasljeđivanju odnosno rješenja o raspoređivanju naknadno pronađene ostavinske imovine, naslijedili tužitelji. Svi saslušani svjedoci koji su susjedi ili članovi obitelji, odnosno korisnici predmetne nekretnine pa imaju neposredna saznanja o posjedovanju iste, izjavili su da su prednici tužitelja te tužitelji od 1960-tih do današnjih dana kontinuirano živjeli na predmetnoj nekretnini, da im nitko nije osporavao posjed i vlasništvo nad predmetnom nekretninom, te da je kuća oduvijek bila ograđena betonskom ogradom, što se nije mijenjalo.

12. Stoga je, protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud u odnosu na novoformiranu česticu 1331/8 u naravi kuću br. 13 i dvorište površine 344 m2, k. o. [katastarska općina], pravilno prihvatio zahtjev tužitelja za utvrđenje njihovog prava (su)vlasništva. Naime, prema pravnim pravilima iz paragrafa 1452. do 1477. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ-a), koja su se primjenjivala u vrijeme kada su prednici tužitelja stupili u posjed spornog dijele nekretnine, rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su u državnom, općinskom ili crkvenom vlasništvu iznosio je 40 godina (paragraf 1472. OGZ-a). Pri tome, dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu koji mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da dosjedatelj ne priznaje višu vlast druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja prema paragrafu 345. OGZ-a, a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (paragraf 326. OGZ-a), time da se smatra da je posjed istinit i pošten, sve dok se ne dokaže drugačije (paragrafi 328. i 345. OGZ-a).

12.1. Tijekom postupka nije bilo sporno da je nekretnina zk.č.br. 1332/1 k. o. [katastarska općina] prije stjecanja od strane tuženika, imala status društvenog vlasništva. Člankom 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80, 36/90, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/96, dalje: ZOVO) bilo je propisano da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću. Člankom 388. st. 4. ZVDSP-a koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta zakonska odredba naknadno je ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. (objavljenoj 14. prosinca 1999., „Narodne novine“ broj 137/99). Prema sada već ustaljenoj sudskoj praksi temeljenoj na revizijskim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-2469/2016-2 od 10. prosinca 2019., Rev- 2021/2014 od 17. prosinca 2019. i dr.), koju taj Sud temelji na odlukama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Radomilja protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske i dr.) kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a nego na temelju drugih odredaba tog Zakona te da rizik bilo kakve pogreške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni pravni interes trećih osoba.

12.2. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, time da samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave (Grad Zagreb) steći će dosjelošću vlasništvo stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. toga članka.

12.3. Dakle, iz utvrđenih činjenica proizlazi da su tužitelji osobno i putem pravnih prednika u posjedu spornog dijela nekretnine zk.č.br. 1332/1 u površini od 121 m2 (koji čini sastavni dio novoformirane čestice 1338/1 k. o. [katastarska općina]) još od 1959., da je posjed omeđen ogradom, te da se radi o zakonitom (stečenom kupoprodajom za vrijeme važenja OGZ-a), istinitom i poštenom posjedu, jer suprotno nije dokazano. Naime, tuženik osim isticanja da su tužitelji nepošteni jer su znali, odnosno mogli znati da im ne pripada pravo vlasništva na spornom dijelu, ni na koji drugi način nije osporio poštenje tužitelja, niti je, iako je na njemu teret dokaza eventualnog nepoštenja tužitelja, na tu okolnost predlagao dokaze, dok su s druge strane tužitelji dokazali posjed svojih prednika, kako iskazima saslušanih svjedoka, tako i priloženim ispravama, iz kojih proizlazi da su prednici tužitelja i tužitelji neprekidno posjedovali spornu površinu, koja na terenu sa dosadašnjom zk.č.br. 1338/1 čini jednu cjelinu i jedinstveni posjed, odnosno sada novoformiranu česticu 1338/1 k. o. [katastarska općina]. Stoga je i prema ocjeni ovog suda pravo vlasništva spornog dijela nekretnine stečeno dosjelošću do 8. listopada 1991., odnosno do 17. studenog 1999., jer je do tog datuma proteklo vrijeme od dvadeset godina koliko je potrebno za stjecanje prava dosjelošću nekretnina u vlasništvu jedinice lokalne samouprave ukoliko se radi o kvalificiranom posjedu. U čitavom tom vremenu nitko, pa ni tuženik, ni na koji način nije osporavao prednicima tužitelja i tužiteljima, pravo posjedovanja i korištenja spornog dijela nekretnine, iako su isti kroz to vrijeme vršili vlasničke ovlasti, a tijekom postupka tuženik ne tvrdi da postoji neki drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

12.4. Kako su dakle tužitelji dokazali da su njihovi prednici bili u samostalnom, nesmetanom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu navedenog dijela nekretnine zk.č.br. 1332/1 k. o. [katastarska općina] (površine od 121 m2), koji je sastavni dio novoformirane čestice 1338/1 k. o. [katastarska općina], dugi niz godina (znatno više od 20), odnosno da se radilo o mirnom posjedu s uočljivom voljom držati stvar kao svoju, koji vlasnički posjed proizlazi iz navedenih činjeničnih utvrđenja, to su po ocjeni ovog suda već na strani njihovih prednika VP i FP ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZVDSP-a, a koje su tužitelji naslijedili temeljem naprijed navedenog rješenja o nasljeđivanju, odnosno rješenja o naknadno pronađenoj imovini, pa suprotna izlaganja tuženika u žalbi nemaju podlogu u izvedenim dokazima, tako da je žalbu tuženika glede odluke o glavnoj stvari valjalo odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke.

13. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te je tužiteljima za radnje i izdatke navedene u točki 23. obrazloženja dosudio troškove postupka u iznosu od 7.233,27 EUR.

13.1. Tuženik u žalbi navodi da pobija i odluku o troškovima postupka, međutim, bez konkretiziranja razloga osporavanja, pa ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, nalazi da je prvostupanjski sud neosnovano tužiteljima priznao i dosudio troškove sastavljanja podnesaka od 7. veljače 2022. i 21. lipnja 2022. po Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa), umjesto pravilno po točki 3. tog Tbr., dakle za svaki od tih podnesaka 50 bodova. Također, neosnovano je za zastupanje na ročištu 12. siječnja 2023., na kojem se nije raspravljalo o glavnoj stvari, niti su izvođeni dokazi, tužiteljima priznato po Tbr. 9. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. pravo na 250 bodova, umjesto po Tbr. 9. toč. 2. u vezi Tbr. 7. toč. 1. pravo na 125 bodova.

13.2. Ostale troškove postupka, prvostupanjski sud je po ocijeni ovog suda osnovano i pravilno priznao i dosudio tužiteljima, pa je sukladno navedenom, istima valjalo dosuditi troškove postupka u iznosu od 5.796,13 EUR, slijedom čega je u tom dijelu primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a pobijana odluka potvrđena, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika u preostalom dijelu preinačena te je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.437,14 EUR odbijen kao neosnovan.

14. Budući da je tuženik sa žalbama uspio tek djelomično u svezi sporedne tražbine, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen analognom primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a, obzirom da u svezi tog uspjeha tuženiku nisu nastali posebni troškovi.

15. Tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za odluku o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer