Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-193/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Opće županjske bolnice Požega, Požega, Osječka 107, OIB 40589450667, koji zastupa punomoćnik Ivan Bošković, odvjetnik iz Požege, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana Pakrac, Bolnička 74, OIB 18103492590, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-10/2024-98 od 15. travnja 2025., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e:

i

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-10/2024-98 od 15. travnja 2025.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 1.542,27 eura skupa sa zatraženim kamatama na taj iznos,

b) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 530,79 eura skupa sa zatraženim kamatama na taj iznos, tako da se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice za ovaj iznos i sudi se:

"Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, Osječka ulica 107, Požega, OIB: 40589450667 da tužiteljici CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 530,79 eura bruto, sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim: na iznos od 9,52 eura od 16. lipnja 2015. do isplate, na iznos od 21,88 eura od 16. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 27,38 eura od 16. listopada 2015. do isplate, na iznos od 49,43 eura od 16. studenog 201. do isplate, na iznos od 35,12 eura od 16. veljače 2016. do isplate, na iznos od 7,59 eura od 16. travnja 2016. do isplate, na iznos od 42,97 eura od 16. svibnja 2016. do isplate, na iznos od 49,91eura od 16. kolovoza 2016. do isplate, na iznos od 13,39 eura od 16. rujna 2016. do isplate, na iznos od 82,79 eura od 16. listopada 2016. do isplate, na iznos od 16,71 eura od 16. studenog 2016. do isplate, na iznos od 9,89 eura od 16. veljače 2017. do isplate, na iznos od 3,89 eura od 16. travnja 2017. do isplate, na iznos od 8,12 eura od 16. lipnja 2017. do isplate, na iznos od 11,93 eura od 16. rujna 2017. do isplate, na iznos od 23,28 eura od 16. listopada 2017. do isplate, na iznos od 22,23 eura od 16. studenoga 2017. do isplate, na iznos od 7,08 eura od 16. prosinca 2017. do isplate i na iznos od 87,68 eura od 16. siječnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.",

c) preinačuje se točka III. izreke, rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-10/2024-98 od 15. travnja 2025. kojim je naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku troškove postupka, tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku Općoj županjskoj bolnici Požega, OIB 40589450667 da tužiteljici CČ, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.899,65 eura u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe tužiteljice iz podnesaka od 8. studenog 2021. i 15. ožujka 2023. (točka I. izreke).

1.2. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijena je tužiteljica s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, Osječka ulica 107, Požega, OIB: 40589450667 da tužiteljici CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 2.073,06 EUR + ZZK, bruto, sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim: na iznos od 27,25 eura od 16. svibnja 2015. do isplate, na iznos od 123,73 eura od 16. lipnja 2015. do isplate, na iznos od 21,88 eura od 16. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 57,26 eura od 16. rujna 2015. do isplate, na iznos od 191,65 eura od 16. listopada 2015. do isplate, na iznos od 186,32 eura od 16. studenog 2015. do isplate, na iznos od 63,80 eura od 16. veljače 2016. do isplate, na iznos od 46,87 eura od 16. travnja 2016. do isplate, na iznos od 265,25 eura od 16. svibnja 2016. do isplate, na iznos od 308,04 eura od 16. kolovoza 2016. do isplate, na iznos od 13,39 eura od 16. rujna 2016. do isplate, na iznos od 82,79 eura od 16. listopada 2016. do isplate, na iznos od 103,14 eura od 16. studenog 2016. do isplate, na iznos od 9,89 eura od 16. veljače 2017. do isplate, na iznos od 24,01 eura od 16. travnja 2017. do isplate, na iznos od 8,12 eura od 16.lipnja 2017. do isplate, na iznos od 73,62 eura od 16. rujna 2017. do isplate, na iznos od 143,72 eura od 16. listopada 2017. do isplate, na iznos od 137,19 eura od 16. studenog 2017. do isplate, na iznos od 43,72 eura od 16. prosinca 2017. do isplate i na iznos od 141,42 eura od 16. siječnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana." (točka II. izreke).

1.3. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici CČ, OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Općoj županjskoj bolnici Požega, OIB 40589450667 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 eura u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica, kao što žalbom pobija i rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 43/13. -rješenje USRH i 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinače shodno žalbenim navodima.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za isplatu manje isplaćenih plaća od svibnja 2015. do siječnja 2018. s kamatama koje teku na točno navedene mjesečne iznose, a koja je kroz to razdoblje radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, i to s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada na temelju odredbe članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. – u daljnjem tekstu: KU/2013.), kojom je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, s time što je nesporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

4.1. Nadalje, predmet spora je i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini na temelju odredbe članka 5. Dodatka I. KU/2013 („Narodne novine“, broj 96/15. – u daljnjem tekstu: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, i kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću.

4.2. Tužbeni zahtjev usmjeren je posljedično navedenom i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na temelju odredbe članka 36. stavka 2. KU/2013. i članka 34. stavka 2. KU/2018., kao i za vrijeme privremene spriječenosti za rad temeljem odredbe članka 59. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora iz 2012. (u daljnjem tekstu: KU/2012. i članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora iz 2017. (u daljnjem tekstu: KU/2017.), kojima je propisano da zaposleniku zbog odsutnosti s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego što je započeo bolovanje.

4.3. Isto tako, predmet spora je i zahtjev tužiteljice za naknadom plaće za sve neobračunate sate prekovremenog rada na neradne dane, državne blagdane i praznike, na temelju odredbe članka 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19. 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR), kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, kao i temeljem odredbe članka 58. stavka 9. KU/2013., kojom je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duže od predviđenog rada utvrđenim dnevnim rasporedom rada, i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, te da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati.

5. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice po navedenim osnovama smatrajući da je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tuženik kroz utuženo razdoblje tužiteljici isplaćivao plaću za redovan rad sukladno zakonu i kolektivnom ugovoru s pripadajućim dodacima po osnovi dodataka za odrađene sate rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanom, a prema evidenciji rada tužiteljice u tom periodu. Isto tako, taj je sud smatrao utvrđenim da je kroz utuženo razdoblje radila prekovremeno i da je za rad koji je bio duži od punog fonda sati odrađivala sate rada kada je imala manjak sati, a primala punu plaću, kao što je utvrdio i da je tužiteljica za prekovremene sate rada koristila i slobodne dane koje je iskoristila početkom 2018.

6. Prema stanju spisa i utvrđenja iz pobijane odluke proizlazi sljedeće:

- da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika koja je radila na radnom mjestu medicinske sestre za utuženo razdoblje od svibnja 2015. do siječnja 2018.,

- da je tužiteljici kroz to razdoblje za pojedine mjesece ostvarila manji broj radnih sati, a za pojedine više, ali da joj je uvijek plaćena puna plaća,

- da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje ostvarila i određeni broj sati prekovremenog rada za koje je u prvoj polovini 2018. iskoristila slobodne dane, tako da nije ostalo nijedan sat po ovoj osnovi koji nije iskoristila,

- da je visinu tužbenog traženja tužiteljica postavila prema nalazu i mišljenju provedenog po sudskoj vještakinji ABC za financije i računovodstvo.

6.1. Iz nalaza i mišljenja naznačene vještakinje proizlazi da je tuženik, tužiteljici manje isplatio za sporno razdoblje iznos od 29,99 eura s osnove razlike za odgovornost za život i zdravlje ljudi, iznos od 224,32 eura s osnove razlike dodatka za posebne uvjete rada, iznos od 268,37 eura s osnove razlike naknade za godišnji odmor i iznos od 8,11 eura s osnove razlike naknade za vrijeme bolovanja, ukupno 530,79 eura, kao što proizlazi i da za prekovremene sate rada koji tužiteljici nisu obračunati daje iznos od 1.542,27 eura, tako da tužiteljica konačno postavljenim zahtjevom od tuženika potražuje iznos od 2.073,06 eura.

7. Prema shvaćanju ovoga suda, tužiteljici pripada pravo za uvećanje plaće odnosno dodatke na plaću temeljem citiranih odredbi KU, i to za prekovremeni rad s osnove posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao i razlika naknade za godišnji odmor i bolovanje, neovisnu o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. Naime, ti dodaci pripadaju tužiteljici za redovni i prekovremeni radi jer otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi postoji i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

8. Iz podataka dostavljenih od strane tuženika i rezultata vještačenja proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju, neprekidno radila na svom radnom mjestu medicinske sestre i da je neprekidno imala iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi te da je radila u otežanim uvjetima rada, zbog čega joj je prema stajalištu ovoga suda tuženik bio u obvezi isplaćivati navedene dodatke na sve sate koje je odradila, a koji prelaze mjesečni fond radnih sati.

8.1. Pri tome, valja istaknuti da tužiteljici (kolektivni ugovor joj daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka), ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata, postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu, što se ponovno navodi.

8.2. Ukazuje se, da je na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeto shvaćanje:

„Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

9. Kako iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi da tužiteljici navedeni dodaci nisu plaćeni za prekovremeni rad, kao što proizlazi da je za sate prekovremenog rada iskoristila slobodne dane, tako da u srpnju 2018. nije imala ni višak ni manjak sati rada (što sve proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje), to je tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na potraživanje s osnove razlike za odgovornost za život i zdravlje pacijenata i razlike dodatka za posebne uvjete rada, kao i s osnove razlike naknade za godišnji odmor i razlike naknade za vrijeme bolovanja u ukupnom iznosu 530,79 eura, skupa s pripadajućim kamatama trebalo prihvatiti i pobijanu presudu u tom dijelu preinačiti jer ove dodatke na prekovremeni rad tuženik nije platio tužiteljici, dok je pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na potraživanje s osnove prekovremenog rada za iznos od 1.542,27 eura trebalo potvrditi iz razloga što su tužiteljici ostvareni sati prekovremenog rada dijelom plaćeni, a dijelom su iskorišteni slobodni dani, ali bez navedenih dodataka u dosuđenom iznosu.

10. U pogledu prigovora zastare na koji se tuženik poziva u odgovoru na tužbu, ističe se, da je odredbom članka 139. ZR-a, propisano, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, pa je neosnovan taj prigovor jer u ovom slučaju tužiteljičino pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao već dospjelo povremeno potraživanje nije zastarjelo, imajući u vidu da je tužba tužiteljice podnijeta sudu 5. svibnja 2020., a dosuđeno potraživanje se odnosi za razdoblje od svibnja 2015. do siječnja 2018.

10.1. Prema odredbi članka 227. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), propisano je, da pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine, dok prema stavkom 2. istoga članka, kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.

10.2. Kako u ovom slučaju nije zastarjelo tužiteljičino potraživanje niti je nastupila zastara njezinog prava po navedenim osnovama na temelju citiranih odredbi članka 139. ZR-a i 227. ZOO-a, to je neosnovano pozivanje tuženika na ove prigovore.

11. Budući da je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka na temelju odredbe članka 166. stavka 1. i 2. ZPP-a. Tužiteljici zastupanoj po punomoćnici u osobi odvjetnice pripada parnični trošak prema uspjehu u parnici, i to u omjeru od 63%, a tuženiku 37%, to je uspjeh tužiteljice 26% (imajući na umu spornu osnovu i visinu zahtjeva), pa joj je shodno tom uspjehu dosuđen i parnični trošak primjenjujući odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 123/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa). Trošak tužiteljice odnosi se na sastavljanje tužbe prema Tbr. 7. točki 1. Tarife 100 bodova, za zastupanje na deset ročišta na kojima se raspravljano o glavnoj stvari (21. rujna 2020., 26. veljače 2021., 28. siječnja 2022., 24. ožujka 2023., 26. travnja 2023., 13. rujna 2023., 11. listopada 2023., 4. srpnja 2024., 12. rujna 2024. i 8. travnja 2025.) prema Tbr. 9. točki 1. Tarife po 100 bodova, za sastavljanje četiri obrazložena podneska prema Tbr. 8. točki 1. Tarife pod 100 bodova i za sastavljanje tri žalbe prema Tbr. 10. točki 1. Tarife po 125 bodova, ukupno 1875 bodova, koji bod pomnožen s vrijednošću boda od 2,00 eura prema Tbr. 54. Tarife, i pripadajući PDV- e čini iznos od 4.687,50 eura, pa od ovog iznosa tužiteljici pripada trošak prema uspjehu od 26% u iznosu od 1.218,75 eura. Ovdje je za navesti da je tužiteljici u cijelosti priznat troška na ime predujma troška vještačenja u iznosu od 680,90 eura jer je bio potreban za vođenje parnice, pa ukupan pripadajući trošak tužiteljice iznosi 1.899,65 eura, koji joj je u obvezi naknaditi tuženik

12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a i članka 373. točke 3. ZPP-a, u vezi s odredbama članka 380. točke 3. ZPP-a i članka 381. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovih odluka.

U Splitu 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča