Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-611/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Mandić odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Radnička 50, OIB 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko&Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7123/2021-25 od 15. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7123/2021-25 od 15. lipnja 2023. u pobijanom dijelu (točka I, II i III izreke).
II Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:
"I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbi Ugovora o kreditu broj: 9012165529 od 13.prosinca 2006. godine, koji je sklopljen između tužitelja: DP i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. - solemniziran dana 14. prosinca 2006., po javnom bilježniku Ranki Spevec iz Velike Gorice, pod brojem OU-1377/2006 - u čl. 6., a koji glasi:
'Kredit u iznosu od 24.132,01 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju se u 84 mjesečna anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja…' ,
te u dijelu čl. 4. koji glasi:
''kamata se obračunava u CHF … '' ,
te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz čl. 1. Ugovora o kreditu, prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.
II Nalaže se tuženiku: Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju: AP isplati iznos od 3.087,03 eura /23.259,24 kuna sa zateznim kamatama do 31.srpnja.2015.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza .2015.godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa te od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to na:
0,98 EUR / 7,36 kn od 31.03.2008.
13,18 EUR / 99,30 kn od 30.10.2008.
0,51 EUR / 3,83 kn od 30.11..2008.
14,03 EUR / 105,73 kn od 31.12.2008.
16,10 EUR / 121,30 kn od 31.1.2009.
17,01 EUR / 128,13 kn od 28.2.2009.
14,16 EUR / 106,67 kn od 31.3.2009..
14,61 EUR / 110,08 kn od 30.4.2009.
10,90 EUR / 82,12 kn od 31.5.2009.
7,73 EUR / 58,25 kn od 30.6..2009.
8,44 EUR / 63,60 kn od 31.7..2009.
11.23 EUR / 84,62 kn od 1.9..2009.
10,06 EUR / 75,81 kn od 30.09.2009.
8,32 EUR / 62,68 kn od 31.10.2009.
11,58 EUR / 87,23 kn od 30.11.2009.
13,96 EUR / 105,15 kn od 31.12.2009.
17,78 EUR / 133,95 kn od 31.1 2010..
16,78 EUR / 126,45 kn od 28.2.2010.
21,72 EUR / 163,64 kn od 31.3.2010.
20,64 EUR / 155,51 kn od 30.4.2010.
22,89 EUR / 172,48 kn od 31.5.2010.
36,91 EUR / 278,11 kn od 1.7..2010.
31,41 EUR / 236,67 kn od 3.8..2010.
43,26 EUR / 325,93 kn od 31.8.2010.
40,49 EUR / 305,06 kn od 30.9..2010.
34,62 EUR / 260,87 kn od 31.10.2010.
45,97 EUR / 346,33 kn od 30.11.2010.
.60,09 EUR / 452,74 kn od 31.12.2010.
50,35 EUR / 379,39 kn od 31.1..2011.
53,89 EUR / 406,01 kn od 28.2.2011.
49,14 EUR / 370,25 kn od 31.3..2011.
49,85 EUR / 375,63 kn od 2.5..2011.
68,73 EUR / 517,83 kn od 31.5..2011.
70,00 EUR / 527,40 kn od 30.6.2011.
86,29 EUR / 650,12 kn od 1.8..2011.
78,39 EUR / 590,63 kn od 31.8.2011.
69,68 EUR / 525,02 kn od 30.9..2011.
68,60 EUR / 516,84 kn od 31.10..2011.
67,82 EUR / 511,01 kn od 30.11..2011.
71,65 EUR / 539,84 kn od 2.1.2012.
75,67 EUR / 570,16 kn od 31.1.2012.
75,98 EUR / 572,45 kn od 29.2.2012.
73,28 EUR / 552,12 kn od 31.3..2012.
74,61 EUR / 562,18 kn od 30.4..2012.
75,87 EUR / 571,68 kn od 31.5.2012.
73,87 EUR / 556,60 kn od 30.6.2012.
74,55 EUR / 561,67 kn od 31.7.2012.
73,42 EUR / 553,17 kn od 31.8..2012.
70,55 EUR / 531,58 kn od 30.9.2012.
73,58 EUR/ 554,39 kn od 31.10.2012.
75,25 EUR/ 566,96 kn od 30.11.2012.
74,67 EUR / 562,57 kn od 31.12..2012.
68,19 EUR / 513,74 kn od 31.1.2013.
73,70 EUR/ 555,33 kn od 28.2.2013.
73,97 EUR / 557,35 kn od 31.3.2013
71,65 EUR / 539,85 kn od 30.4.2013.
67,32 EUR / 507,26 kn od 3.6.2013.
65,30 EUR / 492,03 kn od 30.6..2013.
66,64 EUR / 502,08 kn od 31.7..2013.
69,14 EUR / 520,91 kn od 31.8.2013.
73,24 EUR / 551,84 kn od 1.10..2013.
70,99 EUR / 534,87 kn od 31.10.2013.
72,12 EUR / 543,40 kn od 30.11..2013.
73,72EUR / 555,48 kn od 30.12.2013, sve do isplate, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. naknaditi tužitelju AP trošak parničnog postupka u svoti od 483,08 eur/3.639,79 kn s zateznim kamatama po stop određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućima od 15. lipnja 2023. godine do isplate, u roku 15 dana.
IV Odbija se dio tužbenoga zahtjeva koji glasi:
'Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbi Ugovora o kreditu broj:9012165529 od 13.prosinca 2006. godine, koji je sklopljen između tužitelja: DP i tuženika: Privredne banke Zagreb d.d. - solemniziran dana 14.prosinca 2006., po javnom bilježniku Ranki Spevec iz Velike Gorice, pod brojem OU-1377/2006
- u čl. 4., a koji glasi:
''Na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, i koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,99 % godišnje … ',
te u dijelu čl. 6. koji glasi:
'U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta … '.
V odbija se dio tužbenoga zahtjeva kojim tužitelj DP zahtijeva isplatu 1.355,38 eur/10.212,05 kn."
2. Protiv te odluke tuženik je izjavio dopuštenu i pravovremenu žalbu s tim da žalbom pobija točku I, II i III izreke pobijen odluke. Žalba se izjavljuje iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), te se traži da se ista prihvati pobijana odluka u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Zatražen je i trošak žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora a povodom žalbe tuženika je zahtjev tužitelja kojim isti traži utvrđenje ništenosti ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka 13. prosinca 2006. u dijelu kojim je ugovorena valuta u kojoj je vezana glavnica sa švicarskim frankom (CHF), te isplata iznosa temeljem stečenog bez osnove i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od stjecanja pojedinih iznosa do isplate.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 13. prosinca 2006. broj 9012165529, te da je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 24.132,01 CHF prema srednjem tečaju za devize (CHF) važećem na dan korištenja kredita, radi kupnje vozila s tim da je ugovorena početna redovna kamata u iznosu od 4,99%, te da je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica švicarskog franka (CHF) te da je kredit u cijelosti otplaćen.
7. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da je zbog promjene tečaja u vezi predmetnog ugovora više obračunato 3.087,03 EUR određeno po mjesecima za razdoblje od ožujka 2008. do studenog 2013.
8. Prvostupanjski sud je je pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo tako i o onoj glede valutne klauzule vezanoj za švicarski franak a koje su banke među kojima i tuženik sklopile sa potrošačima, kao i tužiteljem u određenim vremenskim razdobljima.
9. Radi se a u odnosu na pitanje odredbi o valutnoj klauzuli u švicarskim francima o odluci koja je postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a bila je predmetom preispitivanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-2221/18, te je u tom predmetu i donesena odluka 3. rujna 2019.
10. Tim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskim francima kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbi članka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP 03).
11. Ovlaštenje za takvo pozivanje na utvrđenja iz navedenih presuda sud nalazi u odredbi članka 502.c. ZPP kojom je propisana vezanost suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u postupcima koje fizičke i pravne osobe vode radi naknade štete i isplate, te odredbe iz članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19 -dalje: ZZP/14) kojom je propisano da odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
12. Dalje prvostupanjski sud nije prihvatio tuženikov prigovore zastare glede isplate iznosa temeljene na ništetnoj odredbi ugovora kojim je ugovorena valuta vezana za švicarski franak (za razliku o prigovoru zastare za isplatu više isplaćenog iznosa u vezi ništetnosti odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati sukladno Odlukama o kamatama banke) a sve s obzirom da ništetnost te odredbe (o valutnoj klauzuli u kojoj je valuta vezana za švicarski franak) utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača te da zastara u tom slučaju počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača odnosno od 14. lipnja 2018., a kako je tužba podnesena 9. rujna 2021. to i nije nastupila zastara.
13. S obzirom na utvrđenu ništetnost valutne klauzule vezane za švicarski franak prvostupanjski sud je obvezao tuženika vratiti tužitelju stečeno bez osnove sa zateznim kamatama od dana stjecanja do vraćanja (isplate) temeljeći svoju odluku na odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) i to članku 323. stavak 1. kojim je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje te stavkom 2. tog članka prema kojem ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije mogao znati za postojanje uzroka ništetnosti, te članka 1111. stavak 1. kojima je propisana obveza vraćanja stečenog bez osnove i to sa zateznim kamatama od dana stjecanja do isplate sukladno članku 1115.
14. Kako je već rečeno tuženik žalbom a glede glavne stvari pobija odluku i zbog bitnih povreda parničnog postupka i to iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Međutim, ovu povredu ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi jer se pobijana odluka može ispitati, dati su razlozi i o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci.
14.1. Ispitujući dalje pobijanu odluku po službenoj dužnosti a u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi ni neku od bitnih povreda parničnog postupka navedenih u tom članku.
15. Tuženik je tijekom postupka dovodio u pitanje status tužitelja kao potrošača, u tome ne ustraje u žalbi, no prvostupanjski sud je u točki 13. obrazloženja pobijane odluke dao razloge zašto je utvrđeno da tužitelj ima status potrošača što prihvaća i ovaj sud, a uostalom tuženik ničim nije to doveo u pitanje odnosno u tom pravcu i nije predlagao nikakve dokaze. Samim time, a kako tužitelj ima status potrošača ima se pravo pozivati i na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača.
16. Dalje u odnosu na žalbene navode kako se pravna utvrđenja iz kolektivne tužbe odnose na apstraktnog potrošača za istaknuti je da ovaj sud smatra da je na tuženiku teret dokaza kako je to već rečeno, da konkretni potrošač (tužitelj) ne spada u tu kategoriju i to iz razloga što bi isti bio informiran o svemu onome o čemu načelno potrošače nije informirao. Tuženik je istina tvrdio da je informirao tužitelja o svim bitnim parametrima prilikom sklapanja ugovora, predlagao je dokaze u tom pravcu ali je od istih odustao (na ročištu 1. lipnja 2023.-l.s.103).
17. S obzirom da žalba i dalje ustraje u tome da su sporne odredbe ugovora o kreditu jasne, lako razumljive i uočljive te da je dopuštena odredba o valutnoj klauzuli, to ne znači ujedno da ta odredba ugovora o kreditu nije nepoštena budući sama razumljivost mogućnosti promjene tečaja valute ne znači svijest o tome što sve može utjecati na tečaj ugovorene valute švicarskog franka, a baš pravna utvrđenja iz kolektivne tužbe je ono što vezuje kako prvostupanjski sud tako i ovaj drugostupanjski sud tako da se ti žalbeni navodi ne mogu prihvatiti.
18. Što se tiče žalbenih navoda koji se tiču Općih uvjeta poslovanja za istaknuti je da Opći uvjeti poslovanja iz godina koje slijede sklapanju predmetnog ugovora nisu relevantni, jer se nepoštenost ugovornih odredbi ocjenjuje prema vremenu zaključenja ugovora, a Opći uvjeti poslovanja koji su bili na snazi u trenutku sklapanja ugovora tuženika je mogao i morao predlagati u postupku kolektivne tužbe.
19. Što se tiče negativne razlike koja je isticana tijekom prvostupanjskog postupka od strane tuženika a u žalbi se u tome ne ustraje a odnose se na manje plaćene anuitete kada je tečaj švicarskog franka bio manji od važećeg na dan isplate kredita za istaknuti je da u ovom postupku nije bilo prigovora prijeboja radi prebijanja ili protutužbe što je uvjet prema shvaćanju ovog suda da bi se o tome raspravljalo ili odlučivalo a da je to tako proizlazi iz pravnog shvaćanja VSRH u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.
20. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev glede ništetnosti Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je zatražena isplata iznosa od 3.087,03 EUR koji ustvari predstavlja razliku tečaja valute u odnosu na početni tečaj.
21. U odnosu na prigovor zastare u kojem se ustraje i u žalbi za istaknuti je da je prvostupanjski sud taj prigovor odbio. Naime, zahtjev za isplatu, koji jedino može zastariti teče od pravomoćnosti presude u postupku po kolektivnoj tužbi, a to je od 14. lipnja 2018. kada je riječ o isplati razlike zbog promjene tečaja. Presudama u tim postupcima utvrđena je nepoštenost pa samim time i ništetnost ugovornih odredbi kakve su predmetne pa zastara za individualne restitucijske zahtjeve teče od tada. Stoga a kako je tužba za isplatu glede razlike zbog promjene tečaja valute CHF podnesena 14. listopada 2019. to i nije protekao petogodišnji rok zastare, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 9. rujna 2021.
22. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika da se učinci odluka po kolektivnoj tužbi ne mogu odnositi na predmetni ugovor jer je isti u cijelosti izvršen, a sve iz razloga jer činjenica da je neki ugovor izvršen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnosti ili ništetnost pojedinih odredbi (tako i VSRH u odluci Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).
23. Također je pravilno prvostupanjski sud odlučio da tuženik treba otplatiti tužitelju zateznu kamatu od dana stjecanja bez osnove do isplate, jer se stečeno vraća zbog ništenosti ugovorne odredbe kao posljedica njihove nepoštenosti, a tuženik je taj koji je takvu ugovornu odredbu unaprijed formulirao, pa se ni on ne može smatrati drugačijim.
24. Žalbom se pobija i odluka o troškovima parničnog postupka (točka III izreke pobijane odluke) no u tom dijelu žalba nije uopće konkretizirana. S obzirom na to da žalba nije konkretizirana za istaknuti je da od 1. rujna 2019. odnosno stupanjem na snagu članka 61. ZID ZPP/19 na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima, drugostupanjski sud više ne pazi po službenoj dužnosti (ovaj parnični postupak pokrenut je nakon 1. rujna 2019., odnosno podnošenjem tužbe 9. rujna 2021.).
25. Žalitelj-tuženik je zatražio trošak žalbe, no kako ni u žalbenom postupku nije uspio to je odbijen taj zahtjev kao neosnovan (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. ZPP), te je odlučeno kao u toči II izreke.
26. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.
Dubrovnik, 27. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Kate Brajković
