Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-133/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika OD iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja FD iz [adresa]., vlasnik [obrt], Obrt za prijevoz i trgovinu, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Srećku Novak-Perjanecu odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 935/2022 od 14. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja FD, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 935/2022 od 14. ožujka 2025.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom 1. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) kojim je tražio da se utvrdi da mu je tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) dužan na ime imovinske štete isplatiti iznos od 79.898,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je točkom II. izreke određeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2.Protiv citirane presude, žalbu izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu suda prvog stupnja u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku sadržanu u točki I. izreke.

7.U ovoj fazi postupka, preostao je protutužbeni zahtjev tuženika predmet kojeg je zahtjev za isplatu iznosa od 10.604,28 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime štete, koju je po tvrdnji tuženika, istome prouzročio tužitelj, kada je 28. ožujka 2017. u krugu tvornice Dukat d.d. došlo do prometne nezgode prilikom automatskog pranja cisterne u vlasništvu tuženika kojom je upravljao tužitelj, nakon istakanja mlijeka došlo do udubljenja na cisterni sa unutarnje i vanjske strane oplate.

8.1.Odlučujući o preostalom protutužbenom, odnosno sada tužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud, u odnosu na okolnost samog nastanka štetnog događaja, uvažava pismenu izjavu tužitelja, te temeljem toga utvrđuje da je isti nakon istakanja mlijeka iz cisterne, pripremio istu za pranje, poklopce da je podupro sa šarafima za zatezanje poklopca, te da je zbog jakog mlaza lužine najvjerojatnije došlo do podizanja poklopca i šaraf sa kojim je poklopac bio podložen, da je iskliznuo i više nije držao poklopac, a da kada je došlo do procesa izvlačenja vode i kiseline iz cisterne, da je došlo do zatvaranja poklopca, jer nije bilo zraka, te zatim i uvlačenja unutrašnje oplate cisterne. Osim toga, sud je uvažio i iskaze parničnih stranaka, svjedoka KD, HD, nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dopunu nalaza i mišljenja isto kao i usmena očitovanja vještaka, te rezultate očevida na licu mjesta.

8.2.Vezano za rezultate provedenog vještačenja, a koje je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti kao stručno i objektivno, sud uvažava da tehničkim putem nije bilo moguće utvrditi da li je neposredno prije pražnjenja cisterne i pranja iste poklopac na prvoj komori bio otvoren kako to navodi tužitelj, kao i to da vještak dozvoljava da je tehnički moguće da prilikom otvaranja poklopca na prvoj komori sigurnosti vijak nije bio okrenut do kraja prema otvoru cisterne te da je uslijed težine poklopca došlo do pomjeranja sigurnosnog vijka prema van, a time i samo zatvaranja poklopca cisterne. No, istodobno i konstataciju vještaka da u slučaju da je poklopac prve komore bio cijelo vrijeme zatvoren, da tada ne bi moglo doći do potpunog istakanja tereta – vrhnja iz cisterne ili bi već kod istakanja nastala oštećenja na oplati cisterne iz čega se može zaključiti da je kod istakanja vrhnja iz cisterne poklopac bio otvoren.

8.3.Prednje navedena utvrđenja vještaka, prema ocjeni suda prvog stupnja treba staviti u kontekst s iskazom tužitelja u dijelu u kojemu isti opisuje nastanak štetnog događaja, slijedom čega zaključuje da je tužitelj logično iskazao da se cisterna ne pere sa potpuno otvorenim poklopcima, da je prilikom istakanja mlijeka otvorio prvi i drugi poklopac i stavio ih na sigurnosni vijak, a da je pant na spornom trećem poklopcu bio labav zbog čega se poklopac tresao uslijed čega je šaraf ispao, a samim time je došlo do samo zatvaranja poklopca cisterne. U svezi toga, ocjena je suda da predmetna cisterna nije imala drugi sigurniji način djelomičnog otvaranja poklopca osim ovog da se vijak podmetne pod sam poklopac.

Nadalje, prosudba je suda da iskaz tužitelja također i sa bitnim dijelom iskaza svjedoka KD, koji je pored ostalog naveo da su radnici prilikom pranja cisterni podbacivali glavne šarafe poklopca, da se ne podvuče cisterna zbog tlaka koji se stvara, ali i to da je od kolega ED i O dakle onih koji su radili kod tuženika, čuo da je u ovom konkretnom slučaju poklopac pao dolje, te se cisterna podvukla, kao i to da predmetna cisterna nije imala osigurač koji bi se automatski prilikom dizanja poklopca aktivirao i spriječio zatvaranje poklopca.

8.4.Sa druge strane, sud prvog stupnja nije prihvatio iskaz svjedoka HD, a ni tuženika, iz kojih proizlazi da je tužitelj došao sam kod imenovanog svjedoka, rekao da je uništio cisternu dok je pušio cigaretu, razgovarao s operaterom i da je uslijed krajnje nepažnje došlo do uvlačenja cisterne, ocijenivši iste kao neuvjerljive i nelogične, napose u kontekstu činjenice da je imenovani svjedok i zaposlenik kod tuženika, ali i njegov sin.

Ujedno, a obzirom na uputu iz ovosudne ukidne odluke poslovni broj Gž R 230/2022, prvostupanjski sud ističe da je utvrđeno da je tužitelj prilikom nastanka štetnog događaja prao cisternu na isti način na koji je to radio i ranije, da ranije nije imao problema s pranjem iste, da je bio dužan prati i poklopac cisterne, da prilikom pranja cisterne ne dolazi do njenog pomicanja, da na činjenicu da je pant labav nije upozorio poslodavca, da tuženik kao poslodavac nije ničim propisao proceduru pranja cisterne niti redoslijed radnji, da nije nadgledao proces pranja, niti je posebno niti obučavao tužitelja na koji način se obavlja pranje cisterne.

Slijedom navedenih razloga, prvostupanjski je sud zaključio da tuženik nije dokazao da bi postojale pretpostavke iz čl. 107. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014. i dr., dalje: ZR-a), pa odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude, dok odluku o trošku temelji na čl. 154. st.3. ZPP-a.

9.1.Sukladno prednje izloženom, ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene žalbene tvrdnje tuženika kojima pobija pravilnost stava suda prvog stupnja o postojanju pretpostavki iz gore spomenute odredbe ZR-a, pri čemu tuženik upire ponajprije na određena utvrđenja vještaka u dijelu u kojem je isti između ostalog naveo:

-da u navedenim uvjetima nije moglo doći do samozatvaranja poklopca cisterna jer da ista nije pomjerana,

-da u slučaju da je poklopac na prvoj komori cisterne bio otvoren prilikom istakanja mlijeka, da je tada morao u toku pranja fizički biti zatvoren jer do samozatvaranja istog nije moglo doći,

-da prometno tehničkim putem nije bilo moguće točno utvrditi je li neposredno prije pražnjenja cisterne i pranja iste, poklopac na prvoj komori bio otvoren kako to navodi tužitelj,

a što sve po ocjeni tuženika ukazuje na to da je tužitelj štetu na predmetnoj cisterni počinio iz krajnje nepažnje.

9.2.Naime, protivno stajalištu tuženika, ni osnovni nalaz i mišljenje, kao ni dopuna nalaza, a ni usmeno očitovanje vještaka, prema prosudbi ovog suda u konkretnim okolnostima, ne predstavljaju valjani činjenični supstrat za zaključak o odštetnoj odgovornosti tužitelja, odnosno temeljem prednje navedenog po ocjeni ovog suda ne može se sigurnošću zaključiti da bi predmetna šteta bila počinjena ni namjerno, ni iz krajnje nepažnje, a u kojim bi situacijama, tužitelj mogao odgovarati. U svezi prednjeg, unatoč određenim navodima vještaka (posebice iz dopunskog pismenog nalaza) (l. 113. spisa) gdje je vještak iznio svoje mišljenje o tome u kojim je situacijama moglo odnosno nije moglo doći do samozatvaranja poklopca spremnika, pažljivo analizirajući kompletan nalaz i sva očitovanja vještaka, ono što je u istome prema uvjerenju izuzetno bitno je to da isti nije bio u mogućnosti pregledati konkretnu cisternu koju je tužitelj predmetne prilike prao, što bi bilo jedino pravno odlučno, radi utvrđivanja eventualnih ne/pravilnosti na sigurnosnim vijcima poklopaca cisterne kao mogući razlog zatvaranja tog poklopca i nastanka štete na vanjskoj i unutarnjoj oplati iste.

Unatoč tome što je iz provedenog postupka razvidno da je vještak izvršio očevid na istoj takvoj drugoj cisterni i temeljem toga utvrdio da je i ona koju je tužitelj prao trebala imati, odnosno svaki od tri poklopca trebao imati po 4 sigurnosna vijka, a u kontekstu činjenice da je sporna cisterna u vrijeme štetnog događaja bila stara 16 godina, tada se provedeno vještačenje, odnosno mišljenje vještaka izraženo u osnovnom nalazu, dopunskom nalazu i usmenom očitovanju, ni u kom slučaju ne mogu prihvatiti kao nepobitan dokaz vjerodostojnosti tvrdnji tuženika o postojanju odštetne odgovornosti tužitelja za štetu nastalu na cisterni prilikom njenog pranja.

9.3.Nastavno prednjem, protivno tumačenju tuženika, pravno nedokazanim drži ovaj sud žalbene tvrdnje istog da je tužitelj očito izvršio propust i nije prije pranja pregledao poklopce, te se sigurnošću uvjerio da pranje može početi, odnosno da nije pravilno postavio sigurnosni vijak, zbog čega da je došlo do podtlaka i oštećenja cisterne.

Ovo stoga, što ovako postupanje tužitelja ni prema ocjeni ovog suda ne proizlazi odnosno nije dokazano prvenstveno provedenim vještačenjem, ali isto tako ni kroz druge provedene dokaze, pri čemu se ima u vidu iskaze saslušanih svjedoka, kao ni iskaze parničnih stranaka, budući da ni svjedoci ni tuženik nisu bili neposredni očevici štetnog događaja, te ni na koji način ne mogu potvrditi da je samom štetnom događaju prethodilo postupanje tužitelja upravo na način kako to tuženik tvrdi.

Isto tako, ni dio iskaza tužitelja, na koji se tuženik poziva u historijatu žalbe, po stajalištu ovog suda ne govori u prilog nepažnji tužitelja prilikom pripremanja cisterne za pranje, već dapače, ukazuje na određene nepravilnosti same cisterne odnosno sigurnosnih vijaka, a što se prema stajalištu ovog suda ne može pripisati krivnji tužitelja, već neodržavanju cisterne, a što po stavu ovog suda ulazi nadležnost tuženika, koji je bio vlasnik iste.

Stoga, prednje navedene žalbene tvrdnje tuženika se u ovim okolnostima nameću kao nagađanje, no bez uporišta u rezultatima dokaznog postupka.

9.4.U svezi s prednjim, svakako valja reći i to da je prema prosudbi ovog suda, pravilno prvostupanjski sud odlučujući o postojanju odštetne odgovornosti tužitelja za predmetnu štetu, sukladno čl. 8. ZPP-a, cijenio sve provedene dokaze, odnosno da je rezultate provedenog vještačenja, osnovano sagledavao u kontekstu iskaza svjedoka, odnosno da je pravilno sve iskaze kako stranaka, tako i svjedoka, sagledao u njihovoj ukupnosti, dovodeći ih u međusobnu vezu u odnosu na pravno relevantne okolnosti.

10. Kako je shodno svemu do sada iznesenom, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, to ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno relevantnih činjenica, koje tuženik iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nije uspio dovesti u dvojbu.

Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava

11.Obzirom na prednje, pravilnom drži ovaj sud i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke.

12.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, te potvrditi pobijanu presudu, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

U Rijeci, 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković