Broj: Ppž-7590/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Marija Soljačića, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenog DOMA ZA STARIJE I NEMOĆNE BISKUP ŽE, sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe, radi prekršaja iz čl. 172 st. 2 toč. 5 Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 33/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) i čl. 150 st. 1 podst. 2 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13, 137/13, 98/19, 26/21, 46/22 i 33/23), i drugookrivljene ŽEF iz [adresa], kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 172 st. 3 Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 150 st. 2 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju odlučujući povodom žalbe Državnog inspektorata – Područni ured Zagreb, Ispostava u Ogulinu podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 12. lipnja 2025-6., broj: Pp-1226/2025-6 na sjednici vijeća održanoj dana 27. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Ispostava u Ogulinu i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prvookrivljena pravna osoba i drugookrivljena odgovorna osoba su zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. točka 5. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, opisanim pod toč.1., i prekršaja iz čl. 150. st. 1. podstavka 2. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, opisanim pod toč.2, proglašeni krivima i oslobođeni od kazne.

2. Istom presudom su obvezani na plaćanje troškova postupka u iznosu 20,00 eura, svaki.

3. Protiv citirane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o prekršajnopravnoj sankciji . U žalbi u bitnome ukazuje na visinu zapriječenih novčanih kazni za počinjena djela prekršaja te ističe da je sud primijenio odredbe o oslobođenju od kazne iako za to nije bilo uvjeta.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 ., 118/18 i 114/22), ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6.7.9. i 10. Prekršajnog zakona, te je u konkretnom slučaju našao da nisu povrijeđene bitne povrede odredbi i odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti te da nije nastupila zastara prekršajnog progona koja nastupa u roku od četiri godine od počinjenja djela prekršaja.

7. Prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke detaljno i uvjerljivo iznio razloge za primjenu instituta oslobođenja od kazne temeljem čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona. Sud je utvrdio da bi posljedice prekršaja teško pogodile okrivljenike obzirom na okolnosti u kojima je isti počinjen.

8. Radilo se o vremenski manjim kašnjenjima prijave radnice tijelu zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Posebno je naglašeno da je prvookrivljena ustanova neprofitna pravna osoba čija je djelatnost pružanje smještaja starijim i nemoćnim osobama, te posluje s vrlo skromnim prihodima koje im isplaćuje Ministarstvo rada, mirovinskog osiguranja i socijalne politike. Ustanova skrbi o 43 korisnika niskog socijalno-ekonomskog statusa. Mjesečni prihodi od oko 30.000,00 EUR-a koriste se za podmirivanje osnovnih potreba korisnika (hrana, režije, higijena), plaće zaposlenika, održavanje ustanove i godišnje atestiranje (oko 10.000,00 EUR-a). Stoga bi plaćanje visokih novčanih kazni znatno utjecalo na poslovanje, onemogućilo podmirivanje osnovnih potreba korisnika i zaposlenika, te otežalo pružanje skrbi. Nadalje, prvostupanjski sud je uzeo u obzir da okrivljenici do tada nikad nisu bili prekršajno kažnjavani te da je do kašnjenja došlo zbog omaške uslijed odlaska zaposlenice koja je inače vršila prijave, a ne zbog namjere činjenja prekršaja.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da bi kažnjavanje okrivljenika u takvim okolnostima bilo nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona

10. Tužitelj u žalbi ne iznosi argumente slijedom kojih bi ovaj Sud donio drugačiju odluku.

11. S obzirom na sve navedeno, ovaj Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjska presuda pravilna i na zakonu osnovana, te da je prvostupanjski sud ispravno primijenio institut oslobođenja od kazne, imajući u vidu sve olakotne okolnosti i specifičnosti poslovanja okrivljenika. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2025. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić, v.r.

BE, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 opravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.