Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10575/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Drage Klasnića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak-Hrgović članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŠR zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22, 114/22.) odlučujući o prigovoru okrivljenog ŠR, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica klasa: 211-07/24-1/14657; broj: 511-16-05-24-1 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenog ŠR i prekršajni nalog se potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona(„Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni IR je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku 8 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica klasa: 211-07/24-1/14657; broj: 511-16-05-24-1 od 27. rujna 2024. okrivljeni IR je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. i članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci prekršajnog naloga te je kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.980,00 eura koju je kaznu dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, a ako u tom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
1. Uz kaznu je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci i obvezan je na plaćanje troškova postupka u iznosu od 76,98 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljeni IR je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, zbog čega se u smislu članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, prigovor prihvaća žalbom.
Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, predlaže da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući odluku o novčanoj kazni ovaj sud smatra da je izdavatelj prekršajnog naloga pravilno okrivljeniku izrekao ukupnu novčanu kaznu, iako je bio dužan prvo za svaki od prekršaja utvrditi novčanu kaznu, pa potom na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu. Kako međutim, iznos ukupne novčane kazne odgovara zbroju minimalnih novčanih kazni za svaki od prekršaja (1.320,00 i 660,00 eura) ovaj propust nije bilo na štetu okrivljenika.
2. Okrivljenik je navedene zgode upravljao motornim vozilom uz prisutnost alkohola od 1,06 g/kg i to prije nego je stekao pravo na samostalno upravljanje vozilom bilo koje kategorije, time je u stjecaju počinio neke od teških i najtežih prometnih prekršaja koji predstavljaju veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu, te zbog težine počinjenih prekršaja po ocjeni ovog Suda nema uvjeta za ublažavanje novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj, naročito stoga jer okrivljenik ničim nije dokumentirao svoje navode o materijalnoj situaciji.
3. Okrivljenik je upozoren ako u danom roku plati 2/3 izrečene kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.
6. Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro na slobodi jer Prekršajnim zakonom nije propisana takva sankcija. O toj bi se mogućnosti moglo odlučivati u postupku izvršenja kazne, pa je taj zahtjev okrivljenika za sada preuranjen.
7. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na manju složenost i trajanje postupka.
8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagrebu, 27. kolovoza 2025.,
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović, v.r.
Drago Klasnić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj, Policijskoj postaji Virovitica u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.