REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4452/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. CB, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 21. ožujka 2024., broj: 38 Pp-172/2024-8, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. CB kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. CB je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 100,00 EUR (sto eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 21. ožujka 2024., broj: 38 Pp-172/2024-8, proglašen je krivim okr. CB da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 260,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 26,00 eura.
2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno, naznačujući da se žali iz svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik ističe kako nije obrazloženo na koji način je utvrđeno počinjenje prekršaja u odnosu na drugi dio inkriminacije – događaj od 15. prosinca 2023.
5.1. Suprotno žalbenim prigovorima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i o tome na koji način je utvrđeno počinjenje prekršaja u odnosu na drugi dio inkriminacije – događaj od 15. prosinca 2023. (t. 8. i 9. obrazloženja).
5.2. Stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.
6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer nije izveden niti jedan dokaz koji bi potvrdio optužbu, osim iskaza žrtve nasilja FB, da je pogrešno njezin iskaz ocijenjen kao vjerodostojan jer je ona lažno svjedočila.
6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
6.2. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se očito sugerira da se osuđujuća presuda ne može temeljiti samo na iskazu svjedoka koji je žrtva nasilja. Takvim pristupom ni jedan prekršaj iz područja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji bi bio počinjen na način da su bili nazočni samo počinitelj i žrtva nasilja, a koja situacija je doista vrlo učestala i imanentna upravo ovim prekršajima, ne bi mogao biti dokazan. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza žrtve nasilja FB koja je iskazivala okolnosno, detaljno te neproturječno i u čijem iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, a koja je ostala uvjerljiva i prilikom suočenja s okrivljenikom. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi koji bi bio motiv žrtve nasilja za neistinito terećenje okrivljenika za prekršaj, niti je okrivljenik naveo koji bi to bio motiv. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Ovdje valja dodati kako prilikom ocjene dokaza treba uzeti u obzir i činjenicu da svjedok ima drugačiju procesnu ulogu od okrivljenika odnosno da za njega vrijedi da je lažno svjedočenje kazneno djelo, kakvu posljedicu u iznošenju obrane nema okrivljenik. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.
6.3. Stoga, žalbenim navodima žalitelja činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Iz sadržaja žalbe, evidentno je da žalitelj, u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. Prekršajnog zakona.
7.1. Stoga nije osnovana žalba zbog povrede materijalnog prekršajnog prava.
8. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, u korist okrivljenika dostatno vrednovane, pa njihova preocjena nije potrebna. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je, u vrijeme počinjenja prekršaja, a ujedno i najblažeg propisa za okrivljenika, bila propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora do 70 dana, dakle, okrivljeniku je izrečena blaža vrsta propisane kazne, i to u minimalnom iznosu. Budući da ne postoje naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale ublažavanje novčane kazne (okrivljenik u žalbi niti ne navodi zašto smatra da predmetna novčana kazna nije primjerena), ne postoji zakonski uvjeti za ublažavanje novčane kazne.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 100,00 eura, dakle bliže minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 27. kolovoza 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.
