REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČN, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 9. srpnja 2025., broj: Pp-922/2025-13, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. ČN kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ČN je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 120,00 EUR (sto dvadeset) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 9. srpnja 2025., broj: Pp-922/2025-13, proglašen je krivim okr. ČN da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 300,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 30,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, supruge ČNS, na udaljenosti manjoj od 100 metara u trajanju od tri mjeseca unutar i izvan obiteljske kuće ili stana ili na bilo kojem mjestu gdje se oštećena zatekne, osim u slučaju provedbe službenog postupka pred nadležnim tijelima RH u kojima su oni nazočni.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno, iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da mu je povrijeđeno pravo na obranu, tj. da je žrtva nasilja ONS ispitana bez njegove nazočnosti, navodi da je trebalo osigurati ispitivanje putem video-linka, kao i da se nije mogao očitovati na njezine navode, čime ističe povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona.

5.1. Suprotno žalbenim prigovorima, žrtva nasilja ONS je u postupku zatražila da bude ispitana bez njegove nazočnosti, i to zbog straha od okrivljenika. Žrtva nasilja ima, sukladno čl. 6. st. 1. t. 12. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pravo na izbjegavanje kontakta s počiniteljem prije i tijekom postupka, osim u onoj mjeri u kojoj je to nužno za potrebe prekršajnog postupka. Uzimajući u obzir količinu protupravnog ponašanja koja se stavlja na teret okrivljeniku te iskazani strah od strane žrtve nasilja, opravdano je prvostupanjski sud odlučio ispitati žrtvu nasilja bez prisutnosti okrivljenika. Budući da na sudu nema mogućnosti ispitivanja svjedoka putem audio-video uređaja, nije bilo moguće takvo ispitivanje, što je sud na taj način i obrazložio. Okrivljeniku je njezin iskaz pročitan, on se očitovao na njezine navode te jer ona i odgovorila na okrivljenikovo postavljeno pitanje.

5.2. Stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. st. 2. u vezi čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe sljedeće: da je fizički incident trebalo razmatrati u kontekstu krajnje nužde budući da to nije bio akt nasilja već intervencija u trenutku prijetnje samoubojstvom, da joj se zbog toga ispričao idući dan, da je žrtva nasilja kontradiktorna, pozivajući se na zapisnik o ispitivanju svjedokinje od 25. ožujka 2025., navodi da je psihičko nasilje nedokazano nelogično, kontradiktorno, budući da nema psihijatrijskih niti drugih medicinskih nalaza, nema prethodnih prijava niti upozorenja u socijalnim službama, nema svjedoka, da se žrtva nasilja razvijala profesionalno te da je putovala, pa da je očito da zato ne može biti žrtva psihičkog nasilja, navodi da je neosnovana tvrdnja o ekonomskoj kontroli okrivljenika nad žrtvom nasilja, budući da je uštedjela značajan dio novca da je trebalo uzeti u obzir cjelokupni psihosocijalni kontekst tj. da je on žrtva nasilja od strane ovdje žrtve nasilja, kao i obrazac zloupotrebe postupka.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

6.2. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se očito sugerira da se osuđujuća presuda ne može temeljiti samo na iskazu svjedoka koji je žrtva nasilja. Takvim pristupom ni jedan prekršaj iz područja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji bi bio počinjen na način da su bili nazočni samo počinitelj i žrtva nasilja, a koja situacija je doista vrlo učestala i imanentna upravo ovim prekršajima, ne bi mogao biti dokazan. Stoga je neosnovan žalbeni navod da psihičko nasilje nije dokazano budući da nema psihijatrijskih niti drugih medicinskih nalaza, prethodnih prijava niti upozorenja u socijalnim službama, kao niti drugih svjedoka. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza žrtve nasilja ČNS koja je iskazivala okolnosno, detaljno te neproturječno i u čijem iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog. Okolnost da se žrtva nasilja razvijala profesionalno ili da je putovala nije razlog za sumnju u vjerodostojnost njezina iskaza, niti je potrebno da je psihičko nasilje takvog intenziteta da ju spriječi u profesionalnom razvoju ili da zbog toga ne putuje. U odnosu na žalbene navode da je neosnovana tvrdnja o ekonomskoj kontroli okrivljenika nad žrtvom nasilja, valja reći kako se okrivljeniku ne stavlja na teret ekonomsko nasilje niti je žrtva nasilja iskazivala o ekonomskoj kontroli.

6.3. S druge strane, okrivljenik je bio kontradiktoran. Naveo je da je postupao u krajnjoj nuždi sprječavajući nju da se samoozljedi, pa da ju je „uhvatio s obje ruke za glavu i samo ju usmjerio prema spavaćoj sobi“ kao i da ju je „stisnuo za lice“, a da se sutradan ispričao supruzi. Nelogično je da se nekog spriječi u samoozljeđivanju hvatanjem za glavu i stiskanjem za lice, a osim toga, sam okrivljenik je kontradiktoran jer navodi da je to postupanje bilo u krajnjoj nuždi, a potom da se sutradan ispričao. Naime, ako je takvo postupanje bilo u krajnjoj nuždi, nema potrebe za ispričavanjem. Ovdje valja dodati kako prilikom ocjene dokaza treba uzeti u obzir i činjenicu da svjedok ima drugačiju procesnu ulogu od okrivljenika odnosno da za njega vrijedi da je lažno svjedočenje kazneno djelo, kakvu posljedicu u iznošenju obrane nema okrivljenik. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Okolnost je li okrivljenik ikada bio žrtva nasilja od strane bivše supruge, nije predmet ovog postupka niti bi navedena činjenica imala učinak na to da on u odnosu na predmetnu inkriminaciju ne može biti proglašen krivim.

6.4. Zapisnik o ispitivanju svjedokinje ČNS u policijskoj postaji od 25. ožujka 2025., na koji se zapisnik poziva žalitelj, nezakonit je dokaz jer je svjedokinja ispitana bez prethodnih potpunih upozorenja u smislu čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku tj. nije ju upozorio da će se njezin iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njezinu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, a što je bio dužan učiniti.

6.5. Stoga, žalbenim navodima žalitelja činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Iz sadržaja žalbe evidentno je da žalitelj, u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. Prekršajnog zakona.

7.1. Stoga nije osnovana žalba zbog povrede materijalnog prekršajnog prava.

8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8.1 Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, u korist okrivljenika dostatno vrednovane, pa njihova preocjena nije potrebna. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kazna zatvora do 70 dana, dakle, okrivljeniku je izrečena blaža vrsta propisane kazne, i to u minimalnom iznosu. Budući da ne postoje naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale ublažavanje novčane kazne, ne postoji zakonski uvjeti za ublažavanje novčane kazne. Osim toga, treba reći kako ovaj sud smatra da je okrivljeniku izrečena preblaga kazna (minimalna novčana kazna), budući da se radi o dvije vrste nasilja u obitelji (psihičko i fizičko) te uzimajući u obzir da je nasilje u obitelji trajalo duži vremenski period.

8.2. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, supruge ČNS, na udaljenosti manjoj od 100 metara u trajanju od tri mjeseca unutar i izvan obiteljske kuće ili stana ili na bilo kojem mjestu gdje se oštećena zatekne, osim u slučaju provedbe službenog postupka pred nadležnim tijelima RH u kojima su oni nazočni.

8.3. Naime, količina protupravnog ponašanja u počinjenom prekršaju prema žrtvi nasilja u obitelji (fizičko i psihičko nasilje, dugotrajnost nasilja) upućuju na izrazitu upornost okrivljenika u protupravnom ponašanju, a žrtva nasilja je u postupku navela kako se i dalje boji okrivljenika.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 120,00 eura, dakle bliže minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.