Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2826/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog OE, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 2. i dr. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 68/18., 115/18., 98/19., 32/20., 145/20.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe šumarske i lovne inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Pp-1493/2024-5 od 7. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 27. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe šumarske i lovne inspekcije, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenom OE, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u točki I.) izreke, na temelju članka 92. stavka 1. točke 2. Zakona o šumama, uz primjenu članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18 i 114/22), izriče novčana kazna u iznosu od 400,00 eura (četristo eura) koju je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe šumarske i lovne inspekcije, u ostalom se dijelu odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljeni ŠE proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 2. Zakona o šumama, činjenično opisanog u točki I.) izreke pobijane presude, te je na temelju tog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 100,00 eura. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe za djelo iz članka 92. stavka 1. točke 13. Zakona o šumama, činjenično opisanog u točki II.) izreke pobijane presude, s obrazloženjem da je riječ o beznačajnom djelu u smislu članka 24.a Prekršajnog zakona.
1.1. Istom presudom okrivljenik je oslobođen od obveze plaćanja troškova postupka.
2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj pravodobno je podnio žalbu.
2.1. Tužitelj žalbu podnosi zbog povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali na odluku o kazni te predlaže da se okrivljenika kazni u okviru zakonskog okvira kazne propisane za inkriminirane prekršaje.
2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni izrečenoj okrivljeniku za djelo iz točke I.) izreke pobijane presude, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud smatra da su opravdani navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne okrivljeniku izrekao preblagu novčanu kaznu.
5.1. Naime, iako okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio olakotnima na strani okrivljenika (prethodna prekršajna nekažnjavanost, imovinske i obiteljske prilike okrivljenika te izraženo kajanje) u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje u smislu članka 37. Prekršajnog zakona opravdavaju izricanje ublažene novčane kazne, prvostupanjski je sud, po mišljenju ovog Suda, prilikom odmjeravanja visine kazne okrivljeniku ipak izrekao prenisku novčanu kaznu, imajući u vidu propisani raspon kazne za taj prekršaj (od 1.320,00 eura do 2.650,00 eura).
5.2. Stoga je ovaj Sud, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni te je okrivljeniku, i dalje uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao ublaženu novčanu kaznu u nešto višem iznosu od kazne koju je izrekao prvostupanjski sud, kako je odlučeno u točki I. izreke ove odluke. Takvu kaznu ovaj Sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6. Nadalje, ovaj Sud je, odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, utvrdio kako je bilo osnova za oslobođenje okrivljenika od optužbe za djelo činjenično opisano u točki II.) izreke, no iz drugih razloga od razloga navedenih u pobijanoj presudi.
6.1. Naime, po mišljenju ovog Suda u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni instituta beznačajnog prekršaja u smislu članka 24.a Prekršajnog zakona, s obzirom da iz sadržaja normi koje se odnose na predmetni prekršaj proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države čije bi kršenje moglo ugroziti, odnosno povrijediti, pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava, kao i odgovarajuće postojeće ekonomske i pravne odnose između pravnih subjekata pa, u tom smislu, predmetno djelo nije beznačajno jer nepoštivanje navedenih odredbi može znatno utjecati na ugrožavanje postojećeg reda u društvu. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju radi se o ponašanju kojim se očito krši i ne poštuje Zakon na štetu javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti, a posebno treba imati u vidu i da navedeni prekršaj predstavlja povrede za koje je predviđeno novčano kažnjavanje visokim novčanim kaznama (od 1.320,00 do 2.650,00 eura).
6.2. Međutim, ovaj je Sud utvrdio kako postoji osnova za oslobađanje okrivljenika od optužbe temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, ali iz razloga što djelo okrivljenika na način kako je činjenično opisano u točki II.) izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.
6.3. Naime, člankom 92. stavkom 1. točkom 13. Zakona o šumama propisano je da će se za prekršaj kazniti „fizička osoba koja nije šumoposjednik ako postupa protivno pravilniku iz članka 50. stavka 4. Zakona“, dok je odredbom članka 50. stavka 4. istog Zakona propisano da „vrstu šumarskih radova, minimalne uvjete za njihovo izvođenje te radove koje šumoposjednici mogu izvoditi samostalno ministar propisuje pravilnikom“.
6.4. S obzirom na prethodno citirane zakonske odredbe, u predmetnom je slučaju riječ o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost počinitelja veže uz povredu podzakonskog propisa koji potpunije regulira inkriminirano djelo te dopunjuju biće djela, a to je Pravilnik o vrsti šumarskih radova, minimalnim uvjetima za njihovo izvođenje te radovima koje šumoposjednici mogu izvoditi samostalno („Narodne novine“ broj: 46/21., 98/21.).
6.5. Međutim, kako u činjeničnom opisu djela u točki II.) izreke pobijane presude spomenuti Pravilnik nije naveden, to iz takvog činjeničnog opisa ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, odnosno djelo opisano na takav način nije prekršaj, slijedom čega je ovaj Sud potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem su okrivljenici temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe za djelo iz članka 92. stavka 1. točke 13. Zakona o šumama, no ne iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, već iz razloga što djelo na način na koji je činjenično opisano u pobijanoj presudi, nije prekršaj.
7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 27. kolovoza 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
