REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4903/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. EJ zbog prekršaja iz 6. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 26. travnja 2024., broj: Pp-15973/2022-14, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 26. travnja 2024., broj: Pp-15973/2022-14, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), oslobođen je optužbe okr. HJ da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 6. i 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje u cilju da se okrivljenik proglasi krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud prihvatio nelogičnu obranu okrivljenika te da je provedenim izvidima tužitelj pravilno utvrdio počinjenje prekršaja.
6. Prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir. Međutim, iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je okrivljenik počinio navedeni prekršaj. Ispitani svjedoci, policijski službenici ĆJ i KJ iskazivali su o tome da se okrivljenik nalazio u skupini čiji su pojedinci činili prekršaj, ali oni nisu prepoznali upravo okrivljenika da čini prekršaj. Identično proizlazi iz službene zabilješke od 21. rujna 2022., sastavljena od istih policijskih službenika. Okrivljenika se ne može proglasiti krivim samo na temelju činjenice da je on bio u skupini koja je činila prekršaj niti je za utvrđenje prekršaja dostatna indicija da je počinio prekršaj jer se nalazio u skupini koja je činila prekršaj.
7. Nadalje, prekršaj iz čl. 23. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj tko se ne udalji iz skupine koju je ovlaštena službena ili ovlaštena vojna osoba pozvala da se raziđe. Međutim, iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi niti to da je okrivljenik počinio navedeni prekršaj. Ispitani svjedoci, policijski službenici ĆJ i KJ nisu iskazivali su o tome da su policijski službenici pozvali pripadnike predmetne skupine odnosno okrivljenika da se raziđu, već samo da prestanu s protupravnim ponašanjem. Identično proizlazi iz službene zabilješke od 21. rujna 2022., sastavljena od istih policijskih službenika. Stoga, budući da okrivljenik nije niti bio pozvan da se raziđe, nije mogao počiniti predmetni prekršaj.
8. S obzirom da je prvostupanjski sud proveo sve relevantne dokaze koji su mu bili na raspolaganju, nakon čega, u nedostatku drugih relevantnih dokaza, nije mogao s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da je okrivljenik počinio inkriminirane prekršaje, to je, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, pravilno i osnovano, primjenom načela in dubio pro reo, okrivljenika oslobodio od optužbe. Usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, jer se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 27. kolovoza 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.