Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2242/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe KLANATRANS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ZA, zbog prekršaja iz članka 38. stavka 1. točke 2. u svezi stavka 2. i dr. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 75/2013., 36/2015., 46/2017.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi, zastupanih po branitelju Slavku Milardoviću, odvjetniku u Rijeci, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pp-995/2023-10 od 16. siječnja 2025., na sjednicama vijeća održanim dana 6. svibnja 2025. i 27. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe KLANATRANS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ZA, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na djelo prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 5. u svezi stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, te se izriče:
Na temelju članka 181. točka 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okrivljene pravne osobe KLANATRANS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ZA (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
što je dana 04.08.2022.g. u vremenu od 10:44 do 17:33 sati utvrđeno da je vozač CA neprekidno upravljao vozilom u trajanju od 05:32 sati iz čega proizlazi da je prekoračio vrijeme vožnje za 1:02 sata, odnosno nakon 4:30 sati vožnje nije prekinuo vožnju u trajanju od najmanje 45 minuta,
pa je time prvookrivljena pravna osoba KLANATRANS d.o.o. počinila prekršaj iz čl. 46. st. 1. toč. 5., kažnjivo po čl. 46. st. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, a drugookrivljenik ZA prekršaj iz čl. 46. st. 1. toč. 5., kažnjivo po čl. 46. st. 2. istog Zakona.
II. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe KLANATRANS d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ZA, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na djelo prekršaja iz članka 38. stavka 1. točke 2. u svezi stavka 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, te se izriče:
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba KLANATRANS d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba, ZA, (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
što su dana 27. kolovoza 2022. u 14:45 sati, u mjestu Subotica Podravska, općina Rasinja, ulica Trg Mladosti bb, općina Rasinja, propustili dužan nadzor i dopustili da u prometu na cesti sudjeluje skup vozila koji su činili teretni automobil marke Man, reg. oznake [registarska oznaka] i priključno vozilo marke Krone, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je u trenutku zatjecanja upravljao vozač CA, rođ. **.**.1994. g., iz [adresa] kbr. 82A, za kojeg je kontrolom tahografa utvrđeno:
da vozač tijekom vožnje u cilju krivotvorenja, prikrivanja i tajenja podataka koji se pohranjuju u digitalni tahograf vozila i digitalnu karticu na kutiji mjenjača tj. na senzor davača impulsa prema tahografu teretnog automobila imao pričvršćen magnet koji je blokirao slanje impulsa od davača impulsa prema tahografskom uređaju, te tahograf na taj način nije bilježio vožnju,
pa je time prvookrivljena pravna osoba KLANATRANS d.o.o. počinila prekršaj iz čl. 38. st. 1. toč. 2, kažnjivo po čl. 38. st. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, a drugookrivljenik ZA prekršaj iz čl. 38. st. 1. toč. 2., kažnjivo po čl. 38. st. 2. istog Zakona.
III. Uslijed odluke iz točke I. i ii. izreke ove presude, žalba okrivljenika je bespredmetna.
IV. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba KLANATRANS d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ZA proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 38. stavka 1. točke 2. u svezi stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu te prekršaja iz članka 46. stavak 1. točke 5. u svezi stavka 2. istog Zakona, činjenično opisanih u izreci presude, te su, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.470,00 eura (okrivljena pravna osoba) odnosno 480,00 eura (okrivljena odgovorna osoba). Točkom V. izreke pobijane presude okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura, svaki.
2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno po branitelju podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga.
2.1. Žalitelji u žalbi u bitnome ističu kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te ujedno ističu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći da je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi.
2.2. Žalitelji predlažu da se žalba, iz razloga iznijetih u žalbi, prihvati.
3. Žalba je bespredmetna.
4. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu povodom žalbe okrivljenika, a u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da se prekršajni postupak više ne može voditi u odnosu na prekršaj iz članka 46. stavka 1. točke 5. u svezi stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom promet, jer je od vremena kada je prema optužbi i izreci pobijane presude prekršaj počinjen (4. kolovoza 2022.) proteklo više od tri godine pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
4.1. S obzirom na navedeno, u tom dijelu je optužba protiv okrivljenika odbijena, uslijed čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.
5. Nadalje, odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da je pobijanom presudom u odnosu na prekršaj iz članka 38. stavka 1. točke 2. u svezi stavka 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo, na način kako je opisano u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, istovjetno kao i u optužnom prijedlogu, nije prekršaj, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Naime, odredbom članka 38. stavka 1. točke 2. u svezi stavka 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu propisano je kažnjavanje za prekršaj počinitelja koji „prikriva, taji ili uništava podatke zabilježene na tahografskom listiću ili podatke pohranjene u tahografu ili kartici vozača, ili podatke ispisane s tahografa (članak 32. stavak 3. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 165/2014 ili AETR-a).“
5.2. Iz činjeničnog opisa radnje prekršaja sadržane u pobijanoj presudi, istovjetno kao i u optužnom prijedlogu, proizlazi da su okrivljenici proglašeni krivima što su, u bitnome, propustili dužan nadzor i dopustili da u prometu na cesti sudjeluje skup vozila za kojeg je kontrolom tahografa utvrđeno da „vozač tijekom vožnje u cilju krivotvorenja, prikrivanja i tajenja podataka koji se pohranjuju u digitalni tahograf vozila i digitalnu karticu na kutiji mjenjača tj. na senzor davača impulsa prema tahografu teretnog automobila imao pričvršćen magnet koji je blokirao slanje impulsa od davača impulsa prema tahografskom uređaju te tahograf na taj način nije bilježio vožnju“.
5.3. Imajući u vidu prethodno citiranu zakonsku odredbu članka 38. stavka 1. točke 2. u svezi stavka 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, razvidno je da se takav činjenični opis djela ne može podvesti pod zakonski opis predmetnog prekršaja, s obzirom da citirana zakonska odredba nije propisivala kažnjavanje za postupanje u vidu prikrivanja, tajenja ili uništavanja podatka zabilježenih na tahografskom uređaju pomoću uređaja koji se nalazi u vozilu i koristi u te svrhe. Kažnjavanje takvog postupanja propisano je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu („Narodne novine“ broj 152/22.) koji je stupio na snagu nakon počinjenja predmetnog prekršaja, dana 31. prosinca 2022. Međutim kako je „novi“ Zakon stroži za počinitelje, to se isti, sukladno načelo primjene blažeg zakona, u predmetnom slučaju ne primjenjuje.
5.4. Slijedom navedenog, a s obzirom da su okrivljenici proglašeni krivima za postupanje koje se ne može podvesti pod zakonski opis inkriminiranog prekršaja, to je ovaj sud po službenoj dužnosti, a u povodu žalbe okrivljenika, pravilno primjenjujući zakon, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio pobijanu odluku te je okrivljenike, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe za to djelo.
6. Uslijed ove odluke, žalba okrivljenika postala je bespredmetna i u odnosu na taj dio.
7. S obzirom na prethodno navedeno, u pogledu troškova prekršajnog postupka je odlučeno da isti, temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 27. kolovoza 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
