Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-854/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8941/2023-21 od 2. travnja 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8941/2023-21 od 2. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik Croatia osiguranje d.d. Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 svotu od 13.074,47 eur / 98.509,59 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.“»

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.

6. Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da je 29. srpnja 1975. došlo do prometne nesreće koju je skrivio osiguranik tuženika TH, a u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja FH. Tužitelj je priznao udovici FH pravo na obiteljsku mirovinu koja joj se i isplaćuje te je tužitelj u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2023. na ime obiteljske mirovine isplatio iznos od 13.074,47 eura kojeg tužbenim zahtjevom traži na temelju članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; dalje: ZOMO) na ime naknade štete.

6.1. Tuženik je osporio da bi se u ovom sporu primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju tvrdeći da treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju i koji je u stavku 1. propisivao da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, u stavku 2. je propisivao da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a u stavku 3. je propisivao da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

6.2. Prvostupanjski sud je kao materijalno pravo primijenio citiranu odredbu članka 27. ZOOP te je zaključio da bi obveza tuženika kao društva za osiguranje da tužitelju naknadi štetu postojala samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena zbog povrede na radu, a što se primjenjuje i na obiteljske mirovine. Utvrđujući da li postoji ta razlika, prvostupanjski sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem.

6.3. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da pod pretpostavkom da je invalidska mirovina pokojnog osiguranika tužitelja prouzročena ozljedom na radu, iznos pretpostavljene invalidske mirovine pokojnog osiguranika tužitelja bio bi veći od iznosa obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje supruzi osiguranika.

6.4. Prvostupanjski sud je zaključio da bi tužitelj stoga nema pravo na naknadu štete te je pobijanom presudom tužiteljev tužbeni zahtjev odbijen.

7. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i obrazlaže svoj stav da je odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu trebalo donijeti primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelju u utuženom razdoblju nastajala šteta isplatama pojedinih iznosa invalidske mirovine.

7.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka, primjerice odlukama poslovni broj Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., izrazio pravno shvaćanje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a prema kojem se na odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja da tužitelju naknadi štetu primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, dakle ZOOP.

7.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva donio na temelju članka 27. ZOOP pa je zbog tog razloga tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1.

ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Koprivnica, 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić