Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-186/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravnom odjelu, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 265/2019-42 od 3. listopada 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se tuženikova žalba te se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-265/2019-42 od 3. listopada 2024.:

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 4.298,29 EUR sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.452,95 EUR sa zateznim kamatama na način da se određuje da svaka stranka u ovom postupku snosi svoje troškove.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura).

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 EUR (tisuću eura) sa zateznim kamatama.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju AZ, na ime razlike plaće isplati bruto iznos 4.298,49 eura (slovima: četiritisućedvijestotinedevedesetosam eura četrdesetdevet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržane u dosuđenim bruto iznosima, koje teku na:

- na iznos od 15,34 eura od 15.07.2014. godine

- na iznos od 16,10 eura od 15.08.2014. godine

- na iznos od 1,15 eura od 15.09.2014. godine

- na iznos od 93,70 eura od 15.10.2014. godine

- na iznos od 1,05 eura od 15.11.2014. godine

- na iznos od 90,32 eura od 15.01.2015. godine

- na iznos od 87,84 eura od 15.02.2015. godine

- na iznos od 34,40 eura od 15.04.2015. godine

- na iznos od 79,06 eura od 15.05.2015. godine

- na iznos od 99,55 eura od 15.07.2015. godine

- na iznos od 128,83 eura od 15.08.2015. godine

- na iznos od 75,15 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 1,46 eura od 15.10.2015. godine

- na iznos od 82,82 eura od 15.02.2016. godine

- na iznos od 92,79 eura od 15.03.2016. godine

- na iznos od 35,14 eura od 15.06.2016. godine

- na iznos od 216,67 eura od 15.07.2016. godine

- na iznos od 92,02 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 63,71 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 5,86 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 32,21 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 71,37 eura od 15.12.2016. godine

- na iznos od 101,02 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 95,57 eura od 15.02.2017. godine

- na iznos od 6,57 eura od 15.03.2017. godine

- na iznos od 184,26 eura od 15.04.2017 godine

- na iznos od 192,19 eura od 15.05.2017. godine

- na iznos od 136,05 eura od 15.06.2017. godine

- na iznos od 152,31 eura od 15.07.2017. godine

- na iznos od 2,35 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 205,42 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 236,16 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 127,94 eura od 15.11.2017. godine

- na iznos od 217,50 eura od 15.12.2017. godine

- na iznos od 149,74 eura od 15.01.2018. godine

- na iznos od 77,28 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 102,54 eura od 15.03.2018. godine

- na iznos od 132,06 eura od 15.04.2018. godine

- na iznos od 47,61 eura od 15.05.2018. godine

- na iznos od 43,10 eura od 15.06.2018. godine

- na iznos od 222,16 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 175,56 eura od 15.08.2018. godine

- na iznos od 113,31 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 124,83 eura od 15.11.2018. godine

- na iznos od 19,87 eura od 15.12.2018. godine

- na iznos od 2,78 eura od 15.03.2019. godine

- na iznos od 2,12 eura od 15.04.2019. godine

- na iznos od 4,04 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 7,61 eura od 15.07.2019. godine pa sve do isplate.

kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.452,95 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude 3.10. 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržane u dosuđenim bruto iznosima u t. I. izreke presude.»

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik u žalbi ponavlja navode iznesene tijekom postupka i to da se u konkretnom slučaju primjenjuje:

- Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13.; dalje: ZSOS/13), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013.,

- Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (''Narodne novine'', broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15., 5/17., 116/17. i 39/18.; dalje: Pravilnik o dodacima),

- Odluka o rasporedu radnog vremena (''Narodne novine'', broj 66/14., 23/15. i 84/15.; dalje: Odluka o rasporedu/14) i

- Odluka o naknadi za posebne oblike rada u službi (''Narodne novine'', broj 38/18. i 54/19.; dalje: Odluka o naknadi/18). Tuženik smatra da je prema tim propisima isključena mogućnost uvećanja plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, tj. stanju pripravnosti i slično.

3. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu kojim je predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće između iznosa koji je primio na ime plaće i iznosa koji mu pripada po osnovi dodataka za posebne uvjete vojne službe obračunate na temelju stvarne radne angažiranosti za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe Hrvatske kopnene vojske za sve ukupno odrađene sate u razdoblju od 28. lipnja 2014. do 28. lipnja 2019.

6.1. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužitelju pripada dodatak za vojnu službu za sve ono za što je bio angažiran jer da ni jednom odredbom zakonskog ili podzakonskog propisa nije normirano ograničenje da će se dodatak za posebne uvjete vojne službe isplaćivati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu.

6.2. Odredbom članka 153. ZSOS/13 propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan (stavak 1.), radno vrijeme definira se kao razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe (stavak 2.) te da raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane (stavak 3). No, ako djelatna vojna osoba zbog potreba službe radi u režimu obaveznog smještaja u vojnoj lokaciji i vojnoj građevini, u tom slučaju rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i u turnusima (članak 154. stavak 4 i 5. ZSOS/13).

6.3. Člankom 155. ZSOS/13 također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. toga Zakona.

6.4. Člankom 139. stavak 1. ZSOS/13 je propisano da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada (stavak 2). Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe (stavak 3). Prema stavku 5. toga članka, dodaci iz stavka 1. utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće, a prema članku 6. ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

6.5. Od 1. lipnja 2014. odnosno od početka razdoblja za koje su tužitelju dosuđeni navedeni iznosi, na snazi je bila Odluka/14, kojom je u točki IV. propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. ZSOS/13.

6.6. Točkom XII. stavak 1. Odluke/14 propisano je da je poseban oblik rada u turnusu višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima te na izoliranim lokacijama, u ciklusima sedam kalendarskih dana rada – sedam kalendarskih dana odmora (stavak 2). Za to vrijeme smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. te točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu. Prema stavka 5. navedene točke, za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

6.7. Točkom XIII. stavak 1. Odluke/14 propisano je da radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada u terenskim uvjetima, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe. Prema stavku 5. iste točke, rad iz stavka 1. te točke uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

6.8. Prema točki XIV. stavak 1. Odluke/14, za vrijeme rada prema posebnom rasporedu iz točke XIII. te Odluke, djelatna vojna osoba može raditi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati je u stanju aktivne pripravnosti za rad. Pod stanjem aktivne pripravnosti za rad iz stavka 1. ove točke smatra se razdoblje u kojem osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio (stavak 2). Prema stavku 4., za vrijeme rada iz stavka 1. te točke, odnosno za vrijeme rada prema posebnom rasporedu aktivne pripravnosti iz stavka 2. ove točke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

6.9. Dana 1. svibnja 2018. na snagu je stupila Odluka o naknadi/18, kojom se u točki I. propisuje visina, uvjeti i način ostvarivanja prava djelatne vojne osobe na naknade za posebne oblike rada u službi u Republici Hrvatskoj. Prema točki II., posebni oblici rada u službi su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo. Prema točki VI. stavka 2., djelatna vojna osoba koja ima pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi iz te Odluke ne ostvaruje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično.

7. Prema tome, iz navedenih odredaba ne proizlazi da bi tužitelju pripadala neka druga naknada ili dodatak za rad po osnovi toga što je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva, kako to tvrdi u tužbi i tijekom postupka, već tužitelj ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s navedenim propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

7.1. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi broj: Rev-1231/2024-2 28. siječnja 2025., odgovarajući na pitanje: „Da li se sukladno odredbama čl. 139. u vezi s čl. 135. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19), odredbi čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19) te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18), djelatnoj vojnoj osobi dodatak za posebne uvjete vojne službe (koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće) ima obračunati i platiti na stvarnu radnu angažiranost i ukupno odrađene sate rada ili samo za redovno radno vrijeme?“, dao slijedeći odgovor: „Sukladno odredbi čl. 139. u vezi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga, te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatnoj vojnoj osobi dodatke za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, moraju se obračunati samo za redovno radno vrijeme.“. Takvo pravno mišljenje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

7.2. Proizlazi da tužitelj ima pravo na dodatak na plaću koji se obračunava samo za redovno radno vrijeme. Nije sporno da je taj dodatak tužitelju plaćen pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio dodatak na plaću za stvarnu radnu angažiranost i ukupno odrađene sate rada u pojedinom mjesecu.

7.3. Zbog tih razloga je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačen dio prvostupanjske presude pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 4.298,29 eura sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

7.4. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa bi prema članku 154. stavak 1. ZPP-a bio dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak.

7.5. Međutim, tužitelj je u ovom predmetu ponio tužbu radi isplate razlike plaće. Prema ocjeni ovog suda, predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na isplatu razlike plaće bilo potpuno neopravdano, pogotovo obzirom na različite stavove sudske prakse županijskih sudova i nepostojanje prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vrijeme kada je vođen ovaj postupak. Osim toga, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženika zastupa državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada, iako se ono financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik. Tuženik je zahtijevao naknadu troška u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura. Taj iznos troškova nije neznatan s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužitelja prema podacima iz spisa. Zbog toga, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, obvezivanjem tužitelja na naknadu navedenog parničnog troška tuženiku, ne bi bila postignuta pravična ravnoteža odnosno plaćanje navedenih troškova zastupanja tuženika po državnom odvjetniku za tužitelja bi predstavljalo prekomjeran teret, što bi dovelo do povrede članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06., 2/10.). Takav stav iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-89/2021-2 od 2. ožujka 2021.

7.6. Zbog navedenih razloga je odlučeno da svaka stranka u ovom postupku snosi vlastiti trošak, a što se odnosi i na trošak drugostupanjskog postupka. Zbog tog razloga je preinačen dio prvostupanjske presude pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak na način da je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove, a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

Koprivnica, 27. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić