Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-183/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Hrvoju Zdilaru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Pn-56/2023-16 od 3. prosinca 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Pn-56/2023-16 od 3. prosinca 2024.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 8.068,42 EUR (slovima: osam tisuća šezdeset osam eura i četrdeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate,

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev da tužitelju tuženica isplati iznos od 11.840,00 EUR (slovima: jedanaest tisuća osamsto četrdeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 7. travnja 2014. do isplate i u točki II. izreke tako da se sudi:

Nalaže se tuženici da tužitelju isplati iznos od 11.840,00 EUR (slovima: jedanaest tisuća osamsto četrdeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 7. travnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za financijsko razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.208,13 EUR (slovima: tri tisuće dvjesto osam eura i trinaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 27. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HL, koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku, Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, da isplati tužitelju HL, iz [adresa], iznos od 19.908.42 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 1.1.2023. godine do 31.12.2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku, Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, da tužitelju HL, iz [adresa], naknadi trošak ovog parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. " - kao neosnovan.

II. Tužitelj HL dužan je tuženoj Republika Hrvatska naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.365,86 EUR (slovima: tri tisuće tri sto šezdeset pet eura i osamdeset šest centa), sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od dana 3. prosinca 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 18. prosinca 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te tuženicu obveže na naknadu parničnog troška ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnijela je tuženica 14. veljače 2025., u kojoj osporava navode žalbe tužitelja u cijelosti, predlaže istu odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužitelj, između ostalog, u svojoj žalbi navodi i kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a pri čemu citira zakonski sadržaj navedene bitne povrede, a koja je učinjena jer prvostupanjski sud nije pravilno ili je nepravilno primijenio odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/1999., 55/2000., 59/2000., 129/2000., 59/2001., 67/2001., 11/2002., 193/2003., 76/2007., 27/2008., 83/0920., 11/2011., 48/2011., 125/2011., 56/2013., 150/2013., 98/2019., 14/2020., 14/2021. i 155/2023.; dalje: ZIKZ), Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. -pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; dalje: Konvencija), odredbe Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. -službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00.-službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. -službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01.-službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. -službeni pročišćeni tekst), Pravilnika o standardima smještaja zatvorenika i odredbe o europskim standardima o izvršavanju kazne zatvora.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge, a ukoliko nije pravilno primijenio odredbe zakona koji se primjenjuju u konkretnom postupku, time nije učinjena navedena bitna povreda, već je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

5.2. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti jer je za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi bio smješten u prostorije koje nemaju propisanu veličinu ni zapremninu od 4 m2 prostora i 10 m3 zračnog prostora, jer smještaj nije odgovarao standardima glede zdravlja, higijene i klimatskih uvjeta zbog čega su uvjeti u kojima je izdržavao kaznu zatvora za njega bili nečovječni i ponižavajući.

6.1. Tuženica je osporila osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući kako je točno da je zbog prekapacitiranosti Kaznionice u Lepoglavi tužitelj bio smješten u sobe koje nisu odgovarale propisanim standardima, ali da je taj nedostatak nadomještan na način da su tužitelju bili na raspolaganju drugi prostori kao što je knjižnica, dnevni boravak, sudjelovanje u raznim radionicama, boravak na svježem zraku, mogućnost rada i sl.

6.2. Prvostupanjski sud je svojom odlukom broj P-574/14-23 od 16. lipnja 2016. odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a povodom njegove žalbe ovaj je sud kao drugostupanjski svojom presudom broj Gž-1658/16-2 od 13. veljače 2018. potvrdio prvostupanjsku presudu. Tužitelj je podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske koji je 11. svibnja 2023. donio odluku broj U-III-2722/2018 kojom je usvojio ustavnu tužbu u odnosu na tužiteljeve prigovore vezane uz osobni prostor koji je podnositelj imao na raspolaganju u Kaznionici u Lepoglavi od 1. lipnja 2011. do 27. siječnja 2011., od 1. veljače 2012. do 14. svibnja 2012., od 18. svibnja 2012. do 8. travnja 2013., od 25. travnja 2013. do 10. svibnja 2013., od 17. svibnja 2013. do 2. srpnja 2013., od 5. srpnja 2013. do 12. listopada 2013., od 20. listopada 2013. do 20. srpnja 2014., od 6. kolovoza 2014. do 2. rujna 2014. i od 7. rujna 2014. do 29. rujna 2014. te je u tom dijelu ukinuo i prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ustavna tužba tužitelja odbijena je u odnosu na prigovore vezane uz higijenske i sanitarne uvjete te zaštitu zdravlja za vrijeme boravka tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi.

7. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj kaznu zatvora u Kaznionici u Lepoglavi počeo izvršavati 23. svibnja 2011. te je u istoj boravio do 12. ožujka 2015. kada je premješten na daljnje izdržavanje kazne u Kaznionicu u Glini,

- da se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi na temelju presuda Županijskog suda u Rijeci broj K-40/09 i Općinskog suda u Rijeci broj K-243/20 i K-285/10,

- da je tužitelj na temelju članaka 14. stavka 1. točaka 7. i 4., 74., 80., 103. stavka 1. i 107. ZIKZ-a podnio zahtjev za sudsku zaštitu sucu izvršenja Županijskog suda u Varaždinu iz razloga što da mu u Kaznionici u Lepoglavi nije pružena adekvatna liječnička pomoć, da je smješten "u uvjetima koji niti prostorno niti higijenski ne udovoljavaju odredbama ZIKZ-a, Ustavu RH i CPT standardima Vijeća Europe.", da spavaonice u kojima boravi nemaju propisanih najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora i da zatvorenici nisu razvrstani prema kriminološkim i drugim obilježjima i posebnim potrebama,

- da je rješenjem suca izvršenja Županijskog suda u Varaždinu broj Ik I-189/13-4 od 2. travnja 2013. utvrđeno da je tužiteljev zahtjev za sudsku zaštitu osnovan u odnosu na primjenu članka 74. stavka 3. ZIKZ-a jer da je Kaznionica u Lepoglavi nezakonito prikratila tužitelja u pravu na odgovarajući smještaj u spavaonici propisane površine i volumena te je Kaznionici u Lepoglavi naloženo da taj nedostatak otkloni, odnosno osigura tužitelju smještaj u spavaonici u kojoj će u odnosu na njega biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora,

- da je u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za sudsku zaštitu odbijen,

- da je u postupku izvršenja navedenog rješenja Kaznionica u Lepoglavi omogućila tužitelju premještaj u sobu u kojoj postoje zakonski traženi uvjeti koji zadovoljavaju dovoljnu prostranost odnosno kvadraturu,

- da se tužitelj Izjavom od 9. rujna 2014. usmeno i pismeno očitovao da želi ostati u sobi broj 3 na odjelu 2B zajedno sa zatvorenicima UL i DL, odnosno da se odriče sudske zaštite,

- da iz evidencije rasporeda boravka tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi proizlazi da je od 23. svibnja 2011. do 25. svibnja 2011. (2 dana) boravio na Prijemno-otpusnom odjelu (dalje: POO), ulazna soba površine 11,78 m2, volumen sobe 27,80 m3, površina sanitarnog čvora 1,20 m2 sa još jednim zatvorenikom, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 5,29 m2 osobnog prostora; od 26. svibnja 2011. do 31. svibnja 2011. (5 dana) je boravio na POO odjelu, velika soba, površine 85 m2, volumen sobe 216,87 m3, površina sanitarnog čvora 5,62 m2 zajedno sa još 9 drugih zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 7,93 m2 osobnog prostora; od 1. lipnja 2011. do 9. lipnja 2011. (8 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 16, površina sobe 33,53 m2, volumen sobe 102,93 m3, površina sanitarnog čvora 2 m2 zajedno sa još 11 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,62 m2 osobnog prostora; od 10. lipnja 2011. do 27. siječnja 2012. (7 mjeseci i 17 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 5, površina sobe 8,87 m2, volumen sobe 25,75 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 3 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 1,84 m2 osobnog prostora; od 28. siječnja 2012. do 1. veljače 2012. (5 dana) je boravio na odjelu 1A u sobi broj 11 (samici), površina sobe 5,68 m2, volumen sobe 17,04 m3, u kojoj se nalazio sanitarni čvor koji nije dio zasebne prostorije već ukupne površine sobe, sam bez drugih zatvorenika (izvršavanje stegovne mjere - samica); od 1. veljače 2012. do 17. veljače 2012. (16 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 5, površina sobe 8,87 m2, volumen sobe 25,75 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 3 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 1,04 m2 osobnog prostora; od 17. veljače 2012. do 10. svibnja 2012. (2 mjeseca i 23 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 3, površina sobe 9,56 m2, volumen sobe 27,72 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 3 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,01 m2 osobnog prostora; od 10. svibnja 2012. do 14. svibnja 2012. (4 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 2, površina sobe 9,73 m2, volumen sobe 28,21 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 3 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,05 m2 osobnog prostora; od 14. svibnja 2012. do 18. svibnja 2012. (4 dana) je boravio na odjelu 1A u sobi broj 3 (samici), površina sobe 5,88 m2, volumen sobe 17,65 m3, u kojoj se nalazio sanitarni čvor koji nije dio zasebne prostorije već ukupne površine sobe, sam bez drugih zatvorenika (izvršavanje stegovne mjere - samica); od 18. svibnja 2012. do 11. prosinca 2012. (6 mjeseci i 23 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 2, površina sobe 9,73 m2, volumen sobe 28,21 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 3 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,05 m2 osobnog prostora; od 11. prosinca 2012. do 10. siječnja 2013. (30 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 7, površina sobe 9,10 m2, volumen sobe 26,39 m3, površina sanitarnog čvora 1,60 m2 zajedno sa još 3 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 1,87 m2 osobnog prostora; od 10. siječnja 2013. do 27. ožujka 2013. (2 mjeseca i 17 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 5, površina sobe 8,87 m2, volumen sobe 25,75 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 3 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 1,87 m2 osobnog prostora; od 27. ožujka 2013. do 5. travnja 2013. (9 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 2, površina sobe 9,73 m2, volumen sobe 28,21 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 3 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,05 m2 osobnog prostora; od 5. travnja 2013. do 8. travnja 2013. (3 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 2, površina sobe 9,73 m2, volumen sobe 28,21 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 2 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,74 m2 osobnog prostora; od 8. travnja 2013. do 25. travnja 2013. (17 dana) je boravio na odjelu 1A u sobi broj 2 (samici), površina sobe 5,79 m2, volumen sobe 17,38 m3, u kojoj se nalazio sanitarni čvor koji nije dio zasebne prostorije već ukupne površine sobe, sam bez drugih zatvorenika (posebna mjera - odvajanje); od 25. travnja 2013. do 10 svibnja 2013. (15 dana) je boravio na odjelu 1B u sobi broj 3, površina sobe 9,38 m2, volumen sobe 28,14 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 2 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,62 m2 osobnog prostora (posebna mjera - OPN); od 10. svibnja 2013. do 12. svibnja 2013. (2 dana) je boravio na odjelu 1B u sobi broj 3, površina sobe 9,38 m2, volumen sobe 28,14 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 sam, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 9,38 m2 osobnog prostora (posebna mjera - OPN); od 12. svibnja 2013. do 17. svibnja 2013. (5 dana) je boravio na odjelu 1B u sobi broj 3, površina sobe 9,38 m2, volumen sobe 28,14 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 1 zatvorenikom, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 3,94 m2 osobnog prostora (posebna mjera - OPN); od 17. svibnja 2013. do 2. srpnja 2013. (1 mjesec i 15 dana) je boravio na odjelu 1B u sobi broj 3, površina sobe 9,38 m2, volumen sobe 28,14 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 2 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,62 m2 osobnog prostora (posebna mjera - OPN); od 2. srpnja 2013. do 5. srpnja 2013. (3 dana) je boravio na odjelu 1B u sobi broj 3, površina sobe 9,38 m2, volumen sobe 28,14 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 1 zatvorenikom, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 3,94 m2 osobnog prostora (posebna mjera - OPN); od 5. srpnja 2013. do 19. srpnja 2013. (14 dana) je boravio na odjelu 1B u sobi broj 3, površina sobe 9,38 m2, volumen sobe 28,14 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 2 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,62 m2 osobnog prostora (posebna mjera - OPN); od 19. srpnja 2013. do 5. rujna 2013. (1 mjesec i 17 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 2, površina sobe 9,73 m2, volumen sobe 28,21 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 3 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,05 m2 osobnog prostora; od 5. rujna 2013. do 17. rujna 2013. (15 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 2, površina sobe 9,73 m2, volumen sobe 28,21 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 2 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,74 m2 osobnog prostora; od 17. rujna 2013. do 11. listopada 2013. (24 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 2, površina sobe 9,73 m2, volumen sobe 28,21 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 3 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,05 m2 osobnog prostora; od 11. listopada 2013. do 12. listopada 2013. (1 dan) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 10, površina sobe 5,54 m2, volumen sobe 16,06 m3, površina sanitarnog čvora 1,30 m2 zajedno sa još 1 zatvorenikom, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,12 m2 osobnog prostora; od 12. listopada 2013. do 20. listopada 2013. (8 dana) je boravio na odjelu 1A u sobi broj 7, površina sobe 5,59 m2, volumen sobe 16,50 m3, u kojoj se nalazio sanitarni čvor koji nije dio zasebne prostorije već ukupne površine sobe, sam bez drugih zatvorenika (izvršavanje stegovne mjere - samica); od 20. listopada 2013. do 10. lipnja 2014. (7 mjeseci i 21 dan) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 10, površina sobe 5,54 m2, volumen sobe 16,06 m3, površina sanitarnog čvora 1,30 m2 zajedno sa još 1 zatvorenikom, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,12 m2 osobnog prostora; od 10. lipnja 2014. do 18. lipnja 2014. (8 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 3, površina sobe 9,56 m2, volumen sobe 27,72 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 2 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,68 m2 osobnog prostora; od 18. lipnja 2014. do 4. srpnja 2014. (16 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 3, površina sobe 9,56 m2, volumen sobe 27,72 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 3 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,01 m2 osobnog prostora; od 4. srpnja 2014. do 20. srpnja 2014. (16 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 3, površina sobe 9,56 m2, volumen sobe 27,72 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 2 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,68 m2 osobnog prostora; od 20. srpnja 2014. do 6. kolovoza 2014. (17 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 3, površina sobe 9,56 m2, volumen sobe 27,72 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 1 zatvorenikom, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 4,03 m2 osobnog prostora; od 6. kolovoza 2014. do 2. rujna 2014. (27 dana) podnositelj je boravio na odjelu 2B u sobi broj 3, površina sobe 9,56 m2, volumen sobe 27,72 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 2 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,68 m2 osobnog prostora; od 2. rujna 2014. do 7. rujna 2014. (5 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 3, površina sobe 9,56 m2, volumen sobe 27,72 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 1 zatvorenikom, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 4,03 m2 osobnog prostora; od 7. rujna 2014. do 29. rujna 2014. (22 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 3, površina sobe 9,56 m2, volumen sobe 27,72 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 2 zatvorenika, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 2,68 m2 osobnog prostora; od 29. rujna 2014. do 6. studenoga 2014. (1 mjesec i 8 dana) je boravio na odjelu 2B u sobi broj 3, površina sobe 9,56 m2, volumen sobe 27,72 m3, površina sanitarnog čvora 1,50 m2 zajedno sa još 1 zatvorenikom, iz čega proizlazi da je u tom razdoblju imao na raspolaganju 4,03 m2 osobnog prostora,

- da iz iskaza svjedoka EL, pomoćnika upravitelja Kaznionice u Lepoglavi, svjedoka ŽL, višeg stručnog savjetnika Odjela tretmana Kaznionice u Lepoglavi, te svjedoka ZL, dr. med., koordinatora Odjela zdravstvene zaštite Kaznionice u Lepoglavi, proizlazi kako su sve sobe u Kaznionici u Lepoglavi zadovoljavale svojim higijenskim smještajnim uvjetima jer su bile opremljene potrebnim namještajem, bile su čiste, suhe, sa centralnim grijanjem i postavljenim parketom te su imale odvojeni i stalno dostupan sanitarni čvor u kojem se nalaze wc školjka i umivaonik sa pitkom vodom, da sve sobe imaju uredan dotok prirodnog svjetla i opremljene su potrebnim umjetnim svjetlom, da higijenu prostora održavaju sami zatvorenici uz nadzor službenika pravosudne policije, u sanitarnim čvorovima postoji prirodni sustav ventilacije koji je postavljen vertikalno s izlazom na krov, protupožarna zaštita i prekidač za hitne pozive, da su zatvorenicima čitav dan dostupne četiri tuš kabine, a sredstva za čišćenje soba i osobnu higijenu da zatvorenici dobivaju mjesečno, dok kvaliteta hrane proizlazi iz jelovnika, da se rublje zatvorenika pere u praonici na način da se civilno rublje pere svakih 7 dana, civilna i zatvorska posteljina svaka 2 tjedna, kao i traper jakne i hlače zatvorenika,

- da zatvorenici pretežni dio dana mogu boraviti izvan soba i da su im kroz dan dostupne različite aktivnosti od boravka na svježem zraku do bavljenja različitim sportskim i slobodnim aktivnostima, uz mogućnost pohađanja različitih izobrazbi u popodnevnim satima, korištenja učionice s računalima, muzičke radionice, čitaonice, odlaska u crkvu i sl.,

- da zatvorenici mogu raditi, a da je tužitelj odbijao raditi zbog čega je boravio na neradnim odjelima te je tri puta izdržavao stegovnu mjeru samice, a jednom i posebnu mjeru održavanja reda i sigurnosti – odvajanja od ostalih zatvorenika zbog fizičkog nasrtaja na drugog zatvorenika,

- da su zatvorenici koji nisu radno angažirani tijekom dana zaključani u svojim spavaonicama od 8,55 do 10,20 sati i od 13,00 do 14,15 sati, dok izvan tog vremena imaju mogućnost boravljenja u ostalim prostorijama Kaznionice,

- da je tužitelj odlazio na sportske aktivnosti, a druge aktivnosti koje su mu bile na raspolaganju nije koristio,

- da se tužitelj nikad nije žalio na smještajne uvjete i da nije imao ozbiljnijih zdravstvenih problema, a omogućeno mu je i osposobljavanje za ugostitelja – posluživača te je bio uključen u terapijsku zajednicu ovisnika,

- da je tužitelj odlazio u teretanu i bavio se boksom,

- da je kod tužitelja 2010. godine u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu dijagnosticiran „trajni i duboki poremećaj ličnosti disocijalnog tipa i politoksikomanija“, a temeljem koje dijagnoze su određeni zdravstveni tretmani tužitelju,

- da je imao problema s lijevim ramenom zbog čega je izvršena rentgenska snimka i upućen je po dogovorenom terminu specijalisti fizijatru u zatvorsku bolnicu, ali je odbio otići, dok je kod stomatologa bio 5 puta,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako se za vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi bavio boksom, školovao se za konobara i išao u crkvu, a u odnosu na zdravstveno stanje da je imao problema s ramenom te je trebao ići fizijatru i ortopedu, ali ne zna zbog čega ga nisu tamo odveli, da su sobe u kojima je boravio bile prenapučene i da nije bilo odgovarajuće ventilacije u wc-u, da su prozori bili prljavi, da je bilo žohara i premali broj tuševa za broj zatvorenika u kojima ponekad nije bilo tople vode.

7.1. Na temelju svega navedenog prvostupanjski sud navodi kako je u vrijeme tužiteljevog boravka u Kaznionici u Lepoglavi postojala očita prenapučenost zbog čega je Kaznionica u Lepoglavi postupajući sukladno preporuci R(99) poduzela mjere da takvo stanje zatvorenicima nadoknadi povećanom pozornošću i skrbi, odnosno da je poduzela niz mjera za povećanje slobode kretanja (sobe su pretežni dio dana otvorene te se zatvorenici mogu nesmetano kretati hodnikom iz sobe u sobu i tv boravkom, dio dana boraviti na svježem zraku više od propisanog), kao i mjere koje se odnose na poboljšanje prehrane, slobodnih aktivnosti, higijene i sanitarnih uvjeta, kao i mogućnosti da se bave nizom slobodnih aktivnosti, kao i da rade. Konkretno da je tužitelj odlazio u teretanu i u šetnje, dok za ostale aktivnosti nije bio zainteresiran.

7.2. Da iz iskaza svjedoka koje je predložio sam tužitelj proizlazi da je imao pristup sanitarnom čvoru i pitkoj vodi 24 sata na dan, da su sanitarni čvorovi u cijelosti odvojeni od ostatka sobe zidom i vratima, čime je zatvorenicima osigurana intima. Također da su im na odjelu bila na raspolaganju četiri tuša s toplom vodom, a glede održavanja čistoće da su ju održavali sami zatvorenici sredstvima koja je osiguravala Kaznionica u Lepoglavi.

7.3. Prvostupanjski sud nalazi da skučenost spavaonice i ostale okolnosti na koje se tužitelj pozivao nisu utjecale na njegovo tjelesno i duševno zdravlje, a kako je tužitelj u Kaznionicu u Lepoglavu došao već s postavljenom dijagnozom, to je nastavljeno njegovo liječenje te ne proizlazi da bi tuženica učinila bilo kakav propust glede njegovog zdravstvenog zbrinjavanja.

7.4. Uvažavajući sve okolnosti predmetnog slučaja, kao i okolnost da je Kaznionica u Lepoglavi penalna ustanova predviđena za smještaj osoba lišenih slobode sa svim pravima, ali i obvezama koje iz toga proizlaze te sa određenim kućnim redom, da je u sobi tužitelj morao boraviti samo preko noći u kojem periodu je spavao u svojem krevetu, prvostupanjski sud ocjenjuje da u tom periodu kada je morao boraviti u sobi nije mogao trpjeti duševne boli zbog nedostatka prostora, tim više što mu je i tijekom noći bila na raspolaganju pitka voda i sanitarni čvor, o čijoj higijeni, kao i o higijeni cjelokupne sobe i zajedničkih prostora su brinuli sami zatvorenici. Duševna bol koju je tužitelj trpio zbog nedovoljnog prostora spavaonice da ne prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja povezanog s oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode, a sama činjenica nezadovoljavajućeg prostora spavaonice da ne predstavlja niti oblik poniženja, niti nečovječnog postupanja od strane tuženice prema tužitelju kao zatvoreniku kojim bi bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo, odnosno pravo osobnosti iz članka 19. u svezi s člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) jer je tužitelju omogućivanjem slobode kretanja tijekom dana nadoknađena ograničenost prostora u spavaonici. Zbog toga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

7.5. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa).

8. U svojoj žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pogrešno primijenio materijalno pravo, pri čemu se pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2722/2018 od 11. svibnja 2023. kojom je ukinuta ranija prvostupanjska presuda te je utvrđeno da je tužitelj bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja i poniženja kojeg svaki zatvorenik mora trpjeti te se ukazuje na činjenicu da je tužitelj bio smješten u prostore manje kvadrature nego što je to propisano kontinuirano u zbroju 4 godine, 5 mjeseci i 24 dana, zbog čega da je na taj način utvrđeno postojanje čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije za ljudska prava jer su takvi uvjeti nečovječni i ponižavajući.

8.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, na temelju dokaza koje su mu predložile stranke, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete u cijelosti.

8.2. Člankom 3. Konvencije propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni, dok je člankom 8. stavak 1. Konvencije propisano da svatko ima pravo na poštivanje svoga privatnog… života…, a stavkom 2. da se javna vlast neće miješati u ostvarenje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, da radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

8.3. Iz Preporuke R(99) i Stajališta Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja proizlazi da ponižavanje kao povreda članka 3. Konvencije može biti rezultat određenih organizacijskih nedostataka pa i nedostataka smještajnog kapaciteta, ali je prilikom ocjene je li uslijed toga došlo do povrede prava osobnosti potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi, koja ovisi i o mogućnosti organizacije različitih aktivnosti i iskoristivih mogućnosti boravka zatvorenika izvan ćelije, kako u vremenskom, tako i u sadržajnom smislu.

8.4. Europski sud za ljudska prava je u predmetu Muršić protiv Hrvatske u svojoj presudi od 20. listopada 2016. iznio mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora na način da je potvrđen standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika, da površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku se smatra nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije te da je oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije moguće uz kumulativno ispunjenje slijedećih čimbenika: (a) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna; (b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe; (c) podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru. U slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi veličine od 3 - 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku prostorni čimbenik snažno utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima. Za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru se ne ispituju.

8.5. Kad se radi o kvadraturi, odnosno o površini sobe u navedenoj presudi Europskog suda za ljudska prava navedeno je kako se sanitarni čvor ne uračunava u ukupnu površinu sobe, odnosno minimalni osobni prostor stavljen na raspolaganje zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika računa se na način da se sanitarni čvor unutar sobe ne smije uračunati u ukupnu površinu sobe, dok u izračun raspoložive površine u sobi treba uključiti prostor koji zauzima namještaj. Isto tako da treba voditi računa i jesu li se zatvorenici mogli normalno kretati unutar sobe.

8.6. Primjenjujući sve navedeno u konkretnom slučaju proizlazi da su duža razdoblja u kojima je tužitelj imao na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora bila od 1. lipnja 2011. do 27. siječnja 2012., (7 mjeseci i 26 dana), tužitelj je imao na raspolaganju 2,62 m2 i 1,84 m2 osobnog prostora;

- od 1. veljače 2012. do 14. svibnja 2012., (3 mjeseca i 13 dana), tužitelj je imao na raspolaganju 1,04 m2, 2,01 m2, 2,05 m2 osobnog prostora;

- od 18. svibnja 2012. do 8. travnja 2013., (11 mjeseci i 24 dana), tužitelj je imao na raspolaganju 2,05 m2, 1,87 m2, 2,74 m2 osobnog prostora;

- od 25. travnja 2013. do 10. svibnja 2013., (15 dana), tužitelj je imao na raspolaganju 2,62 m2 osobnog prostora;

- od 17. svibnja 2013. do 2. srpnja 2013. (1 mjesec i 15 dana), tužitelj je imao na raspolaganju 2,62 m2 osobnog prostora;

- od 5. srpnja 2013. do 12. listopada 2013. (3 mjeseca i 7 dana), tužitelj je imao na raspolaganju 2,62 m2, 2,05 m2, 2,74 m2, 2,12 m2 osobnog prostora;

- od 20. listopada 2013. do 20. srpnja 2014. (9 mjeseci i 15 dana), tužitelj je imao na raspolaganju 2,12 m2, 2,68 m2, 2,01 m2;

- od 6. kolovoza 2014. do 2. rujna 2014. (27 dana), tužitelj je imao na raspolaganju 2,68 m2 osobnog prostora;

- od 7. rujna 2014. do 29. rujna 2014. (22 dana), tužitelj je imao na raspolaganju 2,68 m2 osobnog prostora.

8.7. Ukupno je, dakle, tužitelj za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi bio smješten u sobama manjim od 3 m2 osobnog prostora ukupno 1184 dana, odnosno 3 godine, 2 mjeseca i 29 dana te navedena razdoblja nisu bila kratka i povremena. Zbog toga je tužitelj u navedenim razdobljima bio izložen trpljenju i poniženju koji nadilazi stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan. Navedeni uvjeti su bili nečovječni i ponižavajući. Kako je to i utvrđeno u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske takvim smještajem povrijeđena su prava iz članka 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske i članka 3. Konvencije, a sve bez obzira na činjenicu da je tuženica poduzela niz mjera kako bi upravo zbog smanjenih kapaciteta olakšala boravak zatvorenicima na izdržavanju kazne zatvora.

8.8. Zbog toga ovaj sud ocjenjuje da je došlo do povrede prava osobnosti iz članka 19. u svezi s člankom 1046. ZOO-a te da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete za navedene vremenske periode kada je njegovo trpljenje i poniženje prelazilo stupanj trpljenja ili poniženja koji je neizbježan prilikom izdržavanja kazne zatvora.

8.9. Primjenom članka 1100. ZOO-a, ali i vodeći računa o visini naknade koju je odredio Europski sud za ljudska prava u sličnim predmetima kada se radi o državljanima Republike Hrvatske (Hrnčić protiv RH, Katanović protiv RH, Minovilović protiv RH, Kopić protiv RH, Muršić protiv RH), te uvažavajući i činjenicu da je tužitelju dana mogućnosti da radi, što je isti odbio, te da se bavi nizom aktivnosti koje nisu bile vezane uz prostor sobe u kojoj je bio smješten i mogućnost slobode kretanja unutar Kaznionice u Lepoglavi na svježem zraku, ovaj sud ocjenjuje da bi primjerena novčana naknada za navedeni period iznosila 11.840,00 eura, koji iznos mu je i dosuđen ovom odlukom, dok je pobijana odluka potvrđena u odbijajućem dijelu za iznos od 8.068,42 eura.

8.10. Na dosuđeni iznos dosuđena je i zakonska zatezna kamata temeljem članka 1103. ZOO-a koja teče od dana podnošenja tužbe, 7. travnja 2014., do isplate, a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.

8.11. Tužitelj je tijekom boravka u Kaznionici u Lepoglavi boravio u samici, i to; od 28. siječnja 2012. do 1. veljače 2012. (5 dana) na odjelu 1A u sobi broj 11, površina sobe 5,62 m2 u kojoj se nalazi sanitarni čvor koji nije dio zasebne prostorije već ukupne površine sobe, sam bez drugih zatvorenika, od 14. svibnja 2012. do 18. svibnja 2012. (4 dana), na odjelu 1A u sobi broj 3, površina sobe 5,88 m2 u kojoj se nalazi sanitarni čvor koji nije dio zasebne prostorije već ukupne površine sobe, sam bez drugih zatvorenika, od 8. travnja 2013. do 25. travnja 2013. (17 dana) na odjelu 1A u sobi broj 2, površina sobe 5,79 m2, u kojoj se nalazi sanitarni čvor koji nije dio zasebne prostorije već ukupne površine sobe, sam bez drugih zatvorenika i od 12. listopada 2013. do 20. listopada 2013. (8 dana) na odjelu 1A u sobi broj 7, soba površine 5,59 m2, u kojoj se nalazi sanitarni čvor koji nije dio zasebne prostorije već ukupne površine sobe, sam bez drugih zatvorenika.

8.12. U odnosu na navedene periode tužitelj ne bi imao pravo na naknadu štete, jer je ima više nego dovoljno prostora i jer je u tim periodima, a koji nisu bili dugotrajni, boravio sam u navedenim sobama.

8.13. U razdobljima od 12. svibnja 2013. do 17. svibnja 2013. (5 dana) - posebna mjera

– OPN i od 2. srpnja 2013. do 5. srpnja 2013. (3 dana) tužitelj je imao na raspolaganju 3,94 m2.

8.14. Po ocjeni ovog suda za navedena razdoblja ne bi imao pravo na naknadu štete jer su ovi boravci bili kratkotrajni i jer je nedostatak prostora kompenziran svim drugim mogućnostima koje je Kaznionica u Lepoglavi osigurala zatvorenicima za boravak izvan prostora soba, te se ne može smatrati da je tužitelj u tim periodima bio izložen prekomjernom trpljenju i poniženju, a što bi opravdavalo naknadu štete.

8.15. U razdobljima od 23. svibnja 2011. do 25. svibnja 2011. (2 dana), tužitelj je boravio na POO odjelu u kojem je imao na raspolaganju 5,29 m2, od 26. svibnja 2011. do 31. svibnja 2011 (5 dana) na POO odjelu u kojem je imao na raspolaganju 7,93 m2 osobnog prostora, od 10. svibnja 2013. do 12. svibnja 2013. (2 dana) u kojem je imao na raspolaganju 9,38 m2 osobnog prostora (posebna mjera - OPN), od 20. srpnja 2014. do 5. kolovoza 2014. (17 dana), od 2. rujna 2014. do 7. rujna 2014. (5 dana) i od 29. rujna 2014. do 6. studenoga 2014. (jedan mjesec i 8 dana) u kojem je imao na raspolaganju 4,03 m2.

8.16. Niti u tim razdobljima, a obzirom na sve ostale mogućnosti koje su stajale na raspolaganju tužitelju (boravak na svježem zraku, razne aktivnosti, mogućnost rada) kao i činjenice da su sobe zadovoljavale higijenske i sanitarne uvjete te mu je pružana adekvatna zdravstvena zaštita kada je to tražio, ne opravdava dosuđenje naknade štete.

9. Ovaj sud nije razmatrao prvostupanjsku odluku vezanu uz higijenske i sanitarne uvjete te zaštitu zdravlja za vrijeme boravka tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi, jer je u odnosu na te razloge Ustavni sud Republike Hrvatske u točki IV. izreke svoje odluke broj U-III-2722/2018 od 11. svibnja 2023. odbio ustavnu tužbu.

10. Kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku odluku, to je odlučio i o troškovima cjelokupnog postupka.

10.1. O troškovima postupka odlučeno je primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a prema uspjehu stranaka u postupku, dok je visina utvrđena polazeći od vrijednosti predmeta spora primjenom Tarife. Tužitelju se priznaje trošak za rad njegovog punomoćnika i to za sastav tužbe prema Tbr. 7.1. Tarife, za pristup na ročišta 30. listopada 2014., 6. veljače i 1. travnja 2015., 5. svibnja 2016. i 3. travnja 2024. prema Tbr. 9.1. Tarife, te za sastav podneska od 17. studenog 2023. prema Tbr. 8.1. Tarife, za svaku radnju po 500,00 eura, za pristup na ročište 10. rujna 2024. prema Tbr. 9.5. Tarife iznos od 100,00 eura i za sastav podneska od 20. listopada 2024. prema Tbr. 8.4. Tarife iznos od 125,00 eura i za sastav žalbe protiv presude prvostupanjskog suda broj P-574/14-23 od 16. lipnja 2016. prema Tbr. 10.1. Tarife iznos od 625,00 eura, ili ukupno 4.350,00 eura. Ovom iznosu dodaje se iznos PDV-a od 25% ili 1.087,50 eura, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 5.437,50 eura.

10.2. Tužitelju se ne priznaje trošak sastava ustavne tužbe jer mu je taj trošak suđen odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude jer na to ročište punomoćnik tužitelja nije pristupio. Isto tako, u trošak tužitelja ne ulaze iznosi sudskih pristojbi na tužbu i presudu jer je tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

10.3. Tužitelj je u osnovi uspio sa 100%, a u visini sa 59% postavljenog tužbenog zahtjeva pa je ukupan uspjeh tužitelja 79,50%, a tuženice 20,50%. Kad se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženice proizlazi da je tužitelj uspio sa 59%. Zbog toga bi tuženica u okviru navedenog postotka trebala naknaditi trošak tužitelju, a što iznosi 3.208,13 eura kako je to i suđeno ovom odlukom. Na navedeni trošak dosuđena je i zakonska zatezna kamata primjenom članka 151. stavak 3. ZPP-a od dana donošenja ove odluke do isplate.

11. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelja jer taj trošak nije bio nužan u smislu članka 151. stavak 1. ZPP-a.

12. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

Koprivnica, 27. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković