REPUBLIKA HRVATSKA Broj: Ppž-7638/2025

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7638/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. AT, zbog prekršaja iz čl. 32. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj: 82/08, 125/11, 20/12, 138/12 i 69/17), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, od 11. srpnja 2025., broj: Pp-374/2025-9, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. AT i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. DT se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 70,00 (sedamdeset) eura, u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. DT proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 32. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji je okrivljeniku na temelju tog propisa izrečena novčana kazna 1.200,00 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana računajući od primitka pravomoćne presude, a okrivljenik je dužan i naknaditi trošak prekršajnog postupka od 15,00 eura.

2. Protiv te presude okr. DT je pravodobno putem branitelja Mladena Jurića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. u Osijeku, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući prihvatiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a okrivljenik ističe nedostatak razloga o odlučnim činjenicama jer u presudi nije obrazloženo temeljem čega je sud utvrdio da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom prema OT. Međutim, suprotno takvim žalbenim prigovorima prvostupanjski sud je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala u t. 7.4. i t. 7.5. obrazloženja pobijane presude jasno iznio na temelju kojih dokaza je utvrdio namjeru kao odlučnu činjenicu te ostale bitne činjenice uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i počinjenju prekršaja.

5.1. Stoga je ovaj sud utvrdio da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imali karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te je neosnovan žalbeni navod da je počinjena navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a.

6. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u bitnome ponavlja svoju obranu, ističući da nije dokazano da bi on slao predmetne poruke u namjeri spolnog uznemiravanja jer da je tomu tako, počinio bi kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanje djece za pornografiju u pokušaju iz čl. 163. st. 1. Kaznenog zakona, za koje djelo je ODO Vukovar odustalo od kaznenog progona jer nije bilo elemenata koji bi ukazivali da je okrivljenik znao da komunicira s OT već upravo suprotno, mislio je da komunicira s njenom bakom. Ističe i da nije slao poruke s ciljem da ih ustraši ili im stvori neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje već je to činio isključivo s ciljem da s njima ostvari bilo seksualnu bilo emocionalnu vezu budući da u mjestu u kojem živi ne postoje agencije za pronalaženje partnera te je to bio jedini način upoznavanja.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo pravilne zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Prije svega, opravdano je prvostupanjski sud na temelju iskaza ispitane svjedokinje, djeteta OT koji je pravilno ocijenjen vjerodostojnim, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik, šaljući poruke izrazito vulgarno seksualnog sadržaja na mobitel koji je koristila tada maloljetna OT (15. g.) u namjeri njenog spolnog uznemiravanja, istu time ponizio i uvrijedio, čime je ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 32. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova. Da je okrivljenik, koji ne poriče slanje predmetnih poruka već saznanje da je poruke slao djetetu kao i namjeru prouzročenja njenog poniženja i cilj povrede njenog dostojanstva, ipak postupao u izravnoj namjeri, jasno je vidljivo zbog postojanja svijesti da poruke šalje ženskoj osobi (neovisno da li maloljetnoj ili ne), opetovano, unatoč njenom negodovanju odnosno odbijanju komunikacije (t. 7.5. obrazloženja). Nadalje, da je ostvaren cilj povrede dostojanstva OT, vidljivo je iz pravilne analize prihvaćenog iskaza te svjedokinje iz kojeg je vidljiva njena poniženost i uznemirenost zbog tih poruka (t. 7.3. obrazloženja).

6.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge koje razloge prihvaća i ovaj sud.

6.3. U odnosu na navod žalbe da činjenica što je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru obustavilo istragu protiv okrivljenika zbog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju u pokušaju, na štetu djeteta OT potvrđuje da okrivljenik nije znao da komunicira s maloljetnom osobom (već njenom bakom), potrebno je istaknuti da je okolnost je li osoba prema kojoj su usmjerene radnje spolne naravi maloljetna ili ne, irelevantna za ispunjenje bića prekršaja iz čl. 32. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, za čije ostvarenje je odlučno da su te radnje učinjene s namjerom stvaranja ponižavajućeg okruženja i da su osobi povrijedile dostojanstvo, a što je nedvojbeno utvrđeno u postupku.

6.4. Stoga bezuspješno okrivljenik u žalbi pokušava umanjiti i relativizirati svoje ponašanje isticanjem da nisu pravilno i u potpunosti utvrđene odlučne činjenice pa navodi žalbe u kojima se ne navode neke nove činjenice i ne predlažu novi dokazi u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku. Iz tog razloga niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu postojanja krivnje okrivljenika koji je svojim ponašanjem opisanim u izreci prvostupanjske presude ostvario sva zakonska obilježja prekršaja za koji ga se tereti.

7. Iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Stoga, razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena u novčanom iznosu bližem donjoj granici najmanje novčane kazne propisane za predmetni prekršaj. Pravilno je prvostupanjski sud pritom kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju neosuđivanost okrivljenika te je okrivljeniku ukazao na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana od primitka pravomoćne presude.

8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka te da iz stanja spisa ne proizlazi da bi isti bio nesposoban za rad, to iznos od 70,00 eura, predstavlja iznos troška postupka koji po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi sa čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.