Broj: Ppž-7182/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. UG, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.) i čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08. i 112/12), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2022., broj: 8. Pp 1044/2022, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijske postaje Zagreb, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u ukinutom dijelu.

p r e s u d i o  j e

U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijske postaje Zagreb i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2022., broj: 8. Pp 1044/2022 na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okr. UG oslobođen je optužbe da bi na način činjenično opisan u t. I. u izreci presude počinio prekršaj iz 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a u t. II. u izreci prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, VIII Policijska postaja Zagreb podnio je žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na rješenje

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno u odnosu na prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5. Optužnim prijedlogom okrivljeniku se stavlja na teret da je sa svoje e-mail adrese uputio dopis na više institucija u Republici Hrvatskoj, gdje između ostalog navodi da „vodi rat sa korumpiranim pripadnicima hrvatske policije i hrvatskog pravosuđa“, njegovo postupanje kvalificirano je kao prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda. Radnja prekršaja iz čl.17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira sastoji se u izražavanju odnosa (govorom ili gestom) kojim se ponižava ili vrijeđa državno tijelo, odnosno službena osoba u obavljanju službene dužnosti.

6. U pravu je tužitelj kada navodi u žalbi da je za ispunjenje bića prekršaja dovoljno da bude naveden samo jedan uvjet zakonske odredbe „prilikom vršenja službe“, odnosno „u vezi s vršenjem službe“, ali navedeno se odnosi na omalovažavanje ili vrijeđanje službene osobe. Međutim, po stavu ovog suda, iz činjeničnog opisa prekršaja u optužnom prijedlogu, okrivljeniku se stavlja na teret da je vrijeđao i omalovažavao državna tijela (hrvatsku policiju i hrvatsko pravosuđe), a ne službene osobe u obavljanju službene dužnosti, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud. U činjeničnom opisu prekršaja kojim se vrijeđaju i omalovažavaju državni organi, po prirodi stvari, ne treba biti navedeno da je taj odnos izražen „prilikom vršenja službe ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja“, budući da je notorno da se državna tijela niti ne mogu vrijeđati i omalovažavati osim u vezi djelatnosti zbog koje su ustrojene.

7. Iz navedenih razloga, pogrešno smatra prvostupanjski sud da djelo, na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, nije prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je trebalo pobijanu presudu u odnosu na taj prekršaj ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu.

8. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, po potrebi provesti i druge te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

U odnosu na presudu

9. Ispitujući nadalje pobijanu presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

10. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda kojom navodi da iz činjeničnog opisa djela navedenog u optužnom prijedlogu ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

11. Čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisuje da će se kazniti za prekršaj tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo,

11.1. Dakle, da bi se radilo o prekršaju iz čl. 25. st. 1. citiranog Zakona moraju biti ispunjena dva elementa:

1. da je počinitelj postupao s ciljem (izravna namjera) prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju spolnoj orijentaciji

2. da je takvim postupanjem počinitelj povrijedio tuđe dostojanstvo

11.2. Oba opisana elementa moraju, kao biće djela, biti opisana u činjeničnom opisu prekršaja. Naime, s obzirom da je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog sve odlučne činjenice moraju nužno biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

12. Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude (a tako je i u optužbi), u činjeničnom opisu u t. II. u izreci se ne naznačuje da bi okrivljenik postupao s ciljem prouzročenja straha ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju neke od propisanih osnova, niti da bi takvo njegovo postupanje kod bilo koga prouzročilo zakonom propisanu posljedicu (povredu dostojanstva), slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaju oba konstitutivna elementa prekršaja za koji se okr. UG tereti optužnim prijedlogom.

13. Iz navedenih razloga, bez obzira na žalbene navode tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona oslobodio okrivljenika optužbe za prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, budući da djelo za koje se okr. UG optužuje i za koje se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u t. II. u izreci pobijane presude (jednako je i u optužbi), po propisu nije prekršaj.

14. Iako sud na kraju obrazloženja odluke navodi da nije dokazano da bi okrivljenik počinio djela za koja se optužuje, slijedom čega bi pravni temelj za oslobođenje optužbe bio čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona (ako nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje), sud se u izreci presude poziva na čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (ako djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj), a iz samog obrazloženja presude sadržajno proizlazi da sud oslobađa okrivljenika optužbe po toj osnovi.

15. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. i 3. (rješenje) i čl. 205. (presuda) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 27. kolovoza 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v. r.

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.