REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3071/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Darka Milkovića, mr.sc. Senije Ledić i Jadranke Anić Matić članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bačić i Partneri j.t.d. iz Zadra, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-208/2025-5 od 2. travnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-55/2021-53 od 25. studenoga 2024., u sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlozi tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-208/2025-5 od 2. travnja 2025. odbijaju se u dijelu koji se odnose na postavljena pitanja.

II. Prijedlozi tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-208/2025-5 od 2. travnja 2025. odbacuju se u dijelu koji se odnose na povredu temeljnih ljudskih prava.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-208/2025-5 od 2. travnja 2025. kojom je u stavku I. izreke odbijena žalba tuženika te žalba tužiteljice kao djelomično neosnovane te je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn- 55/2021-53 od 25. studenoga 2024. u točkama I. i II. izreke, dok je u stavku II. izreke djelomično uvažena žalba tužiteljice te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka na način da je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.127,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom. U stavku III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

2. Tužiteljica podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog pet pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava.

2.1. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja tužiteljica se poziva na presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-421/02 od 21. studenoga 2002., presudu poslovni broj Revr-42/09-2 od 1. srpnja 2009., rješenje poslovni broj Rev-1005/02-2 od 30. listopada 2002., Rev 181/2024-2 od 5. ožujka 2024., Rev 226/2021-2 od 24. kolovoza 2022., Rev-129/2021-2 od 16. veljače 2021., Rev-736/2024-2 od 21. veljače 2024., uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih odluka protivno shvaćanju u navedenim odlukama.

3. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti prijedlog za dopuštenje revizije te dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude. Potražuje trošak prijedloga za dopuštenje revizije.

4. Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog šest pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva se na brojne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kao npr. U-III-635/2010 od 25. travnja 2013., U-III/374/2008 od 27. listopada 2010. te odluke županijskih sudova. Ujedno prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a ZPP uz tvrdnju da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a radi se o pitanjima o kojima pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda i o kojima nema prakse ovog suda, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena. Ujedno smatra da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost u postupku i pravo na pošteno i pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

4.1. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti podnošenje revizije u odnosu na postavljena pitanja s obzirom da praksa drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno radi se o pitanjima o kojima nema prakse ovog suda te s obzirom na povredu prava na pravično suđenje. Potražuje trošak prijedloga za dopuštenje revizije.

5. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se protivi navodima prijedloga za dopuštenje revizije te predlaže da se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbije odnosno odbaci. Potražuje trošak odgovora na prijedlog.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice i tuženika nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. U odnosu na prvo postavljeno pitanje u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije valja reći da isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se radi o pitanju činjenične naravi i odgovor na ovako postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a niti je o tom pitanju u odlukama na koje poziva tužiteljica izražava suprotno shvaćanje koje bi opravdavalo intervenciju revizijskog suda.

7.1. U odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije valja reći da ista također nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda izraženog u odlukama poslovni broj Rev-137/2024- 2 od 8. siječnja 2025., Rev-373/21 od 27. travnja 2021., Rev-489/2024-2 od 15. svibnja 2021.

7.2. U odnosu na četvrto i peto postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica polazi od pogrešne pretpostavke o primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP jer je odluka suda drugog stupnja utemeljena na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP pa niti ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7.3. Stoga i odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja tužiteljica poziva uz tvrdnju da je shvaćanje u nižestupanjskoj presudi suprotno shvaćanju navedenih odluka, valja reći da je pogrešno i shvaćanje tužiteljice da su odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se tužiteljica poziva odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za zatezne kamate na naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade za štetu koja je nastala u prometnoj nesreći i za koju je odgovoran osiguratelj, dok se u odlukama na koje se tužiteljica poziva radi o zahtjevu za naknadu štete na ime izgubljene zarade u kojoj nije bio primijenjen Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP). Stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenih pitanja.

7.4. U odnosu na pitanje koje se odnosi na trošak parničnog postupka i odluke koje se daju kao razlog važnosti postavljenih pitanja valja reći da se u navedenim odlukama problematizira pitanje primjene čl. 154. st. 2. ZPP odnosno pitanje stupnjevite tužbe, a što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.

8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao u točki I. izreke.

9. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije. U odnosu na tužiteljičine navode da je do povrede prava na pravično suđenje došlo usljed pogrešne primjene materijalnog prava treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

9.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode i tužiteljice i tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.

10. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

11. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valja ukazati da iz prijedlog za dopuštenje revizije nije moguće nedvojbeno utvrditi zašto bi postavljena pitanja bila važna za odluku o ovom sporu, a osobito zašto bi rješenje istih pitanja bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznesenih u prijedlogu proizlazi da tuženik prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.

11.1. Tvrdnje tuženika kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja se u potpunosti svode na preispitivanje vlastitih navoda koji su suprotni navodima nižestupanjskih sudova.

11.2. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

11.3. Naime, odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik poziva i odluka o postavljenim tužbenim zahtjevima u tom predmetu obrazloženi su specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka u sporu o postavljenim pitanjima ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tuženik opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja.

12. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

13. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.

13.1. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tuženik nije uspio u ovom predmetnom sporu u cijelosti, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuje dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.

13.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku.

14. Slijedom navedeno, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog tuženika odbaciti kao nedopušten i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

15. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije nužan za ovaj postupak (čl. 155. ZPP).

Zagreb, 26. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil