Republika Hrvatska

Gž Zk-33/2025-2

Županijski sud u Šibeniku

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane jeleč-Pecirep, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tužene CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Ivošević, odvjetnik u Rovinju, radi brisanja zemljišno-knjižnog upisa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1502/2024-16 od 17. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja GR kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1502/2024-16 od 17. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I-Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"Određuje se brisanje prijenosa prava vlasništva na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, Zemljišnoknjižni odjel broj : Z-18854/2019 od 23. rujna 2019. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije tog upisa."

II-Tužitelj GR je dužan naknaditi tuženoj CR parnični trošak u iznosu od 3.500,00 eur u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom dopuštenih razloga izričito navodeći nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te sadržajno i pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), utvrđeno je da donošenjem pobijane presude, kao ni u postupku koji je prethodio, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud, pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer tužitelju nije onemogućeno raspravljanje pred sudom time što je sud smatrao suvišnim izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja i svjedoka JR, budući da je činjenično stanje u predmetnoj pravnoj stvari i bez provođenja tih dokaza pravilno i potpuno utvrđeno, a sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

7. Odredbom čl. 8. ZPP propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane sud odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8. Izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio izvedene dokaze, te zaključke opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud odredi brisanje prava vlasništva upisanog na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji br. Z- 18854/2019 od 23. rujna 2019 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije tog upisa.

11. Među strankama nije sporno da je ovdje tužena CR na temelju presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1342/20 od 28. veljače 2018. preinačene presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1860/2018- 5 od 10. svibnja 2019., rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Z-18854/19 od 23. rujna 2019. upisana kao vlasnica predmetne nekretnine. Nesporno je i da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-4376/2019 od 28. siječnja 2020. odbijena revizija u tom postupku tuženika Malti-Modis d.o.o. i ZR protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1860/2018 od 10. svibnja 2019. na temelju koje je izvršen sporni upis vlasništva tužene u zemljišnoj knjizi, a koji upis se u ovom postupku pobija. Također nije sporno da u vrijeme zaprimanja i zemljišnoknjižne provedbe presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P- 1342/20 od 28. veljače 2018. preinačene presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 1860/2018-5 od 10. svibnja 2019., kao ni ranije, tužitelj nije bio u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik ni suvlasnik sporne nekretnine.

12. Među strankama je i u žalbenom stadiju postupka sporna valjanost uknjižbe prava vlasništva tužene na temelju presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1342/20 od 28. veljače 2018. preinačene presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1860/2018-5 od 10. svibnja 2019., kao i zahtjev tužitelja za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju te uknjižbe, te tvrdnja tužitelja da je predmetnu nekretninu stekao na temelju pravnog posla od prije upisanog vlasnika na temelju čega smatra da je aktivno legitimiran na podnošenje tužbe. Kao sporno je dakle, trebalo raspraviti da li su ispunjene zakonske pretpostavke za brisanje nevaljane uknjižbe iz čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 63/19, 128/22, dalje: ZZK).

13. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da tužitelj nije bio ranije upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine, pa u smislu odredbe članka 150. ZZK nije aktivno legitimiran za podnošenje brisovne tužbe u ovom predmetu jer nije nositelj knjižnog prava koje bi bilo povrijeđeno uknjižbom,

- da je stoga sud smatrao suvišnim izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja i svjedoka JR;

- da iz pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1342/20 od 28. veljače 2018. preinačene presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1860/2018-5 od 10. svibnja 2019. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-4376/2019. od 28. siječnja 2020., proizlazi da je u tom postupku tužiteljica CR (u ovom postupku tužena), protiv tuženika (HR kao univerzalnog slijednika NR i Malti-Modis d.o.o.) u tom postupku utvrđena vlasnicom predmetnih nekretnina, te je na temelju istih i upisana kao vlasnica u zemljišnoj knjizi;

-da je NR usmenim dogovorom tužitelju dala na ime duga koji je prema njemu imala predmetne nekretnine, a o tome nije sastavljen nikakav pisani ugovor, a tužitelj nije nikada ni uveden u posjed predmetnih nekretnina, jer su čekali konačan ishod više sporova vođenih protiv CR, ovdje tužene u vezi predmetnih nekretnina, između ostalih i onog vođenog kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1342/20, pa da tužitelj na temelju navedenoga nije stekao niti mogao steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

14. Pravilno je prvostupanjski sud i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na naprijed utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

15. Odredbom čl. 150. st. 1. ZZK propisano je da nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Dakle, na podnošenje brisovne tužbe sukladno odredbi čl.150. stav.1. ZZK, ovlašten je nositelj knjižnog prava koji je povrijeđen uknjižbom u korist neke osobe. Iz citirane odredbe ZZK vidljivo je da je brisovna tužba stvarnopravna tužba kojom se štite samo već upisana knjižna prava i to samo uknjižba pa je stoga brisovnu tužbu ovlaštena podići samo osoba koja je u zemljišnoj knjizi (bila) upisana kao nositelj povrijeđenog knjižnog prava.

16. S obzirom da tužitelj nije nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist druge osobe, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda isti nije aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe, kojom traži brisanje knjižnog prava upisanog u korist tužene, slijedom čega je njegov tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, a kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud.

17. Neosnovano tužitelj sada u žalbi kao i tijekom postupka u bitnom iznosi prigovore koji se odnose na postupak iz kojeg potječe pravomoćna i ovršna sudska odluka, ističući da tužena nije mogla na temelju pravomoćne presude prvostupanjskog suda steći pravo vlasništva na spornoj nekretnini, a iz razloga jer njen posjed nije bio zakonit, istinit niti pošten i jer je stvarni vlasnik bila NR. Vlasništvo tužene na predmetnim nekretninama utvrđeno je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1342/20 od 28. veljače 2018. preinačenom presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1860/2018-5 od 10. svibnja 2019. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 4376/2019. od 28. siječnja 2020, koja egzistira i proizvodi pravne učinke, te je obvezujuća prema čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), kojim je propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

18. Dakle, suprotno svim žalbenim navodima tužitelja, a slijedom svega navedenog, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, time da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

19. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a posebno se navodima žalbe i ne osporava.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Šibeniku 26. kolovoza 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić