REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1519/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ON, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vanja Buntić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šuster, Kobaš, Buntić, d.o.o., Pula, Mletačka 12, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 26635293339, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-559/2024-2 od 6. kolovoza 2024., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču poslovni broj Pn-77/2024-6 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na pravno pitanje, se odbija.
II. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 559/2024-2 od 6. kolovoza 2024., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču poslovni broj Pn-77/2024-6 od 11. srpnja 2024. u dijelu pod točkom II. izreke i tuženiku dosuđen parnični trošak, podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Tužitelj je postavio dva pravna pitanja. Tužitelj je postavio prvo pravno pitanje iz razloga što smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi a isto glasi:
"1. Predstavlja li trošak sastavljanja odgovora na tužbu potreban trošak za vođenje parnice?"
2.1. Tužitelj je postavio drugo pravno pitanje, jer smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje odnosno pravo na pristup sudu a isto glasi:
"2. Predstavlja li nametanje obveze snašanja troška sastavljanja takvog odgovora u visini propisanoj odvjetničkom tarifom ograničenje prava na sud tj. povredu Ustavom zajamčenog prava na pravično suđenje?"
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Sporno je u revizijskoj fazi postupka je li tužitelju valjalo naložiti plaćanje parničnog troška sastava odgovora na tužbu, kada se tužitelj, prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske, nije obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora Državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu (čl. 186. st. 1. i 6. ZPP).
5. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje, tužitelj nije naznačio suprotnu odluku koja bi ukazivala da praksa viših sudova nije jedinstvena ili da pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4368/08-5 od 17. prosinca 2008. ne ukazuje da tuženik uopće nema pravo na parnični trošak, već samo da tuženik nema pravo na trošak koji nije bio potreban. U tom predmetu tuženiku nije bio priznat trošak za pristup na ročište kao da se raspravljalo o glavnoj stvari, već se priznao parnični trošak za pristup na ročište na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima, jer da je osnovano bio istaknut prigovor apsolutne nenadležnosti.
6. S obzirom da prvo postavljeno pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu. Naime, tužitelj je sam propustio obratiti se nadležnom Državnom odvjetništvu u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe, sukladno odredbi čl. 186.a ZPP. Eventualni propust suca što tužiteljev propust nije uočio te prije slanja tužbe na odgovor, odbacio tužbu sukladno odredbi čl. 186.a st. 6. ZPP, ne utječe na tuženikovo pravo na naknadu parničnog troška. Tim više, što iz sadržaja priložene dokumentacije uz prijedlog za dopuštenje revizije, proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu, naznačio da je tužbu potrebno odbaciti upravo iz razloga što se tužitelj u mirnom postupku sukladno odredbi čl. 186.a ZPP nije obratio nadležnom Državnom odvjetništvu.
8. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
