Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1587/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Vlaste Mrzljak predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gabriele Topić Kordej, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivoni Rus, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Porobija&Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-951/19 od 03. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Zagrebačke banke d.d., kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-951/19 od 03. ožujka 2025. pod toč. I. i III. izreke presude

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-951/19 od 03. ožujka 2025. pod toč. II., IV., V. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

„II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 16.167,49 € preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 17,20 € od 13.09.2005 do isplate,

- na iznos od 9,48 € od 12.10.2005 do isplate,

- na iznos od 8,73 € od 11.11.2005 do isplate,

- na iznos od 12,41 € od 13.12.2005 do isplate,

- na iznos od 11,62 € od 11.01.2006 do isplate,

- na iznos od 0,18 € od 12.11.2008 do isplate,

- na iznos od 27,51 € od 10.01.2009 do isplate,

- na iznos od 34,77 € od 11.02.2009 do isplate,

- na iznos od 58,17 € od 11.03.2009 do isplate,

- na iznos od 24,16 € od 11.04.2009 do isplate,

- na iznos od 24,83 € od 09.05.2009 do isplate,

- na iznos od 17,55 € od 11.06.2009 do isplate,

- na iznos od 21,00 € od 11.07.2009 do isplate,

- na iznos od 18,53 € od 15.09.2009 do isplate,

- na iznos od 17,28 € od 26.09.2009 do isplate,

- na iznos od 10,54 € od 10.10.2009 do isplate,

- na iznos od 13,97 € od 11.11.2009 do isplate,

- na iznos od 15,03 € od 11.12.2009 do isplate,

- na iznos od 33,12 € od 09.01.2010 do isplate,

- na iznos od 44,36 € od 11.02.2010 do isplate,

- na iznos od 39,90 € od 11.03.2010 do isplate,

- na iznos od 57,38 € od 14.04.2010 do isplate,

- na iznos od 62,94 € od 12.05.2010 do isplate,

- na iznos od 91,42 € od 12.06.2010 do isplate,

- na iznos od 109,48 € od 13.07.2010 do isplate,

- na iznos od 86,11 € od 11.08.2010 do isplate,

- na iznos od 154,28 € od 11.09.2010 do isplate,

- na iznos od 124,72 € od 12.10.2010 do isplate,

- na iznos od 130,57 € od 12.11.2010 do isplate,

- na iznos od 160,82 € od 09.12.2010 do isplate,

- na iznos od 210,59 € od 05.01.2011 do isplate,

- na iznos od 177,81 € od 03.02.2011 do isplate,

- na iznos od 171,66 € od 08.03.2011 do isplate,

- na iznos od 154,68 € od 11.04.2011 do isplate,

- na iznos od 195,55 € od 11.05.2011 do isplate,

- na iznos od 233,58 € od 11.06.2011 do isplate,

- na iznos od 243,61 € od 11.07.2011 do isplate,

- na iznos od 412,21 € od 11.08.2011 do isplate,

- na iznos od 256,58 € od 11.09.2011 do isplate,

- na iznos od 237,31 € od 09.10.2011 do isplate,

- na iznos od 238,54 € od 09.11.2011 do isplate,

- na iznos od 238,38 € od 10.12.2011 do isplate,

- na iznos od 259,93 € od 10.01.2012 do isplate,

- na iznos od 272,44 € od 10.02.2012 do isplate,

- na iznos od 274,39 € od 10.03.2012 do isplate,

- na iznos od 266,01 € od 11.04.2012 do isplate,

- na iznos od 270,37 € od 11.05.2012 do isplate,

- na iznos od 278,04 € od 07.06.2012 do isplate,

- na iznos od 268,93 € od 11.07.2012 do isplate,

- na iznos od 271,02 € od 10.08.2012 do isplate,

- na iznos od 260,61 € od 08.09.2012 do isplate,

- na iznos od 254,93 € od 10.10.2012 do isplate,

- na iznos od 270,77 € od 11.11.2012 do isplate,

- na iznos od 266,71 € od 11.12.2012 do isplate,

- na iznos od 273,36 € od 11.01.2013 do isplate,

- na iznos od 256,17 € od 11.02.2013 do isplate,

- na iznos od 251,27 € od 11.03.2013 do isplate,

- na iznos od 269,09 € od 11.04.2013 do isplate,

- na iznos od 251,57 € od 10.05.2013 do isplate,

- na iznos od 247,81 € od 11.06.2013 do isplate,

- na iznos od 236,91 € od 09.07.2013 do isplate,

- na iznos od 242,56 € od 11.08.2013 do isplate,

- na iznos od 250,71 € od 11.09.2013 do isplate,

- na iznos od 261,25 € od 11.10.2013 do isplate,

- na iznos od 262,20 € od 11.11.2013 do isplate,

- na iznos od 268,50 € od 11.12.2013 do isplate,

- na iznos od 256,58 € od 11.01.2014 do isplate,

- na iznos od 257,47 € od 11.02.2014 do isplate,

- na iznos od 261,94 € od 11.03.2014 do isplate,

- na iznos od 258,57 € od 11.04.2014 do isplate,

- na iznos od 252,39 € od 11.05.2014 do isplate,

- na iznos od 251,17 € od 11.06.2014 do isplate,

- na iznos od 256,14 € od 11.07.2014 do isplate,

- na iznos od 265,31 € od 11.08.2014 do isplate,

- na iznos od 268,64 € od 11.09.2014 do isplate,

- na iznos od 266,01 € od 11.10.2014 do isplate,

- na iznos od 276,16 € od 11.11.2014 do isplate,

- na iznos od 278,85 € od 11.12.2014 do isplate,

- na iznos od 279,91 € od 11.01.2015 do isplate,

- na iznos od 280,53 € od 11.02.2015 do isplate,

- na iznos od 280,53 € od 11.03.2015 do isplate,

- na iznos od 280,53 € od 11.04.2015 do isplate,

- na iznos od 280,53 € od 11.05.2015 do isplate,

- na iznos od 280,53 € od 11.06.2015 do isplate,

- na iznos od 280,53 € od 11.07.2015 do isplate,

- na iznos od 280,53 € od 21.08.2015 do isplate,

- na iznos od 280,53 € od 11.09.2015 do isplate,

počev od 01.01.2005 do 31.12.2007. godine po kamatnoj stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

„IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 14.251,56 € preplaćen s osnove ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,01 € od 11.03.2006 do isplate,

- na iznos od 0,01 € od 11.08.2007 do isplate,

- na iznos od 0,01 € od 31.10.2007 do isplate,

- na iznos od 97,43 € od 15.11.2007 do isplate,

- na iznos od 96,54 € od 11.12.2007 do isplate,

- na iznos od 97,84 € od 11.01.2008 do isplate,

- na iznos od 99,08 € od 11.02.2008 do isplate,

- na iznos od 188,99 € od 11.03.2008 do isplate,

- na iznos od 186,48 € od 11.04.2008 do isplate,

- na iznos od 182,96 € od 29.05.2008 do isplate,

- na iznos od 183,59 € od 11.07.2008 do isplate,

- na iznos od 182,12 € od 11.07.2008 do isplate,

- na iznos od 180,80 € od 08.08.2008 do isplate,

- na iznos od 181,72 € od 11.09.2008 do isplate,

- na iznos od 187,56 € od 11.10.2008 do isplate,

- na iznos od 192,65 € od 12.11.2008 do isplate,

- na iznos od 187,82 € od 11.12.2008 do isplate,

- na iznos od 198,98 € od 10.01.2009 do isplate,

- na iznos od 200,63 € od 11.02.2009 do isplate,

- na iznos od 206,08 € od 11.03.2009 do isplate,

- na iznos od 198,02 € od 11.04.2009 do isplate,

- na iznos od 198,12 € od 09.05.2009 do isplate,

- na iznos od 196,34 € od 11.06.2009 do isplate,

- na iznos od 197,09 € od 11.07.2009 do isplate,

- na iznos od 265,83 € od 15.09.2009 do isplate,

- na iznos od 265,36 € od 26.09.2009 do isplate,

- na iznos od 263,10 € od 10.10.2009 do isplate,

- na iznos od 264,13 € od 11.11.2009 do isplate,

- na iznos od 264,40 € od 11.12.2009 do isplate,

- na iznos od 270,19 € od 09.01.2010 do isplate,

- na iznos od 273,74 € od 11.02.2010 do isplate,

- na iznos od 272,21 € od 11.03.2010 do isplate,

- na iznos od 277,78 € od 14.04.2010 do isplate,

- na iznos od 279,49 € od 12.05.2010 do isplate,

- na iznos od 288,60 € od 12.06.2010 do isplate,

- na iznos od 294,34 € od 13.07.2010 do isplate,

- na iznos od 286,68 € od 11.08.2010 do isplate,

- na iznos od 308,58 € od 11.09.2010 do isplate,

- na iznos od 298,93 € od 12.10.2010 do isplate,

- na iznos od 300,69 € od 12.11.2010 do isplate,

- na iznos od 181,92 € od 09.12.2010 do isplate,

- na iznos od 190,95 € od 05.01.2011 do isplate,

- na iznos od 184,84 € od 03.02.2011 do isplate,

- na iznos od 183,59 € od 08.03.2011 do isplate,

- na iznos od 180,38 € od 11.04.2011 do isplate,

- na iznos od 187,74 € od 11.05.2011 do isplate,

- na iznos od 194,59 € od 11.06.2011 do isplate,

- na iznos od 196,29 € od 11.07.2011 do isplate,

- na iznos od 177,31 € od 11.08.2011 do isplate,

- na iznos od 155,18 € od 11.09.2011 do isplate,

- na iznos od 152,35 € od 09.10.2011 do isplate,

- na iznos od 152,41 € od 09.11.2011 do isplate,

- na iznos od 152,28 € od 10.12.2011 do isplate,

- na iznos od 155,20 € od 10.01.2012 do isplate,

- na iznos od 156,84 € od 10.02.2012 do isplate,

- na iznos od 156,99 € od 10.03.2012 do isplate,

- na iznos od 155,69 € od 11.04.2012 do isplate,

- na iznos od 156,18 € od 11.05.2012 do isplate,

- na iznos od 157,13 € od 07.06.2012 do isplate,

- na iznos od 155,72 € od 11.07.2012 do isplate,

- na iznos od 155,89 € od 10.08.2012 do isplate,

- na iznos od 154,30 € od 08.09.2012 do isplate,

- na iznos od 153,37 € od 10.10.2012 do isplate,

- na iznos od 155,46 € od 11.11.2012 do isplate,

- na iznos od 154,75 € od 11.12.2012 do isplate,

- na iznos od 155,54 € od 11.01.2013 do isplate,

- na iznos od 153,01 € od 11.02.2013 do isplate,

- na iznos od 152,18 € od 11.03.2013 do isplate,

- na iznos od 154,51 € od 11.04.2013 do isplate,

- na iznos od 151,95 € od 10.05.2013 do isplate,

- na iznos od 151,28 € od 11.06.2013 do isplate,

- na iznos od 149,62 € od 09.07.2013 do isplate,

- na iznos od 150,26 € od 11.08.2013 do isplate,

- na iznos od 151,23 € od 11.09.2013 do isplate,

- na iznos od 152,54 € od 11.10.2013 do isplate,

- na iznos od 152,52 € od 11.11.2013 do isplate,

- na iznos od 153,23 € od 11.12.2013 do isplate,

- na iznos od 151,42 € od 11.01.2014 do isplate,

počev od 01.03.2006. do 31.12.2007. godine po kamatnoj stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

„V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.243,38 € na ime razlike glavnice te manjka u iznosu od 2.658,78 € utvrđenih na 30.09.2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30.09.2015. do 31.12.2007. godine po kamatnoj stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekuće polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-951/19 od 03. ožujka 2025. kojim je dopuštena preinaka tužbe

II. Uvažava se žalba tuženika Zagrebačke banka d.d., preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom VI. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-951/19 od 03. ožujka 2025. i rješava:

Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnom odredba članka 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 838/05 od 27.06.2005. sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi: "...iznos

kredita

od

276.804,00

CHF

(slovima:dvjestosedamdesetšesttisućaosamstočetiriCHF)........sve u kunskoj protuvrijednosti, na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja." , "...u kunskoj protuvrijednosti 1.387,73 CHF (slovima: tisućutristoosamdesetsedamchf i 73/100 CHF) obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja." (toč.I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.167,49 € preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedino navedeni iznos teku od dospijeća pa do isplate, po navedenim stopama, a sve kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke. Utvrđen je ništetnom dio odredbe članka 2 Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 838/05 od 27.06.2005. godine, koji se odnosi na redovnu kamatu koja glasi: "...u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d...." (toč.III. izreke). Naloženo je tuženiku isplati tužitelju iznos od 14.251,56 € preplaćen s osnove ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedino navedeni iznos teku od dospijeća pa do isplate, po navedenim stopama, a sve kako je to pobliže navedeno pod toč. IV. izreke. V. Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.243,38 € na ime razlike glavnice te manjka u iznosu od 2.658,78 € utvrđenih na 30.09.2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30.09.2015. do isplate po navedenim stopama (toč. V. izreke). Konačno, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.979,13 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 03. ožujka 2025. pa do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč.VI. izreke).

2. Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe.

3. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 21/24 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima i zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi i rješenju suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su presuda i rješenje suda prvog stupnja razumljivi, nisu proturječni i sadrže jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i rješenja i sukladni su stanju spisa te se presuda i rješenje može ispitati.

6.Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer je sud prvog stupnja odlučio u okviru tužbenog zahtjeva istaknutog u podnesku od 9. rujna 2024.

7. Također nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Žalbeni navodi o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.1. ZPP u vezi s čl. 190. ZPP nisu osnovani jer u opisanim okolnostima pobijanim rješenjem sud osnovano dopustio objektivnu preinaku tužbe, jer je tužitelj odmah nakon provedenog vještačenja postavio određeni tužbeni zahtjev podneskom od 9. rujna 2024.

9. U tom smislu je 26. studenog 2021. na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćen (novi) zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

10. Isto tako, u odnosu na žalbene navode da je tužitelj podneskom od 9. rujna.2024. preinačio dio tužbenog zahtjeva, pa da je za preinačeni dio nastupila zastara valja reći da su navedeni navodi ocijenjeni kao neosnovani. Naime, u situaciji kada je tužitelj već u tužbi utužio razliku preplaćenih kamata i tečajnu razliku, dakle i taj iznos koji je konačnim zahtjevom veći od onoga u tužbi, a kojega je naknadno izračunao vještak, imajući u vidu da se tako preinačeni tužbeni zahtjev zasniva na istom činjeničnom stanju, time nije došlo do promjene činjeničnih navoda u tužbi, već je tužbeni zahtjev preinačen nakon vještačenja provedenog u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega u konkretnom slučaju nema mjesta zastari (Zaključak građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024.)

11. Sud prvog stupnja, pozivajući se na iskaz tužitelja, što potvrđuje i sadržaj Ugovora o kreditu iz kojeg proizlazi da je namjena kredita bila kupovina nekretnine (kuće) utvrđuje da se radi o stambenoj nekretninu u kojoj tužitelj živi i koju nikada nije davao u najam, da nikakvo trgovačko društvo nije registrirano na istoj adresi, dok je TD Bokera d.o.o. u vlasništvu njegove majke, dakle da tužitelji ima status potrošača (čl.3.st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 93/03-dalje: ZZP/03), koa i da se radi o potrošačkom ugovoru.

12. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev upućujući na presude donijete u kolektivnom sporu pokrenutom od Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka između kojih je i tuženik, ocjenjujući ništetnim jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu te potom, na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja sudi tužitelju preplatu redovnih kamata u odnosu na svote koje je bio dužan plaćati da se od početka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,50% do dana konverzije te preplatu na temelju tečajnih razlika kao i razliku između anuiteta na temelju promjene tečaja CHF kojeg bi tužitelj platio da se primjenjivao početni tečaj u odnosu na tečaj kojeg je stvarno tužitelj plaćao, kao i razliku glavnice, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

13. U odnosu na nesporno sklopljeni Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011144673 od 7. siječnja 2016. sud prvog stupnja zaključuje kako je potpisom Dodatka kojim je provedena valjana konverzija tužitelj zadržao pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa pristanak tužitelja na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljevo odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

14. Stoga, prihvaćanjem utvrđenje iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, te nalazeći prigovor zastare neosnovanim, primjenom odredbe čl.502.c. ZPP, te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO/05) odlučuje kao u izreci presude.

15. U konkretnom slučaju, Ugovor o kreditu sklopljen je 27. lipnja 2005. pa se u odnosu na taj Ugovor primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91., 3/94, 7/96, 112/99, 88/01- dalje: ZOO/91), no navedeno je bez utjecaja na pravilnost oduke u dijelu kojim je utvrđena ništavosti (sada ništetnosti) ugovornih odredbi o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutne klauzule Ugovora o kreditu primjenom odredbi ZOO/05 (toč.I. i III. izreke presude).

16. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87.st.1. u svezi čl. 81.st.2. ZZP/03 u vezi čl. 11., čl. 12. i čl. 21. te čl. 104.st.1. ZOO/91 kada je, utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutne klauzule Ugovora o kreditu.

17. Međutim, iz činjenica što ih je utvrdio sud prvog stupnja je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio svoju odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a- 19.e.Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“; broj 75/09, 112/12, 143/13,147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. ZOO/05 na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je u toč.II., IV. i V. izreke presude.

18. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik dana 27. lipnja travnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 276.804,00 CHF s rokom otplate od 30 godina i uz ugovorenu kamatu od 4,50 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom kreditora.

19. Glede žalbenih navoda tuženika da tužitelj nije dokazao svoj status potrošača u smislu čl. 3. ZPP treba odgovoriti da je sud prvog stupnja taj prigovor otklonio iznoseći uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud. Naime, nesumnjivo je da je tužitelj ugovor sklopio kao fizička osoba, u tužbi i u podnescima, kao i danom iskazu je obrazložio da je iznos kredita utrošen za kupnju nekretnine u kojoj i živi, što konačno proizlazi i iz Ugovora, kao i da nekretninu ne daje u najam, pa u takvim okolnostima nije bio dužan prilagati neke druge dokaze o tom statusu, tim više što bi u tom slučaju bio dužan dokazivati negativne činjenice (da nekretninu nije kupio u svrhu obavljanja neke poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti). Tuženik je, s druge strane, bio ovlašten dokazivati upravo te činjenice, dakle da je nekretnina kupljena u svrhu obavljanja profesionalne djelatnosti tužitelja, a što u postupku nije ni pokušao dokazati.

20. S tim u vezi nije osnovan ni žalbeni navod tuženika da se ne radi o potrošačkom ugovoru jer je ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna. To zato jer je odredbom čl.29.st.1. Zakona o potrošačkom kreditu („Narodne novine“ broj 75/09,112/12,142/13,147/13,9/15,78/15,102/15,52/16,128/22 i 156/23 -dalje: ZPK) propisano da se taj Zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim u slučajevima iz st. 2. ovoga članka , dok je st. 2. istog članka propisano odredbe čl. 9., 11., 12., 13. i 17., druga rečenica čl. 18. st. 1. i čl. 18. st. 2., a kojima se propisuju obveze obavještavanja potrošača o promjenama uvjeta ugovora, primjenjuju se i na otvorene ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog Zakona. Kako je Ugovor o kreditu sklopljen 27. lipnja 2005., Zakon o potrošačkom kreditiranju je stupio na snagu 1. siječnja 2010., a iznimka propisana odredbom čl. 29. st. 2. ZPK ne odnosi se na odredbu čl. 3. ZPK, to proizlazi da se ista ne primjenjuje na konkretni ugovor.

21. Nadalje je utvrđeno da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

22. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa ocijenio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutna klauzula vezana uz valutu CHF sud prvog stupnja je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

23. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

24. Sud prvog stupnja je odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP i čl. 87.st.1. u svezi čl. 81.st.2. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo (tuženik tijekom postupka nije tvrdio suprotno niti je na te okolnosti predlagao izvođenje dokaza saslušanjem njegovog djelatnika koji je sudjelovao u sklapanju Ugovora o kreditu) pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

25. Na žalbene navode tuženika treba reći da sud prvog stupnja nije ocjenjivao osnovanost tužbenog zahtjeva jedno (isključivo) vezano uz presudu donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, iako je odluka spomenuta u presudi, već je o osnovanosti tužbenog zahtjeva raspravljao neovisno o toj odluci, i to kroz odredbe ZZP/03 i ZOO-a, i primjenom tih propisa utvrdio da je odredba iz čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu nepoštena, neodređena, neodrediva, nerazumljiva, neobjašnjena i nedefiniranih parametara promjenjivosti kamatne stope, protivno načelu savjesnosti i poštenja i da je kao takva dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka.

26. Posljedica takve nepoštene odredbe je njezina ništetnost na temelju odredbe čl.87. ZZP/03.

27. U konkretnom slučaju, stranke su suglasnošću volja zaključile Dodatak Ugovora o kreditu u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, sud je vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

28. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15, kao što je naprijed kazano, bavio se i VSRH u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020.

28.1. U tom predmetu na naznačeno pravno pitanje: „Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“, VSRH je odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

29. U tom smislu valja naglasiti da je ZID ZPK/15 upravo i donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Taj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

30. Navedenu je okolnost, među ostalim, imao na umu i Ustavni sud u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) u kojem je odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom. Ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

31. Neovisno o tome što se Direktiva 93/13/EEZ u konkretnom slučaju ne primjenjuje (tako i Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.), a zbog potrebe tumačenja nacionalnog prava u duhu prava EU, valja primijetiti da Direktiva ni inače ne sadrži posebne odredbe koje bi se odnosile na zaštitu potrošača pri ostvarivanju prava na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, već se restitucijski zahtjevi, dakle, zahtjevi za povrat neosnovano plaćenih iznosa, ostvaruju isključivo na temelju nacionalnog prava, odnosno prema nacionalnom materijalnom i procesnom pravu sukladno načelu procesne autonomije. Pritom dostignuti standardi zaštite prava potrošača zbog nepoštenosti ugovornih odredbi u praksi europskih sudova zahtijevaju ostvarenje mogućnosti uspostavljanja stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača, s jedne, i trgovca, s druge strane.

32. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

33. Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZID ZPK/15 bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR.

34. Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2. ZOO/05).

35. Suprotno zaključku suda prvog stupnja, iz navedenih odredbi ZID ZPK/15 i Dodatka Ugovoru o kreditu od 14. prosinca 2015. sklopljenog sukladno tim odredbama, proizlazi da vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi članka 19.c stavka 5. ZIZ ZPK/15.

36. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da je Dodatak ugovoru o kreditu od 7. siječnja 2016. sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji je izričito i detaljno propisivao način konverzije i koji u tom dijelu predstavlja prisilan propis. U takvoj situaciji odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP), koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba čl. 49. st. 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba stavka 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

37. Slijedom iznesenog, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu od 7.siječnja 2016. sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost.

38. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, stranke su se prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c ZID ZPK/15. To stoga što zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca.

39. Pri ovakvoj ocjeni valja imati na umu i ustaljeno stajalište Suda EU prema kojem se u odnosu na poduzetnike poput banaka u istim ili srodnim pravnim odnosima kao predmetnom, potrošač nalazi u slabijem položaju (tako i u odluci broj C-26/13 od 30. travnja 2014.), kao i da je ZID ZPK/15 imao primarni cilj zaštitu potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane, a ostvarenje tog cilja imalo je veći značaj od pravne sigurnosti druge strane (tako i Ustavni sud, U-I/3685/2015 od 4. travnja 2017., točka 30.). Međutim, ZID ZPK/15 je u odredbama članaka 19.d. i 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još i prije sklapanja ugovora o konverziji proučiti njegove odredbe. Štoviše, još prije donošenja ZID ZPK/15, Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju Konačnog prijedloga tog Zakona (P.Z./899 od 10. rujna 2015.) istakla, među ostalim, da ZID ZPK/15 predstavlja izvanrednu i jednokratnu zakonodavnu intervenciju koja je temelj za „trajno rješenje problema u CHF.“.

39.1. Tako je ZID ZPK/15 u čl. 19.d prilično strogim pravilima nametnuo tuženiku kao vjerovniku i trgovcu, brojne obveze prije dostave ponude sklapanja ugovora o konverziji potrošaču, i to: za potrebe provjere izračuna konverzije, izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled svih elemenata izračuna, i učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, zatim omogućiti potrošaču pristup povijesnom pregledu: općih kretanja kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ujedno je tuženik kao vjerovnik i trgovac imao obvezu i prije objave spomenutog kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izvršen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19.c ZID ZPK/15 te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZID ZPK/15.

39.2. Pored ovih obveza, vjerovniku je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, također nametnuta i obveza dostave izračuna konverzije kredita u roku od 45 dana od stupanja na snagu Zakona zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, kao i pregleda stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, nadalje i pregled stanja svih pojedinačnih tražbina od potrošača pri čemu izračun konverzije mora sadržavati jasan pregled svih promjena i iz kojega mora biti razumljivo na koji je način utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz članka 19.c st. 1. točke 7. ovoga Zakona, iznos preplate iz članka 19.c. st. 1. toč. 5. ovoga Zakona ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19.c. st. 1. toč. 6. ovoga Zakona ako je on utvrđen.

39.3. S druge strane, odredba čl. 19.e st. 5., 7., 8. i 9. propisuje obveze potrošača u slučaju prihvata konverzije (obavijestiti vjerovnika o prihvatu u roku od 30 dana), zatim u stavku 5. da učinak konverzije snosi vjerovnik na način da se u poslovnim knjigama vjerovnika konverzija iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate, kao i da razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. točka 1. Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamatama, naknada i troškova iz čl. 19.c. st. 1. toč. 4., iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. Zakona snosi potrošač. Osim toga, st. 8. čl. 19.e ZID ZPK propisana je i sudbina odobrenih pogodnosti (padaju na teret potrošača), dok je u st. 9. propisano ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima se bi se derogirala njegova druga prava.

40. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovora o kreditu od 7.siječnja 2016. treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK.

41. Tako je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu od 7. siječnja 2016. sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

42. Stoga valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

43. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe (tako i Sud EU u presudi C- 308/156 Francisco Gutierrez Naranjo, točka 62.), i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.

44. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK uključuje i te uplate.

45. Obzirom da učinak Dodatka ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate na dan 30. rujna 2015. obuhvaća razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu 27.lipnja 2005. na dalje, tužitelj je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kako je to navedeno u Dodatku ugovoru o kreditu. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz čl. 8. i 9. Dodatka ugovoru o kreditu, referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj CHF jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.

46. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku Ugovoru o kreditu. tako, da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, u dijelu odluke suda pravog stupnja pod točkom II., IV. i V. izreke pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 210. ZOO/91 (sada čl. 1111. ZOO/05) u svezi čl. 19.c ZID ZPK zbog čega tužitelj nema pravo na isplatu preplaćenog u ispunjenju ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja pa do isplate, kao i razlike neotplaćene glavnice, te manjka prilikom konverzije sa zateznim kamatama tekućim od 30.rujna 2015., pa je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP u tom dijelu preinačena presuda suda prvog stupnja tako, da je zahtjev tužitelja odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika.

47. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.166.st.2. ZPP pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava slično pravno shvaćanje zauzeo je i Europski sud za ljudska prava primjerice u predmetu C i Bešlić, zahtjev broj 72152/2013) unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu utuženog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena, pa tužitelj nije mogao biti svjesna da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh, a tužbeni zahtjev nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

48. Zbog navedenog razloga valjalo je odbiti i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Mrzljak