REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3345/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari i tužitelja PZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, građansko - upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-162/2024-2 od 3. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-144/2020- 27 od 9. siječnja 2024., u sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se revizija tuženoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-162/2024-2 od 3. veljače 2025., u odnosu na pitanje:
''Je li sukladno odredbi čl.139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 125 19) u vezi s odredbom čl.155. istoga zakona, odredbi čl.4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14,41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19 I 87/19) te odredbama iz toč. II i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18, dodatak za posebne uvjete vojne službe djelatnoj vojnoj osobi treba obračunavati samo za redovno radno vrijeme ili na ukupno ostvarene sate rada?''.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da tužitelju, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 453,19 eura (slovima: četiri sto pedeset tri eura i devetnaest centi) / 3.414,48 kuna (slovima: tri tisuće četiristo četrnaest kuna i četrdeset osam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.519,31 euro (jednu tisuću petsto devetnaest eura i trideset jedan cent) s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije uz prijedlog da se dopusti revizija protiv navedene presude.
4. Odgovor na prijedlog je podnesen.
5. Prijedlog je osnovan.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je postavljeno pitanje, navedeno u izreci rješenja važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći između onog iznosa koji je tužitelj primio te iznosa koji mu pripada da mu je tuženik dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunao i platio temeljem stvarne radne angažiranosti tužitelja za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe za sveukupno odrađene sate.
8. Nižestupanjski sudovi zaključuju da sukladno čl. 4. Pravilnika o dodacima na plaću a u vezi s čl. 139. st. 5. ZOSOS-a je propisan samo način osnovom koje kategorije se utvrđuju dodaci na plaću te se navedeni dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće, a osnovica za obračun plaće je kategorija čija je visina fiksna i kao takva predstavlja polazište za obračun dodataka na plaću djelatnika tuženika, ali to ne znači kako to pogrešno smatra tuženik da tužitelju dodaci za vojnu službu ne pripadaju za njegov stvarni radni angažman i ukupno odrađene sate rada.
8.1. Nadalje, sudovi ističu da je tužena tužitelju navedeni dodatak isplaćivala u umanjenom iznosu za što nije bilo zakonskog osnova jer niti jednom odredbom zakonskog ili podzakonskog propisa koji se primjenjuje u ovom konkretnom slučaju nije normirano ograničenje da će se dodatak za posebne uvjete vojne službe isplaćivati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu pa da stoga tužitelj ima pravo na dodatak za vojnu službu za ukupno odrađene sate rada tužitelja.
9. Navedeno pravno shvaćanje suprotno je shvaćanju ovog revizijskog suda izraženom u odluci Rev-1231/2024 od 28. siječnja 2025. na koju se tužena poziva u svom prijedlogu pa je stoga na temelju čl. 389.b st. 3. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
